Article Index

Izmjene u Matejevom evanđelju


Iako nemamo izvorni rukopis Matejevog evanđelja može se doći do saznanja da je i u njega naknadno umetnut izvještaj o začeću i to na osnovu rodoslovlja. Naime, postoje pokazatelji da je u izvornom tekstu Mateja 1:16, pisalo:

“Jakov  je rodio Josipa, a Josip  je rodio Isusa.“

Ovo je način izražavanja hebrejskih pisaca u kojem se oca navodi kao uzročnika začeća i rađanja. Charles Harris, branitelj priče o djevičanskom rođenju, priznaje da je ranija tekstualna verzija evanđelja pokazala da je Josip prvobitno bio smatran ocem koji je rodio Isusa. Međutim, on odgovara da bi to jednostavno značilo da su:

“… ta rodoslovlja sastavljeni prije nego što je rođenje po djevici postalo poznato...“ (Charles Harris, Pro fide: obrana prirodne i otkrivene religije (J. Murray, 1905) na 507.  seq.)

Budući da je Ivanovo evanđelje napisano oko 98.g., a u njemu nema spomena o rođenju po djevici, onda je ono bilo nepoznato apostolu Ivanu. Ako je njemu bilo nepoznato, onda se ono nije moglo nalaziti u Matejevom evanđelju koje je napisano ranije. No, kad je to evanđelje u 2. stoljeću prevedeno na grčki sadržavalo je rodoslovlje u kojem se navodi Josipovo očinsto, ali i izvještaj o začeću po djevici koje je od tada postalo tema mnogih rasprava. Naime, Justin (103-164. g.) u svom 'Dijalogu s Trifunom' i 'Prvoj Apologiji' ukazuje na začeće po djevici te se iz njegovih komentara može zaključiti da se taj odlomak u njegovom vremenu čitao na slijedeći način:

  • Josip je rodio Isusa koji se zove Krist.” (ili)
  • “Jakov je rodio Josipa, muža Marije, od kojega je rođen Isus koji se zove Krist."

Ovo su hebrejski i grčki tekst koji se podudaraju po smislu jer stavljaju naglasak na Josipa koji je prouzročio začeće. (vidi Charles Harris, Pro fide: Obrana prirodne i otkrivene religije). Justin čak priznaje da ne zna objasnit djevičansko začeće, pa je napisao:

“… nisam u stanju dokazati da je (Isus) prije postojao kao Sin onoga koji je sve stvorio, jer je i sam Bog, ni da je kao čovjek rođen od djevice. (…) premda izgleda kao čovjek rođen od ljudi … Ima nekih u našem rodu, prijatelji“, nastavih, “koji priznaju da je on Krist, ali tvrde da je čovjek rođen od ljudi; s njima se ne slažem.“ (Dijalog s Trifunom', pogl. 48)

Justin očito nije znao objasnit rođenje od djevice jer se u rukopisu prvog prijevoda Matejevog evanđelja Isusa prikazuje kao običnog čovjeka 'rođenog od ljudi' – Josipa i Marije, što je odudarao od samog teksta o začeću. Ti isti citati koje je Justin mogao čitati u grčkom prijevodu se kasnije pojavljuju u 'Dijalogu Timoteja i Aquile' (oko 200.g.). Naime u tom dijalogu između jednog Židova i kršćanina Timoteja stoji:

"Židov je rekao: Pa, postoji genealogija i u Starom i u Novom i u (Evanđelju prema) Mateju. I tako je tamo sadržano: “Jakov je rodio Josipa, a Josip je rodio Isusa koji se zove Mesija“ (Matej 1:16), o kojem je sada rasprava, i kaže da ga je (Josip) rodio od Marije.

Nakon ovoga Timotej citira rodoslovlje iz grčkog prijevoda i kaže:

"Jer tako je napisano, počevši od Abrahama, on je to rekao: "Abraham rodi Izaka,  (itd.), … Jakov je rodio Josipa za koga je bila zaručena Marija. Od koga je rođen Isus, koji je nazvan Mesija" (Mt 1:2-16).“ ('Dijalog…' 17,3)

Nešto prije ovog rukopisa, otprilike 170. godine sirijski je pisac Tacijan (oko 120-173.g.) na temelju četiri kanonska evanđelja napisao djelo pod nazivom 'Diatessaron', što na grčkom doslovno znači “kroz četiri [evanđelja]”. U njemu citira Mateja 1:16 u kojem je taj stih konstruiran na istom principu rađanja kao i prethodni stihovi i glasi:

“Jakov je rodio Josipa, muža Marije, koji je od nje rodio Isusa, Mesiju.“

U sirijskom prijevodu 'Peshitta' koji je nastao početkom 5.st. se dobio tekst:

“Jakov je rodio Josipa, muža Marije, od kojih je rođen Isus.“

Da li je moguće nakon ovih riječi ubaciti tekst o djevičanskom začeću? Teško, jer je to nespojivo ukoliko se Josipa ne smatra Isusovim biološkim ocem. Međutim, očito je prva varijanta grčkog prijevoda Matejevog evanđelja, na kojem se temeljio sirijski prijevod, imala opis začeća po djevici koja je dopuštala mogućnost da se Josip po svojem sjemenu smatra uzročnikom Isusovog začeća. Dokaz se nalazi u najstarijem cjelovitom tekstu četiriju evanđelja. Riječ je o 'Syriac Sinaiticus' ili 'Codex Sinaiticus Syriacus'. Taj rukopis je nađen 1879. i stariji je od sirijskog standardnog prijevoda Peshitta, jer je nastao oko 340.g. Sinajski sirijski kodeks je bio prijepis četiriju evanđelja koji su još u 2.stoljeću prevedeni na sirijski jezik. Pogledajmo kako se u spomenutom sirijskom prijevodu čita Matej 1:16-25:

“...Josip, za koga je zaručena Marija djevica, rodio je Isusa, koji se zove Krist“ (st. 16)

Zatim u 21. retku piše:

Ona će ti roditi sina…“ (st. 21)

a u 25. retku piše:

“I uzeo je ženu svoju, a ona mu je rodila sina, i nadjenuo mu ime Isus.“ (st. 25)

(Codex Sinaiticus Syriacus - vidi 1. pogl.)

Ovakav tekst u koji je ubačen dio o djevičanskom začeću je mogao nekim židovskim kršćanima (ebionitima) dati povoda da prihvate takvo začeće jer se u ostatku teksta i dalje Isusa povezuje s ljudskim ocem. To može biti dokaz da je onaj tko je prvi preveo Matejevo evanđelje na grčki (ne zna se tko), ubacio tekst o začeću po djevici gdje u stavcima 16, 21 i 25 daje važnost Josipovom očinstvu. Njegova namjera je bila dati do znanja da se ispunilo proročanstvo iz Izaije 7:14, po kojem je djevica bez muža začela Isusa (iako proročanstvo nije o tome govorilo), ali nije mogao izbaciti činjenicu da je Josip tim čudom začeća ipak Isusov biološki otac po kojem je mogao naslijediti Davidovo prijestolje. Zbog toga sam i ja u 1. dijelu ovog članka nastojao dokazati da tekst o začeću ne može negirati Isusovu biološku lozu po njegovom ocu Josipu.

Ukoliko je neki gnostički učitelj vidio da takav tekst ne odgovara njegovom gledištu bio je prisiljen korigirati okolni tekst kako bi ga uklopio u svoje učenje, pogotovo ako je imao svoje sljedbenike. U to je vrijeme živio Valentin (100-160.g.) koji je učio da je Isus s neba samo prošao kroz Marijinu utrobu i da nije imao udjela u supstanci njenog tijela kao i voda koja prolazi kroz cijev vodovoda. To je slično učenju docetista koji su tvrdili da Isus nije došao u stvarnom tijelu čovjeka. Valentin je imao svoje sljedbenike koje je učio o tajnom znanju koje nije dostižno svim kršćanima. Zato neki sumnjaju da je on bio taj koji je korigirao ostatak Matejevog teksta kako bi se Isusa izbacilo iz Josipovog očinstva jer je samo tako mogao pred svojim sljedbenicima božanskog Isusa odvojiti od ljudskog grešnog tijela. Stoga je ovaj Sinajsko sirijski kodeks dokaz o toj korekciji. Budući da se jasno vidi kako i s kojim ciljem je bio naknadno korigiran i tekst iz Lukinog evanđelja, onda se na temelju tog primjera može ustvrditi da je i ovaj tekst iz Mateja 1:16-25 dodan i korigiran s istim ciljem.

Vidi usporedni test Mateja 1.poglavlje:

Matejevo izvorno evanđelje

Prijevod na grčki

(1.verzija)

Prijevod na grčki

(2.verzija)

 

1.poglavlje

1 Rodoslovna knjiga Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.

 2 Abrahamu rodi Izaka, Izak rodi  Jakova, Jakovu rodili Judu i braću njegovu…

(itd)...

