Ivan 1:1-3


Iz knjige 'Posljednji Adam' čitamo:

Ivanovom evanđelju (...) nailazimo neke sporne izjave oko kojih se može raspravljati uzimajući u obzir stil i duh izražavanja hebrejskih spisa. Jedna od tih izjava je zapisana u uvodu njegovog evanđelja (stavci 1 i 14) gdje stoji:

“U početku bijaše riječ i riječ je bila kod Boga i riječ je bila bog. (...) I riječ je postala tijelo.”

Pitanje je što je ‘riječ’ – da li je to pojam ili stvarna osoba? Na neki način smo već odgovorili na ovo pitanje. Prvo što svakom čovjeku, koji nije opterećen dogmom o Isusovom predpostojanju, dolazi na um kad čita ovu izjavu je da se ‘riječ’ odnosi na Božju jasno definiranu misao i volju. Takav zaključak se nameće svakome tko raspoznaje duh Pisma. Naime, kad kažemo neku riječ, u ovom slučaju imenicu, ona mora u našem umu imati neki oblik koji je definira. Npr. riječ ‘čovjek’ je u Božjem umu već bila jasno definirana i čovjek je kao takav već postojao u Bogu prije postanka svijeta. Samo ta riječ, ako bi je željeli potpuno opisati, bi mogla ispuniti mnoštvo enciklopedija. Bog je mogao vidjeti tog prvog čovjeka, a samim tim i Isusa, drugog čovjeka, puno prije nego su oni bili stvoreni i dovedeni u život (Psalam 139:16). Vidjeli smo kako su trojica apostola u viziji preobraženja vidjeli Isusa koji je došao iz budućnosti. Zar onda Bog nije mogao sebi stvoriti takve vizije budućnosti i vidjeti čovjeka kojeg je namjeravao stvoriti? Čak ga je mogao ljubiti kao samog sebe.

Poznavajući pozadinu onoga što je Ivan znao u vezi Isusa, onda nije ni mogao doslovno reći da je prije nastanka svijeta kod Boga bio Isus Krist kao stvarna osoba, nego da je kod Boga postojala ‘riječ’. Ta ‘riječ’ je bila bog, odnosno imala je božanski autoritet jer je iza nje stajao Bog. Npr. netko može reći za Jehovu:

  • “On je Zakon                 ili             “Njegova riječ je zakon
  • “On je Alfa i Omega     ili              “Njegova riječ je alfa i omega
  • “On je Svjetlo“                 ili              “Njegova riječ je svjetlo
  • “On je Bog“                     ili              “Njegova riječ je bog

Prema tome, njegova riječ je bog”. Riječ nije neka druga osoba ili drugo biće do Boga. Ona nije drugi Bog - Logos kojeg je u židovsko poimanje uveo Filon Aleksandrijski. Čak ni on nije mogao ‘riječ’ (heb. memra; grč. logos) poistovjetiti s Mesijom kojeg su najavljivali proroci. Međutim, razni prevodioci koji podržavaju Logos kristologiju, ovu ‘Riječ’ pišu velikom slovom i identificiraju je sa Isusom. Tako u prijevodu ‘Novi svijet’ kojeg je izdalo biblijsko Društvo Watch Tower, za Ivana 1:2,3 umjesto originalne lične zamjenice ženskog roda, ‘ona’, (za ‘riječ’) stoji napisano slijedeće:

On je u početku bio kod Boga. Sve je postalo preko njega.”

U fusnoti za te stavke u vezi te promjene piše:  

“Zamjenica “on” odnosi se na “Riječ”, spomenutu u 1. retku. Iako je na hrvatskom “Riječ” ženskog gramatičkog roda, ovdje je upotrijebljena zamjenica muškog roda, budući da se grčki izraz Logos (Riječ) odnosi na Isusa“.

Ovakvim se oblikovanjem rečenice sa zamjenskim riječima automatski nameće čitaocu misao da u Ivanovoj izjavi vidi dvije osobe, a ne jednu. Drugu osobu vide u pojmu ‘riječ’ koju poistovjećuju sa Isusom i koji je po njihovom tumačenju postojao prije nastanka svijeta kao ‘Riječ’ tj. Logos. Međutim, realno je zaključiti da Ivan to nije želio reći niti je želio podupirati takvu ideju. Ivan se, naime, borio protiv onih koji su tvrdili da je Logos bio Krist koji je sišao s neba i ušao u Isusa. Borio se i protiv doketista koji su tvrdili da Krist nije bio pravi čovjek u stvarnom ljudskom tijelu nego utjelovljeno nebesko biće u prividnom tijelu. Bilo bi čudno da Ivan svojom izjavom: “u početku je bila riječ” podupire njihove tvrdnje dajući im za pravo da je ta ‘riječ’ bila drugo božansko biće. Nigdje se u Bibliji pojam ‘riječ’ ne odnosi na osobu. ‘Riječ’ je pojam za Božji vječni naum s čovjekom kojega je trebao ostvariti preko Adama, pa je Isus kao drugi Adam tek nakon proslavljenja po tome dobio ime “Božja Riječ” (Otkrivenje 19:13).