Što kaže apostol Ivan


Uzmimo u obzir da apostol Ivan nikada u svojim poslanicama nije govorio protiv židovskih kršćana 'nazarena' koji nisu vjerovali u Isusovo božanstvo i predpostojanje. Činjenica je da se on suprotstavio samo onima učiteljima koji su vjerovali u 'utjelovljenje' (inkarnaciju) nebeskog bića. Zar to nije dovoljan dokaz? Ivan je govorio samo protiv tih gnostika koji su Isusa uzdizali u nebesko biće koje se po njihovom gledištu inkarniralo i živjelo u ljudskom prividnom tijelu. Takvo učenje je po Ivanovim riječima predstavljalo prijetnju za istinsku vjeru.

Nazareni su vjerovali da je Isus 'došao u tijelu', a gnostici su to negirali. Gnostici su negirali njegovu ljudskost, a nazareni njegovo božanstvo. Ako je Ivan kritizirao one koji su nijekali njegovu ljudskost, a ne one koji su nijekali njegovo božanstvo, onda se može zaključiti iz koje pozicije Ivan gleda na Isusa pa je i to jedan od dokaza iz Pisma da su pravi kršćani u to vrijeme vjerovali da je Isus bio samo čovjek ili ljudsko biće. Samim tim je Krist, kojeg su svi očekivali da dođe, ipak 'došao u tijelu' tj. bio ljudsko biće kao i svaki drugi prorok kojeg je Bog slao u svijet. Takvo gledište su imali rani apostolski oci kao što su Klement Rimski (Rimljanin židovskog podrijetla koji je umro oko 102. godine) i Ignacije Antiohijski (35. - 107.g.). Međutim, kad se među nežidovskim kršćanima ukorijenilo gledište o nebeskom Mesiji onda su od 2. stoljeća crkveni oci počeli govoriti protiv nazarena (ebionita) i još ih progoniti kao heretike zbog čega su bili izolirani u manje grupe sve dok nisu posve nestali. (Gibbon: Decline & Fall of the Roman Empire, v.1, p.416)

Zato Ivanove poslanice treba sagledavati unutar ovih povijesnih činjenica jer ćemo samo tako utvrditi da izraz 'došao u tijelu' nije isto što i 'utjelovljen' nego da su to dva sasvim suprotna izraza. 

  • Pravi kršćani su tvrdili: Isus je došao u tijelu   

.......... Isus je ljudsko a ne božansko biće

  • Gnostici su tvrdili: Isus nije došao u tijelu“      

......... Isus nije ljudsko nego božansko biće

Kao što smo mogli zaključiti, Ivan u svojoj poslanici s izrazom 'došao u tijelu' ukazuje da su u njegovo vrijeme postojala samo dva učenja koja su bila suprotna jedna drugoj. Za razliku od gnostika koji nisu vjerovali da je Isus bio čovjek nego božansko biće, pravi kršćani su vjerovali da je Isus bio čovjek a ne božansko biće. Kad uzmemo u obzir da su kršćani koji su vjerovali da je Isus 'došao u tijelu' bili ujedno oni koji su vjerovali da je Isus bio samo čovjek, onda ćemo lako uvidjeti da je Ivan progovorio protiv ove druge grupe koja je bila pobornik inkarnacije jer nisu priznavali da je Isus 'došao u tijelu'. Tako dobivamo sliku o tadašnjim učiteljima koji su svoje učenje temeljili na dva različita gledišta:

  1. Isus je 'došao u tijelu' – bio je ljudsko biće (apostoli)
  2. Isus nije 'došao u tijelu' – nije bio ljudsko biće (gnostici)

Međutim, danas imamo jednu novu situaciju koja je nametnuta gledištem u Isusovoj inkarnaciji (utjelovljenju) i prema kojoj neki prevodioci bez razmišljanja Ivanov izraz zamjenjuju s izrazom 'utjelovljenje'. Zato danas imamo dva različita pojma koja opisuju izraz 'došao u tijelu'. No, umjesto da se tvrdi da je Isus

'došao u tijelu' =  ljudsko biće

većina kršćanskih zajednica tvrdi da je

'došao u tijelu' = utjelovljeno nebesko biće

Da bi vidjeli koja tvrdnja je održiva, pokušajmo biblijski pojam 'došao u tijelu' prevesti na dva spomenuta načina koja ćemo suočiti sa povijesnom činjenicom jer ćemo samo tako vidjet da li se apostol Ivan protivio onim kršćanima koji nisu vjerovali u utjelovljenje (inkarnaciju) ili se protivio onim vjernicima koji su odbacili vjerovanje da je Isus bio običan smrtni čovjek (ljudsko biće).

