Čovjek koji je 'sišao s neba'

Isus je došao na svijet rođenjem kao i svi drugi ljudi. Zašto je onda jednom prilikom rekao da je 'sišao s neba'? (Iv 6:38). U mnogim kršćanskim zajednicama se pojam 'nebo' u ovoj izjavi uglavnom doslovno tumači iako ima dovoljno razloga da taj izraz u Isusovom načinu izražavanja ima figurativno značenje kao i izraz 'ponovno se roditi'. Naime, 'nebo' kao mjesto u kojem boravi Bog je bio dom nebeskim stvorenjima. Da li je Isus to 'nebo' smatrao svojim 'domom'? Ne! Nebo je za njega bila tuđi dom a ne njegova domovina. Zato je u svojim prispodobama rekao:

"To je kao kad je čovjek, koji je namjeravao otputovati u tuđinu (NS, IŠ), dozvao robove svoje i povjerio im imovinu svoju.  Jednome je dao pet talenata, drugome dva, trećemu pak jedan, svakome prema njegovoj sposobnosti, i otišao je u tuđinu." (Mt:25:14,15, NS)

"Neki čovjek plemenita roda otputovao je u daleku zemlju (tuđinu; IŠ) da preuzme kraljevsku vlast i da se potom vrati (u svoju zemlju)." (Lk 19:12)

"To je kao čovjek koji je otputovao u tuđinu i ostavio kuću svoju ..." (Mk 13:34)

Grčka riječ ἀποδημέω (apodémeó) se koristi kao pojam putovanja, napuštanja regije i odlaska na put izvan svoje zemlje u daleku zemlju, a izraz 'daleka zemlja' se u hebrejskim spisima koristio za 'tuđinu' ili stranu zemlju (vidi Iz 22:18; 1.Kr 8:46; Lk 15:13). Tako je Isus neizravno rekao da 'nebo' nije bio njegov dom nego 'tuđina' gdje je prema proročanstvu iz Danijela 7:13,14, trebao napustiti svoju kuću (zemlju) i privremeno otputovati na nebo kako bi tamo primio kraljevsku vlast i vratio se u svoju zemlju nad kojom je trebao vladati. To nebo u ovom slučaju možemo usporediti sa Rimom, - svjetskim carstvom - koje je u to vrijeme Judeju držalo za svoju provinciju. To svjetsko carstvo je postavljalo vazalne kraljeve u Judeji, pa je tako i Isus na sličan način trebao najprije otputovati i otići na nebo - u centar Božjeg carstva - koje je zemlju držalo za svoju provinciju, gdje je trebao primiti vlast nad zemljom (provincijom) pod upravom Božjeg carstva, a zatim se vratiti u svoju zemlju sa kraljevskom slavom (usporedi Da 4:17).

Isus je uvijek bio jasan u onome što je govorio. Zato Bibliju treba čitati u duhu onog vremena i u duhu izražavanja kojeg su koristili on i drugi mudri ljudi onog vremena uzimajući u obzir da su oni za jednu misao koristili više riječi istog značenja. Isus se isticao kao mudar čovjek pa je razumljivo da je njegov način izražavanja bio iznad uobičajenog kako bi odvojio iskrene tražitelje istine od formalnih slušača u skladu sa izrekom: "Mudar će slušati i više će naučiti, i razuman će prihvatiti mudre upute, da razumije mudre izreke i zagonetne izjave, riječi mudrih ljudi i zagonetke njihove" (Izr 1:5,6). On je koristio različite riječi koje su imale isto značenje. 

Istoznačnice su sinonimi koji su međusobno zamjenjivi u svim kontekstima. To su dva ili više različitih izraza koja imaju isti sadržaj ili istu misao. U 1. stoljeću među Židovima se moglo govoriti da nešto dolazi i silazi 's neba' u figurativnom smislu pa su i Isusove izjave mogli razumjeti samo oni koji su to uzimali u obzir. Ako Bibliju ne čitamo u tom kontekstu, onda ćemo pogriješiti ukoliko tim izrazima dajemo doslovno značenje.

