Article Index

Malo stado u hebrejskim pismima

Da si živio u prvom stoljeću i čuo gdje Isus i apostoli spominju pojam ‘malo stado’, kako bi ti, kao Isusov učenik, odgovorio na pitanje: Što je ‘malo stado’? Da li bi rekao da je to pojam koji označava mali broj kršćana u jednom ‘toru’ koji će otići na nebo za razliku od velikog broja kršćana u drugom ‘toru’ koji će ostati na zemlji? Očito ne. Zašto? Pa zato što bi morao uz to dobro poznavati što znači pojam ‘druge ovce’ i ‘veliko mnoštvo’. I jedno i drugo značenje se moraju podudarati da bi dao pravi odgovor. Morao bi istraživati po Hebrejskim spisima da vidiš na koga se odnose ti pojmovi. Tada bi se (ukoliko si član zajednice Jehovinih svjedoka) iznenadio kao i ja jer bi našao odgovor koji bi se razlikovao od odgovora kojeg daješ na temelju novovremenog učenja i tumačenja Watchtowera. Pogledajmo kako bi na to pitanje odgovorili Isusovi apostoli.

Apostol Pavle je o tom ‘malom stadu’ ili malom ostatku dosta govorio, kao što smo već vidjeli iz prethodnog razmatranja. On je to povezao s ispunjenjem nekih proročanstava iz Hebrejskih pisama. Čak je i Isus, spominjući pojam ’malo stado’, mogao imati u mislima proročanstvo iz Izaije koje se je trebalo ispuniti u to vrijeme. Isus je, naime, trebao dovesti natrag ’Izraela’. Unaprijed je bilo rečeno da sabiranje Izraelaca neće biti tako uspješno jer će većina njih odbaciti Mesiju. Zato je za Isusa bilo prorečeno da konstatira činjenicu koja je unaprijed zapisana, po kojoj će on moći reći: 

"… ako se Izrael i ne sabere, opet ću se proslaviti i Bog će biti sila moja. I reče mi [Jehova]: malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izraelov, nego te učinih vidjelom narodima, da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih." (Iza 49:5,6, DK)

Ovdje je prorečeno da će Isus ipak uspjeti sabrati ‘ostatak Izraelov’ koji je sačuvan za ulogu da se podigne pleme Jakovljevo – novi ‘Izrael’. Kad se spominje 'ostatak', očito se misli na mali broj prirodnih Židova. To su trebale biti ‘ovce’ koje će se sabrati u Božji očišćeni ‘tor’.

Isus je sakupio i obećao tim vjernim Izraelcima da će oni naslijediti Božje kraljevstvo (Iv 10:16; Ri 9:24). Oni će sačinjavati pleme Jakovljevo, odnosno 12 plemena novog Izraela, nad kojima će suditi Isusovih 12 apostola (Mt 19:28). To nije bilo prvi put da je postojalo ‘malo stado’. Jehova je kroz cijelu povijest svoj naum ostvarivao preko malog broja vjernih slugu. Slično je bilo u početku kad je izabrao Izrael da mu služi. Njima je rekao:

"Jer ti si narod svet pred Jehovom, Bogom svojim. Tebe je Jehova, Bog tvoj, izabrao (…) da budeš njegov narod (…) Nije vam Jehova pokazao naklonost i izabrao vas zato što ste bili najveći od svih naroda, jer vi ste bili najmanji od svih naroda" (5.Mo 7:6,7; vidi 1.Lje 16:19).

Iako ih je bilo ‘malo’ u odnosu na druge narode ipak je od njih Bog stvorio narod za svoje ime. Čak je za svoj izabrani narod prorekao što će im se desiti zbog njihove neposlušnosti rekavši: 

"I ostat će vas vrlo malo (…) jer niste slušali glasa Jehove, Boga svojega." (5.Mo 28:62)

To se najprije dešava 740. g.pr.n.e, a zatim i 609. g.pr.n.e. Velika većina Izraelaca odlazi u zarobljeništvo, a na temelju ‘malog ostatka’ onih koji su se vratili u svoju zemlju, Jehova ponovo organizira sebi narod. Iako su Izraelci brojem već bili kao pijesak morski, spasenje je i u 1. stoljeću također ponovo našao samo ‘mali ostatak’ koji se odazvao Isusovom propovijedanju i time sakupio u Božji ‘tor’ koji je bio obnovljen. U vezi toga apostol Pavle piše: 

"A Izaija viče o Izraelu: ‘Ako bi sinova Izraelovih brojem bilo i kao pijeska morskoga, samo će se ostatak spasiti (…)’. I kao što je Izaija prorekao: ‘Da nam Jehova nad vojskama nije ostavio potomstva, bili bi smo kao Sodoma, bili bi smo nalik Gomori.’" (Ri 9:27; 11:5,7,28)

