Lažna učenja


Vratimo se ponovno na spomenuti prijevod i sagledajmo ga u povijesnom kontekstu. Zapazimo da Gruber u svom prijevodu kaže da se Isus “utjelovio“ i “pojavio na Zemlji kao čovjek“. No, upravo su to tvrdili i gnostici prema kojima se on pojavio 'kao čovjek' ali nije bio pravi čovjek. Prema Gruberovom prijevodu proizlazi da je Ivan govorio protiv kršćana koji nisu prihvatili učenje da je 'naš Gospodin Isus Krist utjelovljen (inkarniran)', a ne protiv gnostika. Zar to nije zavaravanje i dovoljan razlog da se vidi koji je 'duh' (anđeo) komunicirao s njim i pomogao mu da napravi svoj prijevod Novog zavjeta. To je taj isti 'duh' koji je je preko lažnih učitelja omogućio da se poganska inkarnacija uvuče u kršćanski nauk, na što je upozorio apostol Pavle kršćane u rimskoj provinciji Galaciji (Mala Azija).

“… Postoje samo neki koji vas zbunjuju i žele iskriviti dobru vijest o Kristu. Ali čak i kad bismo vam mi ili kad bi vam anđeo (duh) s neba objavio drugačiju dobru vijest od one koju smo vam već objavili, neka bude proklet!“ (Galaćanima 1:7,8)

Po svemu sudeći, iza izjave koja se nalazi u Gruberovom prijevodu stoji isti onaj lažni duh (demon) kojemu je bio cilj još u 1. stoljeću zavarati kršćane i nametnuti učenje o inkarnaciji koja nije biblijska, a koja je dovela do različitih verzija 'drugačijeg Isusa'. U pokušaju da se Isusa odvoji od grešnih i smrtnih ljudi došlo je do razvoja različitih verzija Isusovog identiteta zasnovanih na inkarnaciji. No, niti jedna se od njih ne uklapa u Ivanovu izjavu, jer bi ta izjava - s njihovom verzijom 'dolaska u tijelu' putem inkarnacije - izgubila smisao kad je se stavi u biblijski i povijesni okvir. Ivanova izjava ima pravi smisao tek onda kada izraz 'došao u tijelu' podrazumijeva čovjeka kao izvorno ljudsko biće od krvi i mesa, rođenog o čovjeku, a ne biće s dvije različite prirode postojanja. Sve ostalo je laž koja je započela sa gnostičkim gledištem.

To gnostičko gledište protiv kojeg je Ivan govorio, kasnije poznato kao doketizam, se s vremenom modificiralo uz pomoć grčke filozofije tako da su nastale još neke verzije temeljene na preegzistenciji i inkarnaciji. Ta novija učenja su se razlikovala od doketizma samo po pitanju poimanja Isusovog tijela. Tako je po jednima Isus bio samo jedan od 'anđela' koji se ponudio da će postati čovjek i svojom savršenim životom otkupiti palog čovjeka čime je uzdignut u prvog Sina Božjeg. Druga verzija inkarnacije je bila ta da je riječ o 'anđelu Jahvinom' kao jedinstvenom Sinu koji je prvi stvoren a koji se utjelovio i rodio kao čovjek. Neki ebioniti su tvrdili da je tu riječ o arhanđelu Mihaelu (Kristu) koji je preuzeo tijelo ljudskog Isusa prilikom pomazanja tvrdeći da je anđeo bio u njemu kao u proroku Zahariji. Zatim su neki tumačili da se anđeo Mihailo kao prvi stvoreni anđeo i sin Božji inkarnirao i rodio kao čovjek Isus. No, ni to nije moglo zadovoljiti sliku nekih teologa, pa su odbacili tvrdnju da je Isus stvoren. Po njihovoj verziji je Isus doslovno rodio i proizašao iz Božje vječne supstance kao jedinstveno biće – za jedne kao drugi Bog istog autoriteta (dvojstvo ili binitarianizam), a za druge samo podređeni Sin s najvišim autoritetom poslije Boga. Međutim, čak ni to nije bilo za neke odgovarajuća slika pa su Isusa gledali kao vječnog trojednog Boga Jahvu koji je odigrao ulogu Oca, Sina i Svetog duha (modalizam). Kroz nauku o trojstvu koja se postepeno razvijala Isusa se prikazivalo u još nekoliko verzija među kojima je najzastupljenija ona koja Isusa (Boga-Sina) svrstava u ravnopravnog Boga sa Ocem i Svetim Duhom. Tako je Isus po učiteljima s različitim gledištima prošao evolucijski put od čovjeka do Boga što je dovelo do svađa i podjela među kršćanskim učiteljima i onima koji su ih slijedili.