 6 Jišaj rodi Davida, kralja. David rodi Salamuna od žene Urijeve.

 7 Salamun rodi Roboama,

(itd)...

16 Jakov je rodio Josipa, a Josip je rodio Jošuu, koji se zove Mesija.

17 Ukupno je dakle bilo: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja, od Davida do izgnanstva u Babilon četrnaest naraštaja i od izgnanstva u Babilon do Mesije četrnaest naraštaja. (ovdje završava 1.poglavlje)

 

 

 

 

(???)

 

 

3.poglavlje

1. U one dane pojavio se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2 “Pokajte se, jer se približilo kraljevstvo nebesko!” (...)

 ======================

 

Napomena: izvorna verzija Matejevog evanđelja pisanog na hebrejskom jeziku je po svemu sudeći sadržavalo ovaj tekst koji ne spominje priču oko začeća i rođenja nego se nakon rodoslovlja nastavlja sa događajima oko Ivana Krstitelja koji je najavljivao dolazak Mesije kao što je to učinjeno u Markovom i Ivanovom evanđelju. 

 

Napomena: stavci 1-15 su prijevod rodoslovlja, a u 16 vidimo dodatak koji je uveden u grčki rukopis. 

-------------------------------------------

 

 

 

 

 

 

16 Jakov je rodio Josipa. Josip, koji je bio zaručen za djevicu Mariju, rodio je Isusa koji je nazvan Krist. (...)

----------------------------------

Napomena: Nakon ovoga je od 18. stavka naknadno dodan tekst koji je u 21 i 25. stavku još uvijek usklađen s 16. stavkom. Zato ova verzija ne podupire tezu o Isusovom posvojenju od strane Josipa

=========================

18 A rođenje Isusa Krista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josipa, a još dok se nisu bili sastali, nađe se da je ona trudna od Duha svetoga.

19 A Josip muž njezin, budući pobožan, ne hoteći je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti.

20 No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josipe, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što je u njoj začelo od Duha je svetoga.

21 Pa će ti roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njihovih.

22 A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori:

23 Eto, djevica će zatrudnjeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuel, što znači: "s nama Bog."

24 Kad se Josip probudi od sna, učini kako mu je zapovjedio anđeo Gospodnji.

25  I uzme ženu svoju i ona mu je rodila sina i dao mu je ime Isus“

 

 

 1.poglavlje

  stavci 1 do 15 ...

 

 

 

 

 

 

 

 16 A Jakov rodi Josipa (ili Jakovu se rodi Josip), muž(a) Marije, koja rodi Isusa prozvanoga Krista.

 -----------------------------

 Napomena: u ovoj verziji su stavci 16, 21 i 25  izmijenjeni kako bi se moglo lakše tvrditi da Josip nije naveden kao Isusov biološki otac.

 

========================

18 A rođenje Isusa Krista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josipa, a još dok se nisu bili sastali, nađe se da je ona trudna od Duha svetoga.

19 A Josip muž njezin, budući pobožan, ne hoteći je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti.

20 No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josipe, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što je u njoj začelo od Duha je svetoga.

21 Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njihovih.

22 A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori:

23 Eto, djevojka će zatrudnjeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuel, što znači: "s nama Bog."

24 Kad se Josip probudi od sna, učini kako mu je zapovjedio anđeo Gospodnji, i uzme ženu svoju.

25 I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i dade mu ime Isus.

 

Cilj heleniziranih kršćana pod utjecajem filozofski i gnostičkih pogleda na svijet je bio suprotstaviti se prvobitnom gledištu kojeg su zadržali židovski kršćani. S vremenom su pogrdno govorili o njima krivo tumačeći njihov naziv 'Ebioniti' (siromašni) pa je Euzebije napisao:

"Stari su ljudi ispravno nazivali ove ljude Ebionitima (siromašni), jer su držali siromašna i podmukla mišljenja o Kristu. Jer su ga smatrali običnim čovjekom, koji je bio opravdan samo zbog svoje superiorne vrline, i koji je bio plod snošaja čovjeka s Marijom." (Euzebije, "Ebioniti", Povijest Crkve)

Vidjeli smo u kojem je smjeru išla namjerna korekcija teksta i to u vrijeme kada su židovski kršćani marginizirani tako da više nisu imali nikakav utjecaj na sprečavanje razvoja novih gnostičkih i filozofskih doktrina o Kristu (Mesiji). Danas imamo stare rukopise iz kojih možemo izvući dokaze i činjenice koji se slažu s povijesnim razvojem kristologije koja je odstupila od izvornog učenja.