Pogledajmo dva primjera:

1) "Ako sam ja čovjek Božji (poslanik neba), neka siđe vatra s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu!” I vatra je sišla s neba" (2.Kr 1:10)

2) "Tada je sišla vatra od Jahve i spalila žrtvu paljenicu" (1.Kr 18:38)

Postavlja se pitanje - Odakle je sišla vatra? U prvoj situaciji kaže da je sišla 's neba', a u drugoj situaciji 'od Boga'. Da li se vatra doslovno nalazila kod Božjeg prijestolja ili je nastala na zemlji? Biblija nas uči da su sve nebeske manifestacije i čuda nastala na zemlji pred ljudskim očima ali da je iza njih stajao Bog. Kad povežemo gornje dvije rečenice onda vidimo da se jedna misao izražava na dva različita načina pa tako dobivamo da je:

VATRA ♦ 'sišla s neba' = 'sišla od Boga' (istoznačnice)

Židovi i sam Isus su se koristili ovim načinom izražavanja jer čitamo:

“Naši su praoci jeli manu u pustinji, kao što je napisano: ‘Kruh s neba dao im je da jedu.” A Isus im je rekao: “Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam Otac moj daje pravi kruh s neba.  Jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” (Iv 6:31-33)

Odakle je sišla mana ili 'žito nebesko'? (Ps 78:24). Svatko će ovdje osjetiti koja se misao krije iza izraza 's neba' tako da nitko neće misliti kako se mana nalazila na nebu kod Božjeg prijestolja i da je onda doslovno sišla s neba na zemlju.

♦ MANA ♦ 'kruh s neba' =  'kruh od Boga' = 'kruh Božji' = nebeski kruh

♦ MANA ♦ 'silazi s neba' = 'silazi od Boga' (istoznačnice)

U tom kontekstu je Isus rekao za sebe:

“Ja sam živi kruh koji je sišao s neba (sišao od Boga).“ (Iv 6:51)

Kako je Isus 'sišao s neba'? Da li se koristio doslovnim ili figurativnim jezikom? Odgovor se nameće sam po sebi. Kao što je nebeski kruh 'sišao s neba' bez da je doslovno stvoren na nebu, tako je i Isus 'sišao s neba' bez da je doslovno stvoren na nebu.

♦ ISUS ♦ 'čovjek s neba' = 'čovjek od Boga' = 'čovjek Božji' = nebeski čovjek

Isus je čovjek Božji (kruh nebeski) koji je sišao s neba (sišao od Boga).

Pogledajmo na koji način se koristio izraz 's neba' i kako je taj izraz zvučao tadašnjim Židovima. Isus kaže:

"Odakle je bilo krštenje kojim je Ivan krstio? S neba ili od ljudi?” A oni su počeli raspravljati među sobom: “Ako kažemo: ‘S neba’, reći će nam: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?“ (Mt 21:25)

Zapazimo da Isus nije pitao da li je Ivanovo krštenje bilo “od Boga ili od ljudi“. Umjesto “od Boga“ on je koristio izraz “s neba“ (grč - 'από τον ουρανό') koji je imao isto značenje.

'από τον ουρανό' - s neba (od Boga)

'από τον ουρανό' - od neba (od Boga)

S obzirom da se grčka riječ 'από τον ουρανό' može prevesti na dva načina - 's neba' ili 'od neba' onda bi pravilnije bilo koristiti izjavu 'od neba' koja aludira na izraz 'od Boga' jer su i ljudi kojima se Isus obraćao mogli razumjeti da je Isus mislio na krštenje koje je došlo 'od neba' ('από τον ουρανό') tj. 'od Boga' i da samim tim Ivan ima nebesko poslanje.

's (od) neba' = 'od Boga' (istoznačnice)

Kao što je Isus mogao pitati ljude: "Odakle je Ivanovo krštenje", tako je mogao tražiti da mu kažu:

Odakle je bilo Ivanovo poslanje? – Od neba (od Boga) ili od ljudi?“

Ivan je ljudima ranije neizravno rekao da je i on 'došao od Boga':

“… ali zato sam i došao (od neba; od Boga) krštavati vodom da se (Krist) pokaže Izraelu.“ (Iv 1:31)

Ako je Ivan 'došao' da bi krštavao, onda su Židovi slobodno mogli pitati Isusa za Ivana: Odakle je došao?“, što bi značilo: “Tko ga je poslao“?

'odakle si došao' = 'tko te je poslao' (istoznačnice)

Kako bi im Isus odgovorio? Isus bi vjerojatno opet koristio svoj stil izražavanja pa bi rekao za Ivana: “Došao je s (od) neba“, što bi značilo da je “došao od Boga“ jer ga je nebo poslalo.

's (od) neba' = 'od Boga' (istoznačnice)

 


Odakle je došao Isus?