  • 'došao u tijelu' = 'poslanik od krvi i mesa'
  • “Svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu (da je poslanik od krvi i mesa), od Boga je…“
  • pravi učitelji
  • “… i svaki duh koji ne priznaje da je Isus  došao u tijelu (da nije poslanik od krvi i mesa) nije od Boga.“
  • lažni učitelji

Gornja izjava je u skladu sa povijesnom činjenicom po kojoj je Ivan lažne učitelje smatrao onima koji nisu priznali da je Isus ljudsko biće od krvi i mesa. Međutim, kada bi izraz 'došao u tijelu' zamijenili s izrazom 'utjelovljen', dobili bi sasvim drugačiju i potpuno suprotnu verziju koja se ne poklapa sa povijesnom činjenicom:

  • 'došao u tijelu' = 'utjelovljen'
  • “Svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu (utjelovljen), od Boga je“
  • pravi učitelji
  •  “…i svaki duh koji ne priznaje da je Isus  došao u tijelu (nije utjelovljen) nije od Boga.“
  • lažni učitelji

Upravo ovo želi postići 'duh koji nije od Boga', odnosno da kroz ovakvo krivo prikazivanje uvede 'inkarnaciju' kao pravo učenje, tako da danas imamo situaciju koja je oprečna situaciji u prvom stoljeću. Tada se apostoli nisu suprotstavili onim kršćanima koji su vjerovali da je Isus bio samo čovjek, nego su se suprotstavili samo onim učiteljima koji su pokušali Isusu oduzeti njegovu ljudsku prirodu, dok se danas samozvani apostoli (raznih kršćanskih denominacija) kao pobornici inkarnacije svim silama bore protiv onih koji ne vjeruju da je Isus bio utjelovljeno nebesko biće. Oni koji su se u početku smatrali pravim učiteljima su po drugoj verziji postali lažni učitelji.

Kad ovu povijesnu pozadinu uzmemo kao temelj za razumijevanje Ivanove poslanice, onda ćemo uvidjeti da on izrazom 'došao u tijelu' nije mislio na' utjelovljenje'. Naime, da je izraz 'došao u tijelu' istovjetno izrazu 'utjelovljenje' ('inkarnacija') onda bi Ivan u tom slučaju prihvaćao gnostike koji su vjerovali u Isusovo utjelovljenje pa bi 'nazareni' bili lažni kršćani jer nisu vjerovali u tu soluciju. U tom slučaju bi pisalo:

“Svaki duh (pa i gnostički) koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu (da je utjelovljen), od Boga je ...

... i svaki (drugi) duh koji ne priznaje da je Isus došao u tijelu (da nije utjelovljen) nije od Boga.“

Budući da su gnostička solucija Krista nije mogla opstati bez 'utjelovljenja', onda bi ovakvom izjavom Ivan rekao da je gnostički duh ili gnostičko učenje došlo “od Boga“, a zanemario njihovu laž da Isus nije bio 'tijelo'. S druge strane bi Ivan ovakvom izjavom govorio protiv onih kršćana koji su Isusa u to vrijeme prihvaćali samo kao 'tijelo' (ljudsko stvorenje). To je potpuno suprotno stvarnim činjenicama. Činjenica je da Ivan nikad nije govorio protiv kršćana koji su vjerovali u Isusovu jedinstvenu ljudsku prirodu postojanja, nego je govorio samo protiv gnostika koji su tvrdili da Isus nije 'tijelo' (ljudsko biće) i da nije došao 'u tijelu'.

Uzmimo u obzir slijedeću činjenicu. Po Jehovinim svjedocima Isus je živio kao čovjek, ali izvorno nije bio čovjek jer je njegov nebeski 'duh' (njegov 'ja'), koji se karnacijom obukao u 'tijelo' i nakon rođenja po ženi živio u ljudskom tijelu, hibernirao kako bi se on, kao sasvim novo biće - bez sjećanja na svoj prijašnji život - pokorio zakonima ljudske prirode tijela. Samo tako je odgovarao slici čovjeka sve dok mu Bog nije vratio pamćenje (što podsjeća na re-in-karnaciju). On je po njihovom učenju živio u bezgrešnom i neraspadljivom tijelu koje je bilo odvojeno od smrti i svake tjelesne ljage i nesavršenosti kako bi kao takav imao vrijednost otkupnine.

