Article Index

Nebesko kraljevstvo

Kad je bio izdvojen od ovaca, Isus je postavljen nad Božjom kućom ’Izrael’ koja je već bila osnovana kao Božje kraljevstvo na zemlji (Heb 3:2-6). To kraljevstvo je bilo 'nebesko' jer je Bog s neba vladao nad njima, a sačinjavali su ga svi Izraelci pod Božjim savezom i to na području zemlje u kojem su vladali Božji zakoni. Na tom izdvojenom području je formiran duhovni ‘tor’ koji je predstavljao Božje teokratsko uređenje u kojem su živjele Božje ‘ovce’. Svi oni koji su se nalazili u okvirima Božjeg ‘tora’ bili su sudionici tog ‘nebeskog kraljevstva’ kao njegovi zemaljski predstavnici. Božja zemaljska skupština Izrael je prošla mnoge promjene koje su trebale ići u pravcu ostvarivanja Abrahamskog saveza kako bi Bog ispunio svoja obećanja u vezi dolaska Mesijanskog vođe koji je to kraljevstvo trebao obnoviti i proširiti po svoj zemlji. Zemaljski upravitelji su do dolaska Krista dozvolili da se ono raspadne. Zato je trebalo nešto učiniti kako bi se ono obnovilo. Ivan Krstitelj, a kasnije i Isus su propovijedali ljudima govoreći: 
 
"Pokajte se jer se približilo kraljevstvo nebesko" (Mt 3:1,2; 4:17).
 
Govoreći o ‘nebeskom kraljevstvu’, oni nisu aludirali o odlasku Božjih slugu na nebo, već o dolasku Božjeg ‘nebeskog kraljevstva’. Ono se približilo u tom smislu što je Bog u svojoj namjeri učinio pripremu za njegovu ‘obnovu’ i reorganizaciju preko Isusa – tj. preko onoga tko je bio ‘najmanji’ u tom kraljevstvu (Dj 1:6). Budući da je Božji simbolični ‘tor’ već bio pripremljen za tu svrhu, svi oni koji su se nalazili u njemu imali su prednost ulaziti u duhovno područje nad kojim je Bog već vladao kao kralj. Međutim, oni koji su trebali dovoditi narod pred Boga i pripremati ih za obećane promjene koje je On najavio, nisu to činili. Zatvarali su ‘nebesko kraljevstvo’ pred ljudima. Sami nisu ulazili, niti su to dopuštali onima koji su bili na putu da uđu (Mt 23:13). Što je to obnovljeno ‘nebesko kraljevstvo’ trebalo značiti za Židove?

Božje kraljevstvo u svom novom obliku je već bilo ‘među njima’ jer je Bog pomazao Isusa za njihovog kralja koji je u to vrijeme bio fizički prisutan među njima (Lk 17:21). Budući da je time ostvaren najznačajniji preduvjet za ulazak ljudi pod Božju vlast preko Krista, onda se već tada moglo ljudima govoriti da im se približilo nebesko kraljevstvo. Ali ulazak u ’kraljevstvo’ tj. u područje nad kojim će Bog vladati preko svog novog Sina (drugog Adama) je značio prihvatiti promjene i pripreme na zemlji koje su trebale uslijediti po Isusu Kristu. One su obuhvaćale prihvaćanje Isusa kao kralja koji je trebao na zemlji stvoriti i ostale preduvjete za potpuno ostvarenje Božjeg nauma. Vjerski vođe tog vremena su zakazali. Zato je Isus iz Božjeg ‘tora’ izdvojio 12 učenika koji su u tom svojstvu bili poslani “izgubljenim ovcama doma Izraelovog“ i postavljeni za apostole (Mt 10:5,6). To je bilo u skladu s onim što je rekao Jehova za Arona i njegove sinove: "A Arona i sinove njegove postavi da vrše svećeničku službu" (4.Mo 3:10a).