Došao je k svojima, ali ga njegovi nisu primili. A onima koji su ga primili dao je pravo da postanu djeca Božja, jer su vjerovali u njegovo ime.“ (Iv 1:11,12)

Isus je rođen i živio među svojim sunarodnjacima, ali je 'došao' (poslan od Boga) k njima u određenom trenutku nakon što je od Boga pomazan i poslan da im objavi dobru vijest. I on ih je krštavao kao i Ivan. Mogli bi slobodno pitati:

"Odakle je bilo Isusovo krštenje i poslanje? S neba ili od ljudi?" Odgovorili bi: "S neba".

's (od) neba' = 'od Boga' (istoznačnice)

Izraz “došao od Boga“ također ima svoj sinonim ili izraz sličnog značenja u povezanosti s onom osobom koja je Božji (nebeski) poslanik. Pogledajmo:

“A među farizejima je bio neki čovjek po imenu Nikodem, jedan od židovskih poglavara. On mu je došao noću i rekao mu: “Učitelju, znamo da si ti učitelj koji je došao od Boga …“  (Iv 3:1,2)

'došao od Boga' = 'došao s (od) neba' (istoznačnice)

Pogledajmo kako se Isus izražavao u vezi svog poslanja. 

"... jer sam ja od Boga (od neba, s neba) došao i sad sam ovdje. Nisam došao sam od sebe, nego me on poslao." (Iv 8:42)

Ovu misao je jednom drugom prilikom izrazio na slijedeći način:

“… jer nisam sišao s neba (došao od Boga) da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.“ (Iv 6:38)

'sišao s neba' = 'došao od Boga' = 'poslan od Boga' (istoznačnice)

Primijetili smo da je Isus jedino ovdje pojam 'došao od Boga' zamijenio izrazom 'sišao s neba'. Zašto? Razlog je jednostavan. Naime, on je neposredno prije ovoga govorio o 'kruhu' koje je 'sišlo s neba' od Boga pa je sebe poistovjetio sa tim 'kruhom' koji se spravljao od mane (Iv 6:28-40; 2.Mo 16:13-15; 4.Mo 11:7). Budući da taj 'nebeski kruh' nije doslovno sišao s nevidljivih nebesa, onda Isus u mislima svojih vjernih sljedbenika nije ostavio dojam o svom doslovnom silasku s neba nego o simboličnom. No, neki slušaoci to nisu povezali jer izvještaj kaže:

"Nato su Židovi počeli gunđati protiv njega jer je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” I govorili su: “Nije li to Isus, sin Josipov, kojemu poznajemo oca i majku? Kako on sada kaže: ‘Sišao sam s neba’?” (Iv 6:41,42)

Samo oni Židovi koji nisu povezali Isusove riječi su ostali zbunjeni je nisu shvatili kontekst povezan s 'kruhom' nego su iz tog konteksta izdvojili samo onaj dio rečenice koji spominje misao da je Isus 'sišao s neba'. Kasnije su neki kršćanski teolozi odagnali tu zbunjenost tako što su doslovno protumačili Isusove riječi pa tako danas manje-više mnogi prihvaćaju da je Isus doslovno postojao na nebu prije svog rođenja. Međutim, oni koji su kontekstualno povezivali Isusove misli se nisu dali zbuniti pa nisu ni pitali što znače te zagonetne riječi jer su ih razumjeli. Isus je svojim učenicima znao nasamo objašnjavati neke usporedbe i pojmove (Mk 4:34). Kao što smo vidjeli, izraz 'sišao s neba' se već koristio u Bibliji u figurativnom smislu. Taj izraz se također koristio u povezanosti sa Bogom i njegovim zastupnikom. Pogledajmo:

"A Jehova je nastavio: “Vidio sam nevolju naroda svojega u Egiptu, čuo sam kako vape zbog onih koji ih tjeraju na rad i dobro znam boli njihove. Zato sam sišao (s neba) da ih izbavim iz ruke egipatske i odvedem ih iz te zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko…“ (2.Mo 3:7,8)

Bog je 'sišao' s neba, ali ne doslovno nego figurativno time što je preko Mojsija kao svog zastupnika obratio pažnju svom narodu (vidi 4.Mo 11:17,24). To je kao da je sam Mojsije 'sišao s neba' jer je postavljen za "boga faraonu" (2.Mo 7:1). Slično se desilo u vrijeme Isusa – većeg Mojsija.

“Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!“ (Lk 7:16).