Da su prvi kršćani ispovijedali 'takvog Krista' (kakvog danas ispovijedaju Jehovini svjedoci) onda gnostici ne bi imali razloga uvoditi ideju o prividnom tijelu koje je bilo oslobođeno 'zla', tj. zle prirode materijalnog tijela jer bi to bilo jedno te isto. Čak kada bi se gnostici pojavili s svojim gledištem, Ivan bi se u većoj mjeri protivio 'nazarećanima' koji su tvrdili da je Isus bio običan čovjek u smrtnom i raspadljivom a samim tim i u grešnom tijelu, a ne gnosticima koji su Isusovo prividno tijelo gledali izvan grešnosti tijela tj. izvan njegove smrtnosti i raspadljivosti. Budući da takva diskutabilna situacija nije postojala, onda se može sa sigurnošću znati da učenje Jehovinih svjedoka još nije postojalo u ono vrijeme pa kao takvo odudara od gledišta Isusovih apostola i prvih sljedbenika - 'nazarećana'. Ovakvim testiranjem povijesnih i biblijskih činjenica može pasti svako drugo učenje temeljeno na inkarnaciji.

Da je npr. postojalo gledište o Isusu koji je utjelovljenjem (inkarnacijom) biološkim putem postao pravi čovjek po jednoj tvrdnji ili pravi čovjek i pravi Bog po drugoj tvrdnji, jer obje tvrdnje stavljaju naglasak da je Isus za njih ipak bio 'tijelo' dok je živio na zemlji, onda bi imali jedan drugi problem, jer bi izraz 'došao u tijelu' bio diskatubilan. Naime, kad bi rekli da se izraz 'došao u tijelu' odnosi na jedno od takvih verzija utjelovljenja, onda bi ispalo da je Ivan s tim izrazom stao u obranu dviju suprotstavljenih strana. Stao bi na stranu 'Nazarena' i drugih koji su vjerovali da je Isus bio samo ljudski Mesija koji je 'došao u tijelu' i na stranu onih kršćana koji su vjerovali da je bio utjelovljeni Mesija koji je 'došao u tijelu'. S obzirom da to nije moguće, jer ne postoje dvije istine, onda nam to samo daje spoznati da u to vrijeme još nisu postojala ta druga gledišta o utjelovljenju, osim onog gnostičkog, pa ih Ivan nije ni mogao uzeti u obzir. Da su možda postojala onda bi svako gledište inkarnacije spadalo u tu opciju koju bi Ivan smatrao lažnom jer bi po biblijskom pojmu 'tijela' spadali u istu kategoriju kao i gnostičko.

Pogledajmo još jednom činjenicama u oči iz druge pozicije. Da je izraz 'došao u tijelu' podrazumijevalo inkarnaciju u stvarnom tijelu, onda se podrazumijeva da bi u tom slučaju Ivan stao protiv gnostika koji su tvrdili da se Isus inkarnirao u prividno ljudsko tijelo jer su to dvije suprotne tvrdnje. Međutim, ako je on u to vrijeme, kad su se pojavili 'lažni učitelji', govorio samo protiv tih gnostika onda bi mi u tom slučaju imali pravo prigovoriti protiv njega,, jer je potpuno zanemario u svojim poslanicama optužiti 'Nazarene' i druge kršćane koji nikad nisu prihvatili inkarnaciju. Ispalo bi kao da je ta njihova suprotna opcija zanemariva ideja koja ne spada u krivovjerje. No, da li bi takvo nazarećansko vjerovanje, koje se protivilo inkarnaciji, moglo biti zanemareno ukoliko je izvorno gledište bilo da je Isus nebesko i božansko biće? Naravno da ne. U tom bi slučaju nasuprot toj opciji inkarnacije u stvarnom tijelu postojale dvije krive opcije koje su mogle potkopavati vjeru kršćana:

  1. Isus - nebesko biće u prividnom tijelu čovjeka – (gnostici)
  2. Isus - zemaljsko biće, samo ljudsko stvorenje – (Nazareni)

U prvoj krivoj opciji (pod br. 1) bi navodna 'istina' - da je Isus nebesko biće - bila obezvrijeđena lažnom tvrdnjom o prividnom tijelu, a u drugoj navodno krivoj opciji (pod br. 2) bi 'istina' - da je Isus čovjek - bila obezvrijeđena lažnom tvrdnjom da nije imao predljudsko postojanje. U svakom slučaju bi i jedna i druga opcija bile razlogom da se progovori protiv njih jer istina nema nikakvo zajedništvo s lažima. Čak bi ova druga, da je Isus bio samo čovjek, puno više obezvrjeđivala Isusa u odnosu na gnostičku opciju ukoliko je on bio više od čovjeka.

Ako je Ivan progovorio protiv gnostika koji su tvrdili da je Isus nebesko biće u prividnom ljudskom tijelu onda bi morao progovoriti i protiv onih koji  su tvrdili da je Isus samo čovjek  jer su onda i takvi učitelji podupirali laž koja je obezvrjeđivala vjeru. No, činjenica je da je Ivan govorio samo protiv jedne lažne tvrdnje i to one koju su iznosili gnostici. Što nam to govori? To nam govori da ova druga tvrdnja, po kojoj je Isus bio samo čovjek, nije bila laž nego da je kao takva bila istina koju su gnostici odbacili jer im opcija 'čovjek' tj. 'tijelo' nije odgovarala.