Sve ove verzije utjelovljenja, da su se kojim slučajem pojavile u 1. stoljeću, bi se po Ivanovoj izjavi svrstavale u ono gledište koje je on osudio i povezao s 'antikristima' tj. protivnicima pravog Krista, jer ne prihvaćaju da je povijesni Isus 'došao u tijelu', odnosno da je Isus bio u pravom smislu riječi ljudsko biće koje je došlo od Boga, a ne nebesko biće. Izjava da Isus 'nije došao u tijelu' se mogla tumačiti na više načina kroz negiranje Isusove ljudske prirode postojanja ili s prihvaćanjem njegove ljudske prirode ali u kombinaciji s nebeskom prirodom. Međutim, izjava da je Isus 'došao u tijelu' je ostala kao takva i mogla se tumačiti samo na dva načina:

  1. Isus - čovjek čijim se tijelom koristio Božji sveti duh (nazareni od 1. st.)
  2. Isus - čovjek čijim se tijelom koristio Božji anđeo (neki ebioniti od 2. st.)

Ovu drugu verziju su prihvatili neki judeo-kršćani (ebioniti) pod utjecajem židovskog gnosticizma koji je odbacivao uskrsnuće tijela, pa se kao takvu ne može prihvatiti (usporedi 1.Korinćanima 15:12-16). No, obje verzije su odbacivale Isusovo nebesko postojanje (preegzistenciju) i inkarnaciju što je bilo karakteristično za sve židovske kršćane bez obzira na neke razlike.

Do podjela među kršćanima ne bi došlo da je zadržana slika koju su zastupali prvi (židovski) kršćani koje su Židovi nazivali 'nazarećanskom sljedbom' ili Nazarenima. No kad su nežidovski kršćani opterećeni svojim načinom razmišljanja preuzetog iz različitih filozofskih škola i svog poganskog svijeta zanemarili hebrejski način izražavanja i duh Pisma, te taj tekst tumačili grčko rimskim poimanjem nebeskog svijeta, došlo je do odvajanja od izvornog gledišta što je dovelo do novih ideja o Isusovom identitetu. Tko je stajao iza tih podjela? Što kaže Pavle?

“A Duh (nadahnuta objava) izričito kaže da će u budućim vremenima neki otpasti od vjere, slušajući lažne duhove (zavodljive nadahnute objave) i učenja demona … Kloni se izmišljenih (bapskih) priča koje skvrne što je sveto.“ (1.Timotejeva 4:1,7)

Da li 'izmišljena priča' može biti ona koja je u skladu s hebrejskim Svetim Pismima Isusa opisivala kao pravog čovjeka ili je 'izmišljena priča' ona koja ga opisuje kao nebesko biće? Očito ova druga jer ono što nije pisalo u Pismima o Mesiji se moralo izmisliti. Tako se izmislilo da se on inkarnacijom pretvorio u zametak i rodio kao beba, čime je započeo novi život kao ljudsko biće bez ikakvog znanja o sebi. Moralo je biti izmišljeno i to da je prilikom odrastanja dobivao neka unutarnja saznanja o svom predljudskom postojanju koje je potvrđeno kada mu je Bog prilikom pomazanja potpuno otvorio um da sebe vidi kao predpostojeće nebesko biće. No, Isus nikad nije o tome govorio niti su ga učenici o tome pitali.