Bog je ovaj put 'sišao' na zemlju i pohodio svoj narod preko Isusa Krista. Isus je očito koristio taj figurativni način izražavanja pa je mogao reći kako je on 'sišao s neba' što bi značilo da je 'poslan od Boga' i da je Bog preko njega 'sišao' tj. obratio pažnju svom narodu. S obzirom da ga njegovi učenici nikad nisu pitali o njegovom doslovnom životu na nebu, onda je jasno kako im je ranije objasnio u kojem smislu koristi izraze povezane s 'nebom'. Isus očito koristi izraz 'nebo' kako bi ukazao na izvor svog poslanja jer to 'nebo' u njegovom izričaju predstavlja Boga koji ga je poslao. Tako je Nikodemu rekao:

“Nitko (od ljudi) nije uzašao na nebo osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječjega.“ (Iv 3:13)

Ova rečenica, ako je doslovno tumačimo, nema smisla jer Sin čovječji (Isus) tada, kad je ovo rekao, nije još uvijek doslovno 'uzašao na nebo' jer se to desilo tek nakon uskrsnuća. Čak je i nakon uskrsnuća rekao Mariji: “Nemoj me više držati, jer još nisam uzašao k Ocu" (Iv 20:17). Samim tim on nije ni želio reći Nikodemu da je on kao Sin čovječji doslovno 'sišao s neba'. Ali ako koristimo istoznačnice onda ta rečenica dobiva svoj pravi smisao u vremenu u kojem je izrečena i Nikodem ju je mogao razumjeti:

“Nitko (od ljudi) nije uzašao na nebo (uzvišen do Boga; uzdignut do Boga) osim onoga koji je sišao s neba (poslan od Boga), Sina čovječjega.“ (Iv 3:13)

'uzašao na nebo' = 'uzdignut do Boga' (istoznačnice)

'sišao s neba' = poslan od Boga (istoznačnice)

Isus je jedini čovjek koji je uzašao toliko visoko do 'neba' jer ga je Bog postavio za kralja, velikog svećenika, spasitelja i otkupitelja cijelog svijeta. On je i ovdje i u drugim prilikama koristio biblijske pojmove povezane s 'nebom' kako bi ukazao na ishodište svoje mesijanske uloge. U biti koristio je slične izraze koje je kroz svoju Riječ dao zapisati sam Bog. Pogledajmo i usporedimo njihove izjave:

♦ Primjer 1 - Isus kaže:

“A ti, Kafarnaume, zar ćeš se do neba uzvisiti (uzdići do Boga)?“ (Mt 11:23)

♦ Primjer 2 - Bog kaže:

“S neba si pao, ti što svijetliš, sine zorin! Na zemlju si oboren, ti što si gazio narode! Ti si govorio u srcu svojemu: ‘Do nebesa (do Boga) ću se uzdići. Iznad zvijezda Božjih podignut ću prijestolje svoje i sjest ću na zbornoj gori na krajnjem sjeveru. Uzdići ću se iznad visina oblačnih. Izjednačit ću se sa Svevišnjim.’" (Iz 14:12-14)

Ovaj spomenuti 'kralj' koji se sam od sebe 'popeo na nebo' je 'pao s tog neba'. Koristeći istoznačnice i način na koji se Isus izražavao, možemo slobodno reći za kralja Babilonskog:

“Nitko (od ljudskih kraljeva u to vrijeme) nije pao s neba osim onoga (kralja Babilonskoga) tko se popeo na nebo.“

Isus nije 'došao sam od sebe' jer nije bio samozvani poslanik ni samozvani kralj nego ga je Bog pomazao, te uzvisio do neba i poslao među ljude kao svog zastupnika. Zato je Isus rekao:

“Ja nisam došao sam od sebe (nisam samozvani poslanik), nego doista postoji onaj koji me poslao, a vi ga ne poznajete. Ja ga poznajem, jer sam njegov zastupnik i on me poslao.” (Iv 7:28-30)

Isus nije rekao da poznaje Boga zato što je do svog rođenja živio s njim na nebu, nego ga poznaje zato što je njegov zastupnik. Izraz 'poznavati Boga' ima značenje spoznaje Boga s obzirom na njegovu volju koju je on spoznao dok ga je nakon krštenja duh vodio četrdeset dana po pustinji. Tada je Bog vjerojatno s njim sklopio 'savez za kraljevstvo' (Lk 4:1,2; 22:29). Kao 'zastupnik' je spoznao stvari o Bogu koje drugi nisu znali i po toj spoznaji je uvijek bio iznad onih kojima je poslan da im objavi Boga i njegovu volju. Samo je on kao Božji zastupnik mogao biti pravi 'Učitelj' i nitko od Židova nije mogao u tom smislu poznavati Boga, osim onoga "kome ga Sin hoće otkriti" (Mt 11:27). Isus je zastupao Boga od kojega je dobio ovlaštenje da govori s božanskim autoritetom i da čini velika djela s kojima je proslavio svog nebeskog Oca koji ga je doveo u postojanje i poslao u svijet. Svojim protivnicima je rekao:

“… jer znam odakle sam došao (tko me poslao) i kamo idem. A vi ne znate (ne želite znati) odakle sam došao (tko me poslao) i kamo idem.“ (Iv 8:14,42)

Isus ovdje ne govori direktno, ali daje naslutiti na što je mislio pa je drugom prilikom bio izravan jer je rekao:

“... jer sam ja od Boga došao (došao od (s) neba) i sad sam ovdje. Nisam došao sam od sebe (nisam samozvani poslanik), nego me on poslao.“  (Iv 13:3)

Što Isus kaže - odakle je došao?

'došao sam od Boga' = [došao sam s (od) neba] ='poslan sam od Boga'  (istoznačnice)

U slijedećim izjavama možemo slobodno koristiti one istoznačnice koje više odgovaraju našem načinu izražavanja:

“Radi ovog suda ja sam došao (od Boga; od neba) u ovaj svijet.“ (Iv 9:39)

“Nisam došao (od Boga; od neba) pozvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.” (Lk 5:32)

“Ja sam došao (od Boga; od neba) da imaju život.“ (Iv 10:10)

“Ova je izjava vjerodostojna i vrijedna da se potpuno prihvati: Krist Isus došao je (od Boga; od neba) u svijet da spasi grešnike.“ (1.Ti 1:15)

Kad bi u gornjim izjavama koristili izraz 'došao s (ili od) neba', on bi uvijek značio 'došao od Boga' i nikako ne bi značilo da je riječ o doslovnom silasku s neba od Boga. 

Isus je na dan svog krštenja bio pomazan svetim duhom. Tog je dana 'rođen od Boga' pa je Bog mogao reći: “Ti si sin moj, ja sam danas postao otac tvoj”? (Heb 1:5; Mk 1:11). Budući da je 'rođen od Boga' onda je 'rođen odozgo' i kao takav nije pripadao ovom svijetu koji je rođen samo odozdo. On je zbog svog poslanja učinjen 'prvorođencem' pa je kao takav bio 'veći' od Ivana Krstitelja, a samim tim je bio iznad svih ljudi (Ps 89:27; Rim 8:29; Mt 11:11). U tom smislu je došao 'odozgo' tj. 'od Boga' pa je apostol Ivan, koristeći se istim načinom izražavanja, rekao:

“Tko dolazi odozgo (od Boga), taj je iznad svih ostalih. Tko je sa (došao od) zemlje, taj je zemaljski (tjelesan) i govori o onom što je zemaljsko (tjelesno). Tko dolazi s (od) neba (od Boga), taj je iznad svih ostalih.“ (Iv 3:31)

Kad bi ove riječi doslovno shvaćali onda bi i Sotona i demoni bili iznad svih jer su oni odozgo (s neba) a mi sa zemlje. No, Isus je svojim učenicima dao razumjeti da su on i oni iznad Sotone i demona jer su njihova imena zapisana na nebesima (Lk 10:17-20). Za njih je bilo namijenjeno 'rođenje odozgo' jer je Isus rekao:

"Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko ne rodi od vode i duha (od Boga, odozgo), ne može ući u kraljevstvo Božje." (Iv 3:5)

Roditi se 'odozgo' ne znači doslovno potjecati s neba. Stoga ovaj izraz 'odozgo' treba sagledavati u sinonimu ili izrazu koji ima slično značenje. Kao što smo do sada vidjeli sinonim za ovaj izraz je 'od Boga'.

'odozgo' = 'od Boga'  (istoznačnice)

Onaj tko je 'od Boga' je iznad svih ostalih koji nisu od Boga. Među one koji su 'odozgo' su svi Božji poslanici, od kojih je Isus najveći. Međutim, Ivan je gornje riječi rekao u skladu sa jednom ranijom izjavom koja je zapisana u Ivanu 1:12:13:

"A onima koji su ga primili dao je pravo da postanu djeca Božja, jer su vjerovali u njegovo ime. Oni nisu rođeni od krvi ni od volje tjelesne ni od volje čovječje (odozdo), nego od Boga (odozgo)."