Očito je da u to vrijeme još nije postojalo vjerovanje po kojem je Isus utjelovljenjem postao čovjek ili 'tijelo' jer se ne uklapa u biblijske i povijesne činjenice. Da su prvi kršćani u to vjerovali onda bi u to vrijeme, kao što smo vidjeli, postojale dvije lažne tvrdnje koje bi potkopavale kršćansku vjeru. Budući da je postojala samo jedna lažna tvrdnja koja je potjecala od gnostika, onda je apostol Ivan u zajednici s pravovjernim kršćanima zastupao i branio onu jednu i jedinu tvrdnju koju podupiru biblijski i povijesni dokazi, po kojoj je Isus za prave kršćane bio samo ljudsko biće od krvi i mesa. Ta tvrdnja se nakon smrti apostola uglavnom održala među židovskim kršćanima jer su s vremenom svi ostali kršćani iz drugih naroda popustili pod utjecajem gnostičkih i drugih filozofskih učenja koja su im bila prihvatljivija.

Naime, druga filozofska učenja su s jedne strane odbila gnostička gledišta o prividnom tijelu te su prihvatili Isusa koji je živio u stvarnom ljudskom tijelu kao vanjskom obilježju, jer se to očito nije moglo negirati, ali su govorila o dvije unutarnje prirode s kojima je živio na zemlji, posebno nakon pomazanja:

  1. priroda - nebeska, anđeoska, božanska
  2. priroda - zemaljska, ljudska, čovječja

S obzirom da je Ivan ukazao vjernicima da se čuvaju lažnih duhova koji su trebali doći i koji su se već pred kraj 1. stoljeća pojavili u svijetu, onda je ukazao na nova i kriva filozofska gledišta o Isusovoj inkarnaciji koja su u to vrijeme dolazila od lažnih i samozvanih učitelja iz redova gnosticizma. Zanimljivo je zapaziti da je Ivan 'lažne duhove' ili izjave svrstao u nove ideje koje su trebale doći nakon izvornog gledišta o Isusu. On je rekao:

“… i ovaj je (duh - izjava) antikristov, za kojega čuste da će doći, i sad je već na svijetu.“ (1.Ivanova 4:3b)

Očito u samim počecima kršćanske skupštine nije bilo krivih učenja o Isusovom identitetu jer je većina kršćana bila židovskog porijekla čak i izvan Judeje. Svi su oni vjerovali u ljudskog Mesiju, a ne u inkarnaciju. Kršćani su bili unaprijed upozoreni od Isusa da će ustati lažni proroci i da će, pogotovo nakon smrti apostola biti lažnih izjava o Isusu Kristu (vidi Matej 24:24; Djela 20:29; 2.Petrova 2:1). I zaista, u vrijeme kada je od svih apostola samo Ivan ostao na životu, on kaže da je to vrijeme već tu jer su se već pojavili lažni učitelji koji u Isusu nisu vidjeli pravog čovjeka nego biće iz nebeskog svijeta koje je samo prividno bio ljudsko biće. Zato je napisao:

“Jer mnogi su varalice izašli u svijet, oni koji ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu (koji ne priznaju da je Isus poslanik od krvi i mesa). To je varalica i antikrist.“ (2 Ivanova 7)

Zaključak: Ivan je u svoje vrijeme govorio protiv gnostika koji nisu prihvaćali ljudskog Mesiju. Samim tim, on se u svojoj poslanici nije protivio židovskim kršćanima (Nazarećanima) niti drugim kršćanima koji su Isusa u to vrijeme i dalje prihvaćali samo kao Mesiju koji je 'došao u tijelu' i koji je prema izvornom značenju tog izraza ukazivalo na Božjeg poslanika (apostola) koji je potekao iz ljudske obitelji i čiji je život započeo na zemlji a ne na nebu.

Ivan kaže da je Isus 'tijelo' ili ljudsko biće od krvi i mesa što je potpuno odgovaralo gledištu židovskih kršćana koji nisu vjerovali u inkarnaciju. To bi trebao biti temelj za razumijevanje Ivanovog 'prologa' (Ivan 1:1-18) i svih Isusovih figurativnih izjava koje se nalaze zapisane u Ivanovom evanđelju. Naime svaka izjava, ovisno o prijevodu,  koja neupućenom čitaću zvuči kao da je Isus bio živ prije svog rođenja se puno bolje može uklopiti u biblijski kontekst ako Isusa gledamo kao čovjeka koji je bio unaprijed određen, tako da se o njemu moglo govoriti da je postojao 'u Bogu' i njegovoj 'riječi' prije postanka svijeta.