Otpad od kršćanske vjere je potpuno negiranje Krista i njegove uloge u Božjem planu spasenja. Zato Pavle kaže da će samo 'neki' pojedinci otpasti od vjere, a ne mnogi. Sotona nije mogao uništiti vjeru a samim tim ni Kristovu skupštinu, ali je zato mogao unijeti pomutnju i obezvrijediti samu vjeru koju je iskvario ili oskvrnuo kroz lažne nauke i kriva gledišta zavodeći mnoge i stvarajući svađe i raskol unutar kršćanske vjere. Zato zavodljive izjave ne moraju poništiti vjeru jer znamo da su kršćani bili spremni umrijeti za Krista bez obzira da li je on za njih bio čovjek, anđeo ili Bog, ali zato mogu obezvrijediti Skupštinu Božju i odvojiti kršćane jedne od drugih zbog izmišljenih priča koje škakljaju njihove umove. To se ranije desilo s Božjom skupštinom Izrael. Kao što su razne judejske sljedbe (saduceji, farizeji, pismoznanci, eseni i zeloti) bili spremni umrijeti za Boga i svoj sveti hram, tako su kršćanske sljedbe bili spremni umrijeti zbog Krista, ali su ih s druge strane njihovi učitelji i teolozi odvojili jedni od drugih zbog tog istog Krista kojeg su prikazivali u različitim verzijama. Očito je taktika tih 'lažnih duhova' bila stvoriti podjele po pitanju Isusovog pravog identiteta. Da je zadržana slika o Isusu koju su imali prvi kršćani do podjela i svađa ne bi došlo. Međutim, bilo je dovoljno nametnuti raspravu na ideji o inkarnaciji i Isusovom predljudskom postojanju da se razviju različita gledišta, a samim tim i podjele, što je bio Sotonin cilj po principu 'podjeli pa vladaj', kako bi lakše zavladao kršćanskim umovima i njihovom vjerom.

Uzmimo u obzir da ne može doći do podjela kad su u pitanju Adam, Abraham, Izak, Jakov, Mojsije, Aron, Abraham, David, Salamun, Jeremija, Ilija, Danijel i druge ličnosti. Svi ih kršćani doživljavaju i prihvaćaju kao ljudska stvorenja u različitim ulogama koji su rođeni, živjeli i umrli kao i svi drugi ljudi. Neki od njih su činili velika čuda kao i Isus. Zanimljivo je da se za njih koriste izrazi – jedinorođeni, prvorođeni, sin Božji, gospodin (adoni) bog (elohim), odnosno isti izrazi koji su se kasnije koristili i za Isusa, ali ih ti nazivi nisu izdvojili iz ljudske prirode. No, po pitanju Isusa je bio otvoren prostor za razne izmišljene priče samim tim što je on za razliku od spomenutih ljudi bio iznimno mudar te činio mnoga velika čuda. Zatim je za razliku od ostalih, uskrsao u vječni život i uznesen u neraspadljivom tijelu na nebo gdje je postavljen u najviši položaj s Božje desne strane. Upravo ta jedinstvenost po pitanju života, smrti i uskrsnuća je Isusa izdvojila od ostalih ljudi što se moglo iskoristiti za neke ljudske ideje. Čak je i poznati Židovski povjesničar Josip Flavije napisao:

“U to vrijeme pojavio se Isus, mudar čovjek, ako se smije čovjekom nazvati, jer je činio velika čuda i bio uvažavan kao učitelj od onih koji su bili željni istine.“ (Judejske starine XVIII, 3,3)