Prema tome, kad Ivan spominje one koji su 'odozgo', onda misli, ne samo na poslanike, nego i na sve koji su rođeni od Boga ('rođeni odozgo'). Iako su oni rođeni od volje čovječje (odozdo), Ivan ipak kaže da oni nisu rođeni po čovjeku ('odozdo') jer to rođenje po tijelu gubi svoj utjecaj nad onima koji su po svetom duhu rođeni 'od Boga - 'odozgo'. Da bi netko bio 'odozgo' ili 'nebeski' dovoljno je da ga Bog prihvaća kao svoga 'sina' tj. sina ili kćer. Samim tim, onaj 'sin' koji je poslan od Boga je 'došao odozgo' tako da u tom svjetlu ne treba govoriti da je Isus doslovno došao odozgo (s neba). Uzmimo za primjer našu 'mudrost'. Ona može biti 'odozgo' ili 'sa zemlje' kao što piše:

“Ali ako u srcu imate gorku ljubomoru i svadljivost, nemojte se hvalisati i ne lažite protiv istine! To nije mudrost koja dolazi odozgo (od Boga), nego je zemaljska, tjelesna, demonska. Jer gdje je ljubomora i svadljivost, ondje je nered i svako zlo. Ali mudrost odozgo (od Boga) prije svega je čista, zatim mirotvorna, razumna, spremna poslušati, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna“ (Jk 3:14-17).

Ovdje vidimo da se zemaljska mudrost povezuje sa demonskom mudrošću, a demoni u doslovnom smislu dolaze odozgo (s neba). Očito izraz 'odozgo' u Isusovom izražavanju nema doslovno značenje nego figurativno. Onima koji nisu imali mudrost odozgo (od Boga) nego onu zemaljsku, demonsku, Isus je rekao:

“Vi ste odozdo (od ovog svijeta, od zemlje), a ja sam odozgo (od neba, od Boga).“ (Iv 8:23a)

Isus ne kaže da je on nebesko biće jer ovdje koristi izraz 'odozgo' koji ima ono figurativno značenje. Da je to tako vidimo u nastavku njegove izjave u kojoj je to i pojasnio koristeći paralelizam i izraze istog značenja:

“Vi ste od ovoga svijeta (odozdo, od zemlje), a ja nisam od ovoga svijeta (odozdo). Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima.“ (Iv 8:23b,24) 

Vidimo da se Isus ovdje ne obrača svojim učenicima kojima je bilo namijenjeno rođenje odozgo, nego samo nepokornim grešnicima. Kad bi ovu Isusovu izjavu doslovno tumačili onda bi ispalo da je on sve ljude osudio na smrt jer su oni odozdo (ljudska stvorenja od ovog svijeta) za razliku od njega koji nije od ovoga svijeta jer nije odozdo. Međutim, on je rekao da su svi nepokajnički grešnici 'odozdo' (od ovog svijeta) pa će umrijeti u svojim grijesima jer žive u skladu sa zemaljskom, tjelesnom i demonskom mudrošću. S druge strana to znači da je njegovim sljedbenicima bilo namijenjeno rođenje 'odozgo' (od Boga) te da neće umrijeti jer će biti oslobođeni ropstva smrti kao i on. Iako i mi možemo za sebe slobodno govoriti da smo 'odozgo' (od Boga), Isus je ipak iznad svih nas jer je on poslan nama da nas spasi. On je u pravom smislu riječi čovjek odozgo, čovjek s neba. On je najveći dar s neba, ali ne tako što je doslovno sišao s neba, nego figurativno, kao što je to napisao njegov polubrat Jakov:

"Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgo (od Boga, od neba) je, jer silazi od Oca nebeskih svjetlila." (Jk 1:17) 

Za razliku od ostalih proroka on se rodio s unaprijed određenom ulogom 'kralja' pa je rekao rimskom namjesniku Pilatu:

“Ti sam kažeš da sam ja kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam došao (od Boga; došao ili sišao s neba; poslan od Boga) u svijet, da svjedočim za istinu.“ (Iv 18:37).

Isusov život je započeo rođenjem koje je unaprijed najavljeno, a njegovo poslanje započinje kad je 'došao' među ljude kao savršen dar od Boga. Njegovi učenici su ga prihvatili kao istaknutog čovjeka, Pomazanika (Mesiju), s kojim je Bog ispunio svoje obećanje o spasenju Adamovih potomaka od grijeha i smrti. No, desetljećima kasnije su se pojavili učitelji – doketisti - koji su pod utjecajem gnosticizma isticali da je ljudsko tijelo nešto samo po sebi zlo i grešno pa su počeli naučavati da je Isus Krist bio nebesko biće u prividnom, a ne u stvarnom grešnom i smrtnom tijelu čovjeka. Za njih Isus nije mogao biti ljudsko biće nego nebesko. Kako je na takve ideje reagirao apostol Ivan? On je rekao:

“… svaku izjavu koja priznaje da je Isus Krist došao (od Boga; došao s (od) neba; poslan od Boga) u (stvarnom a ne prividnom) tijelu nadahnuo je Bog.“ (1.Iv 4:2) “Jer mnogi su varalice izašli u svijet, oni koji ne priznaju da je Isus Krist došao (od Boga) u (stvarnom ljudskom) tijelu.“ (2.Iv 7)

Biti u stvarnom ljudskom tijelu znači biti čovjek u pravom smislu riječi, a ne polu-čovjek tj. nebesko biće s ljudskim prividnim tijelom. Isus je među ljude došao kao čovjek, ljudsko biće, jer im je Bog poslao stvarnog čovjeka a ne prividnog. No, nakon što je Ivan napisao svoje evanđelje, neki apologeti su se uhvatili tumačiti riječi zapisane u 1. poglavlju gdje se spominje pojam “riječ“ koja je bila u Bogu i preko koje je sve nastalo. Izmeđuostalog je napisano:

“U početku bila je riječ i riječ je bila kod Boga. (...) I riječ je postala tijelo“ (Iv 1:1,14).

Činjenica je da danas sve crkve uče da je ‘riječ’ sinonim za “Isusa, sina Božjeg“ koji je od samog početka s Bogom na nebu. Međutim, u Bibliji se nigdje ne može izvući taj zaključak, što znači da je u pitanju tumačenje izvan okvira biblijskog konteksta. Što je onda 'riječ'? Prikazat ćemo to jednim primjerom. Npr. jedan reporter je u svojoj emisiji o Americi spomenuo 'Zakon o građanskim pravima' kojim su se izjednačila prava bijelog i crnačkog stanovništava pa je rekao da je to bilo "zakonsko utjelovljenje američkog sna". Drugim riječima, san ili misao (riječ) koju su građani te zemlje željeli ostvariti je upisana u Zakon, koji je omogućio da se taj san oživotvori. Tako je taj san ili misao (riječ) 'utjelovljena' po ljudima koji su taj zakon sprovodili u svom životu. Vidimo da je ta 'riječ' postojala u Zakonu prije nego je bila oživotvorena i utjeovljena po ljudima.

U hebrejskim svetim spisima pojam ‘riječ’ se uvijek dovodio u vezi sa Bogom i njegovim umom iz kojeg proizlazi stvaranje svega što je naumio. Nikad se ta ‘riječ’ nije povezivala sa nekom drugom božanskom osobom već sa samim Bogom i svetom tajnom koja je bila sakrivena u njemu dok se nije očitovala ili utjelovila u Kristu. Dok je čitao i istraživao sveta Pisma apostol Ivan je ‘riječ’ mogao samo tako doživljavati jer stoji napisano:

Riječju Jehovinom nebesa su sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova,” (Ps 33:6)

“Jer on je rekao (‘riječ’) i nastalo je, on je zapovjedio i postalo je.” (Ps 33:9)

Božji dah je ovdje u doslovnom smislu povezan sa Božjim duhom, a time i njegovim umom iz kojega prizlazi 'riječ' koja izlazi iz usta zajedno sa dahom. ‘Riječ’ je poprimila svoje obilježje sa onim što je izgovoreno kroz dah, a što je odražavalo Božji duh tj. Božju misao, zamisao, plan koji je nastao u njegovom umu. Tako je 'riječ' postala stvarnost koju se može vidjeti, dodirnuti i doživjeti. Npr. 'riječ' je prilikom stvaranja postala materija od koje je načinjen svemir. Postala je nebesko tijelo u kojem prebivaju anđeli. Postala je zemaljsko tijelo u kojem prebiva čovjek. Samim tim postala je i tijelo čovjeka Isusa koje je Bog pomazao i učinio Gospodinom i Kristom. Očito je riječ 'Mesija' postojala u Bogu prije nego je Isus rođen i pomazan od Boga.