Apostoli na čelu s Isusom su predstavljali obnovljeno svećenstvo koje je bilo postavljeno na čelu s Aronom. Oni su bili pozvani i osposobljavani od strane Isusa kao budući pripadnici klase 'neba' koja će se brinuti o Božjem stadu. Njima su se pridružili vjerni muževi – pastiri i učitelji koji su bili postavljeni u nadgledničku službu za djelo služenja i izgrađivanja skupštine kao Kristova tijela (Ef.4:8,11-13). Svi su oni trebali biti ‘manji’ i služiti ljudima koji su slijedili Isusa. Neki od njih od tada služe u svojstvu poglavara ili knezova koji su postavljeni kao nadglednici ili upravitelji skupština (4.Mo.7:2; 11:16,17). Drugi služe u svojstvu Levita. Naime, za Levite koji su bili darovani Aronu i sinovima njegovim, Jehova je rekao: 

"…oni su darovani [Aronu], (…) evo uzimam Levite između sinova Izraelovih umjesto svih prvorođenaca, svih što otvaraju maternicu među sinovima Izraelovim. Leviti neka meni pripadnu."(…) "Uzmi Levite između sinova Izraelovih, (…) da vrše službu Jehovi (…), da vrše službu sinova Izraelovih u šatoru sastanka…" (4.Mo 3:9,10,12; 8:6,11,18,19)

Leviti su pomagali u hramu pa su njihovu ulogu u skupštini preuzeli đakoni (sluge-pomoćnici). Kad ovako postavimo stvari, tada možemo vidjeti pravu sliku obnovljene Božje skupštine kao kraljevstva koje se u 1. stoljeću duhovno odvojilo od tjelesnog Izraela. U toj paraleli Mojsije i Aron zajedno predočavaju Isusa kao vođu, kralja i velikog svećenika. Za Mojsija je bilo rečeno: "njega je Bog poslao kao vladara i suca" (Dj 7:35). Preko Mojsija je Jehova vladao kao "kralj u Izraelu" (5.Mo 33:5). Ako napravimo proročansku paralelu možemo prepoznati tko su njeni akteri unutar skupštine duhovnog Izraela. Pogledajmo kako to izgleda danas:

  • Mojsije              Isus – kralj, vođa, spasitelj, posrednik
  • Aron                  Isus – prvosvećenik
  • Svećenici          nadglednici: pastiri, učitelji
  • Leviti                đakoni: sluge - pomoćnici

Ova je predodžba samo približna slika teokratske strukture kršćanske skupštine Izraela Božjeg kojeg je postavio Isus Krist. S vremenom je ta struktura bila podređena institucionalizaciji Crkve čime je Kristova skupština izgubila svoje pravo obilježje. Iako se kroz reformaciju pokušalo umanjiti moć institucije i dati snagu Božjoj Riječi i Isusu kao poglavaru Skupštine, mnogi duhovni vođe raznih kršćanskih zajednica su kroz nove institucije zadržali snagu svog autoriteta koju im ona daje, čime gospodare stadom izvan postavljenih okvira. Jedan od tih postavljenih okvira je zajedništvo svih kršćana s Kristom, bez obzira kojoj skupštini pripadali.

Podjele koje su nastale među kršćanima su rezultat raznih previranja onih duhovnih vođa koji su nametali svoj autoritet kako bi odvlačili učenike za sobom, a ne u zajedništvo sa ostalim kršćanima. Iako je u tome bilo i opravdanih razloga kako bi se pravovjerne kršćane odvojilo od krivovjernih, treba uzeti u obzir da su i novonastali pravci u sebi također zadržali neka kriva učenja pa čak stvorili nova pogrešna učenja i dovodili svoje članove u zabludu i kriva očekivanja. No i dalje ostaje činjenica da se kukolj nalazi među žitom i da će tako biti dok Isus ne dođe pa je samim tim nemoguće govoriti da je samo jedna zajednica pravovjerna. Današnja slika kršćanstva donekle odgovara slici drevnog Izraela u vrijeme kada je Isus živio na zemlji. Ta nacija je bila pod jednim savezom s Bogom, a ipak razjedinjena u vjerskom pogledu iako su razni vjerski pravci imali neke zajedničke dodirne točke. No, od izabranih članova židovske zajednice Isus je stvorio novi narod koji se temeljio na novom savezu, što nije bila garancija da će taj narod biti imun na pojavu kukolja (lažnih kršćana).