'Ako se smije čovjekom nazvati' je izraz kojim se Isusa po nekim kriterijima moglo odvojiti od ljudi i zato je s vremenom po nekim gnostičkim kriterijima nastalo učenje po kojem je nedostojno Isusa smatrati pravim čovjekom. Ljudi su kroz cijelu povijest bili spremni svoje vođe, junake i spasitelje uzdizati u božanska bića. Tome su bili skloni i pojedini kršćanski učitelji bez obzira što su apostoli učili da će Bog “suditi svijetu po čovjeku“ Isusu Kristu (Djela 17:31). Međutim, ta činjenica o čovjeku koji će vladati i suditi svijetom je potpuno zanemarena kao i sve drugo što je Isusa vezivalo uz ljudsko postojanje, te su se zbog njegovog jedinstvenog i posebnog statusa počele uvoditi ideje o tome da je on božansko biće, a ne običan čovjek. Zanimljivo je da je svako novo gledište koje se pojavljivalo, iako različito od drugih, nalazilo podlogu u nekim biblijskim stavcima, izjavama i izrazima, ali je zato nailazilo i na protuargumente i kontradiktornosti koje se svjesno zanemarivalo.

Činjenica je da su neke Isusove izjave zbunjivale njegove slušaoce. Isto tako je činjenica da su neke izjave apostola Pavla bile nerazumljive pogotovo onim nežidovskim kršćanima koji nisu bili dobro upućeni u hebrejske spise i hebrejski način izražavanja. Zato je apostol Petar napisao da Pavle (koji je poslan nežidovima) u svim svojim pismima govori o Kristu i spasenju i nadodaje.

“No u njima ima teško razumljivih misli, koje neupućeni i nepostojani izvrću, kao što rade i s ostalim dijelovima Pisma, na vlastitu propast.“ (2.Petrova 3:16).

Tako su na primjer neki učitelji izvrtali Pavlove riječi i počeli naučavati da je Isus reinkarnacija Adama jer je Pavle jednom napisao da je Isus 'drugi Adam'. Isto tako postoje neke Isusove izjave i riječi koje odmah upadaju u oči jer su izrečene (i napisane) tako da su mogle zbuniti neupućene. Te izjave su dobro došle raznim novim gledištima i verzijama koje smo naveli. Naime, Židovi su bili upućeni u Pisma po pitanju Mesije. Znali su da je riječ o potomku koji će doći iz Davidove loze. Isus je kasnije svojim učenicima iznio sve što je za njega bilo prorečeno i što se ispunilo na njemu.

Pitanje je da li je Isus mogao iznijeti bilo koji navod iz Pisma koji je ukazivao na njegovo predljudsko postojanje. Ne! Isto tako, da li su ljudi poput onih u Bereji mogli naći te navode ukoliko bi od nekoga čuli za Isusovo utjelovljenje (inkarnaciju). Ne! Međutim, manipulacijom biblijskog teksta uz oduzimanje izvornih riječi i pojmova i dodavanjem novih riječi, te krivim prevođenjem je 'Ne' postalo 'Da', te su oni koji su iznosili istinu s vremenom postali heretici u odnosu na one skupštine (crkve) koji su pod utjecajem crkvenih otaca prihvatili inkarnaciju sa svim svojim verzijama. Danas se takva situacija podržava Biblijom koja je prevedena na način da podržava takvo (krivo) gledište. Npr. u prijevodu Novog zavjeta Biblije KOK (Knjiga o Kristu) je u 1. poslanici Solunjanima dodana riječ 'ponovno' pa čitamo:

"Sami pripovijedaju kako ste nas lijepo primili i kako ste se od idola obratili istinskome i živome Bogu da mu služite te kako iščekujete da s neba ponovno dođe njegov Sin Isus, kojega je uskrisio od mrtvih i koji će nas izbaviti od strašnoga Božjega gnjeva koji je pred nama." (1.Sounjanima 1:9,10)

Ovdje je prevodilac dodao riječ 'ponovno' kako bi progurao svoje uvjerenje da je Isus jednom već došao s neba i da će 'ponovo' doći s neba. Sličnih primjera ima i u drugim prijevodima. Kad vjernik čita ovakve prijevode koje sugerirju na utjelovljenje (inkarnaciju) onda se ne želi potruditi da sagledava kontekst ili izvorno značenje pojedinih izraza nego ih sagledava kroz nametnuto uvjerenje svoje kršćanske zajednice. To se odnosi i na Jehovine svjedoke koji se oslanjaju na svoj prijevod Biblije 'Novi svijet (NW)