Od tog malobrojnog ‘potomstva’ ili ‘malog stada’ koje je Jehova ostavio, nastao je ‘novi narod’ Izrael. Pavle je u gornje riječi proroka Izaije primijenio na židovske kršćane koji su sačinjavali to malobrojno potomstvo izabranih (Iza 1:9; vidi 10:20,21; 11:11,12,16). Bog je očito brinuo o čuvanju onih vjernih pojedinaca, kojih je uvijek bilo malo, ali od kojih je mogao imati ‘narod za svoje ime’. Kad bi ih u nekom periodu ponovo sakupio, to je bio "dan skromnih početaka" jer je započeo, ne od postojećeg Izraelskog uređenja, nego od ‘malog ostatka’ pozvanih i izabranih ‘između samih Izraelaca’ (Za 4:10; vidi Ri 9:24). Sveti duh je bila sila koja je trebala od tog postojećeg ‘malog ostatka’ učiniti velik i silan ‘narod’, ne putem tjelesnog rođenja, već putem rođenja duhom. Bog je naumio tom ‘malom stadu’ otkupljenih i izbavljenih Židova pridružiti ovce iz drugih naroda kako bi se u potomstvu Abrahamovu blagoslovili svi narodi.

Kad sagledavamo kontekst cijelog 11. i 12. poglavlja Lukinog evanđelja, onda ćemo lako zapaziti na koga je Isus mislio kad je spomenuo izraz “malo stado“. Treba zapaziti da je Isus tada govorio pred farizejima, pismoznancima i njihovim sljedbenicima koji su ga pokušavali uhvatiti za riječ i optužiti (Lk 11:53). Luka nastavlja: 

“U međuvremenu se skupilo toliko mnogo naroda, na tisuće ljudi, da su gazili jedni druge. Isus se najprije obratio svojim (malobrojnim) učenicima...(...) "Prijatelji moji.“ (Lk 12:14)

Tom prilikom je Isusovih prijatelja bilo jako malo u usporedbi sa velikim mnoštvom koje nije mogao smatrati prijateljima. Kad je svojim prijateljima objasnio kako da gledaju na materijalne stvari i što se sve od njih očekuje onda im je rekao: 

“Nego, tražite kraljevstvo, a ovo će vam se dodati! “Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo.“ (Lk 12:1,4,22,31,32)

Iako je na tisuće Židova bilo okupljeno na tom mjestu da čuju što Isus propovijeda, samo je malo njih tom prilikom imalo prednost da im se Isus direktno obraća kao o nasljednicima kraljevstva. Što je onda Isus mislio o velikom mnoštvu prisutnih? Pogledajmo.

“Zatim se obratio mnoštvu: “(...) Licemjeri, znate tumačiti izgled zemlje i neba. Kako onda ne znate protumačiti ovo vrijeme? Zašto sami ne prosudite što je pravedno?“ (Lk 12:54-57)

Isus im je dao na znanje da još ne zavrjeđuju kraljevstvo jer velika većina njih nije bila spremna živjeti prema Božjim pravednim mjerilima. Iz ovoga je lako zaključiti da je Isus tom prilikom svoje vjerne učenike nazvao “malo stado“ jer su u usporedbi sa velikom mnoštvom nevjernih Židova bili malobrojni. Tu činjenicu je jednom naglasio kad je rekao da je “malo“ onih među njima koji traže i idu uskim putem koji vodi u vječni život (Mt 7:14). Stoga je “malo stado“ bio i ostao pojam koji se mogao primijeniti samo na vjerne Židove prvog stoljeća.

Nakon što je samo malo njih prihvatilo Krista prije njegove smrti, Jehova je ostavio još jedno kratko vrijeme ostalima da nakon izlijevanja svetog duha na tadašnju skupštinu malobrojnih Židova, pokažu svoju vjeru, ta da se pokaju i krste u Isusovo ime. Iako se na tisuće njih krstilo oni su još uvijek bili malobrojni u odnosu na većinu Izraelaca koji su pokazali neprijateljski stav prema Isusu i njegovim sljedbenicima. Nakon što je Jehova odbacio većinski dio Izraela, omogućio je i ‘ovcama’ iz ‘drugih naroda’ da s malim stadom Židova tvore jedno stado pod jednim pastirom i dobiju udio u Božjem kraljevstvu (Mt 21:43; Ri 11:13). Tu je ‘svetu tajnu’ otkrio sam Isus Krist (Ef 3:4-6).