Na značenje pojma ‘riječ’ iz hebrejskih spisa su se oslanjali i pisci grčkih spisa pa su apostol Pavle i Petar zapisali:

“Vjerom shvaćamo da je sav svijet uređen riječju Božjom, te je ono vidljivo nastalo iz nevidljivoga.” (Heb 11:3)

“Jer (podrugljivci i rugači) namjerno previđaju da su davno postojala nebesa i da je zemlja stajala iznad vode i usred vode po riječi Božjoj.” (2. Pet 3:5)

Jer sve je od [Boga] i po njemu (po njegovoj riječi) i za njega.“ (Ri 11:36) 

Po ‘riječi Božjoj, odnosno 'po Bogu', a ne po nekoj drugoj osobi, je sve nastalo, pa apostol Ivan također nadopunjava takav uvid u stvaranje time što je zapisao o njoj:

“Sve je postalo po [riječi] ... Ono što je postalo po nje bio je život.” (Iv 1:3,4)

Božja ‘riječ’ je čista, ispravna i pouzdana. Ona je božanska jer piše: "I riječ je bila bog" (Iv 1:1). Ovdje stoji napisano da je 'riječ' sama po sebi 'moćna('theós' - moćan, bogjer je odraz svemogućeg Boga (Ps 33:4). Ona je samim tim božanska jer se o njoj govori kao o Božjoj 'moćnoj riječi' koja je bila uzročnik svega što je stvoreno, kako nevidljivog tako i vidljivog svemira i života u njemu. Po ovoj ‘moćnoj riječi’ je sve nastalo i po njoj je nastao život. Po toj ‘riječi’ su pojedini anđeli i ljudi izvršavali određene zadatke i tako svojom ulogom podržavali Božju volju i Božji naum. Stoga je ‘riječ’ u hebrejskim spisima uvijek ukazivala na Božju misao ili naum kojeg je namjeravao ostvariti i otkriti u određenom vremenu kao što kaže:

“…tako će se ispuniti riječ moja što izlazi iz usta mojih. Neće se vratiti k meni bez ploda, nego će učiniti ono što želim i izvršit će ono zbog čega sam je poslao” (Iz 55:11).

Božja ‘riječ’ u ovom stihu nije sinonim za osobu, ali može biti poslana i izvršena preko izabranih zastupnika, bilo nebeskih ili zemaljskih. No, od svih bića na nebu i zemlji, Isus je kao čovjek dobio ovlaštenje da bude prvi Zastupnik u skladu sa Božjom proročanskom 'riječi' i da kroz svoju mesijansku ulogu “sve podržava (Božjom) moćnom riječi” jer je ona u njemu utjelovljena po svetom duhu (Heb 1:3a). Riječ ‘Mesija’ je od samog početka u sebi sadržavala Božji plan spasenja i ostvarenja njegovog nauma kojeg je Adam doveo u pitanje. Stoga je ta riječ’, koju je apostol Ivan spomenuo' postala tijelo u osobi Isusa koji je po njoj postao Krist i Gospodin (vidi Dj 2:36). Isto tako Božja 'riječ' može biti utjelovljena po nama  i u nama, a posebno će to biti vidljivo kad budemo živjeli neraspadljivim vječnim životom jer je to od samog početka bio Božji naum s ljudima.


 

ZAKLJUČAK: Isus je zaista ‘došao ili sišao s neba’, ali ne u doslovnom nego u figurativnom smislu. On je u određenom trenutku svog života ‘došao od Boga’ i ‘poslan’ među ljude da zastupa Boga i njegovo kraljevstvo. Biblija je vjerodostojan dokument koji pokazuje da su ga njegovi učenici prihvatili kao najistaknutijeg čovjeka kojega je Bog unaprijed obećao i odredio za mesijansku ulogu. Nakon smrti apostola i drugih ranih kršćanskih učitelja, svoje ideje o Isusovom predpostojanju su nametnuli oni učitelji koji su s jedne strane zanemarili sinonime i stvarno značenje mnogih izjava i pojmova kojima su pridavali doslovno značenje, a s druge strane ubacivali svoje sinonime koje ne možemo naći u Bibliji, čime su Isusa odvojili od njegove ljudske prirode i počeli ga prikazivati kao onog koji je doslovno sišao s neba i utjelovio se u čovjeka. Kako se to desilo pročitajte u knjizi “Posljednji Adam“ u kojoj su pojmovi 'sin Božji', 'bog', 'prvorođeni' i 'jedinorođeni' objašnjeni u duhu izvornog hebrejskog načina poimanja i izražavanja. Ukoliko i dalje budemo svjesno ili nesvjesno zanemarivali izvorni duh Pisma i držali se tradicionalnih gledišta koja su nastala nakon smrti apostola, mi možemo imati i zadržati svoju čvrstu vjeru u Krista, ali ujedno biti i dalje zavedeni učenjima onih mudraca i teologa koji su ove i druge pojmove protumačili izvan stranica Biblije koristeći se ujedno vlastitim pojmovima koje su uveli u svoje izražavanje kako bi mogli lakše opisati i nametnuti svoju ideju u Isusovoj preegzistenciji i inkarnaciji.