Čovjek ili nebesko biće


U članku “Iskazivati čast Sinu…“, Watchtower ukazuje da pobornici trojstva obeščašćuju Isusa Krista jer ga uzdižu u Boga ili ga izjednačuju sa jednim i jedinim Bogom Jahvom. U podnaslovu “Kako još neki vrijeđaju Isusa“ piše:

"Čudno, ali u tzv. kršćanstvu postoje i neki koji obeščašćuju Isusa time što poriču da je on imao predljudsko postojanje. Međutim, Isusu možemo na ispravan način početi iskazivati čast tek onda kad shvatimo da je on doslovno sišao s neba. (Stražarska kula, 1.2.1991. str. 15)

Ovakvu misao možemo čuti u skoro svim kršćanskim denominacijama, a razlog za takvo gledište su samo neke izjave koje se mogu pročitati u Bibliji, pa u nastavku piše: 

“Sam je Isus uvijek ponavljao da je imao predljudsko postojanje. ”Nijedan čovjek nije uzašao na nebo“, rekao je, ”osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječjeg“. Kasnije je rekao: ”Ja sam živi kruh koji je sišao sa neba (...) A što ako vidite Sina čovječjega kako uzlazi tamo gdje je prije bio?“ I ponovo: ”Vi ste iz donjih oblasti; ja sam iz gornjih oblasti. (...) Zaista, zaista vam kažem, prije nego što je Abraham počeo postojati, bio sam ja“ (Ivan 3:13; 6:51, 62; 8:23, 58). Isus se osvrnuo na svoje predljudsko postojanje i u molitvi koju je uputio svom nebeskom Ocu u noći kad je izdan (Ivan 17:5). (Stražarska kula, 1.2.1991. str. 15)

Ove Isusove izjave mogu biti razlog zašto u kršćanstvu mnogi misle da je on doslovno 'sišao s neba' Međutim, ukoliko ove izjave suočimo sa stvarnim činjenicama i onome što tu stvarno piše, onda možemo vidjeti da kršćani koji poriču njegovo predljudsko postojanje ne obeščašćuju Isusa nego mu daju ono mjesto u Božjem naumu kojeg mu je dao sam Bog.

Dok su s jedne strane čelnici Watchtovera u svojim člancima iznosili argumente koje trinitarijanci koriste za svoje vjerovanje u trojstvo i svojim protuargumentima pobijali njihovo gledište, ne postoji niti jedan članak u kojem se navode argumenti koje iznose protivnici predpostojanja, pa tako nitko od Jehovinih svjedoka ne može doći u situaciju da spozna i preispita te suprotne argumente. Watchtower iznosi samo jednu stranu, citirajući izjave iz Grčkih spisa kao jedini dokaz tvrdeći da su one dovoljno jasne, tako da ispada da svaki onaj tko ne prihvaća ono što piše u tim izjavama, odbacuje Božju Riječ.

U svojoj knjizi 'Posljednji Adam' sam iznio opravdane protuargumente, što je dovoljan dokaz da postoji i drugo mišljenje koje treba preispitati. Zato ne bi smjeli govoriti da drugi obeščašćuju Isusa jer ne vjeruju u njegovo predljudsko postojanje. Umjesto toga treba uzeti u obzir da riječ ili izjava koju čitamo u grčkim spisima (NZ) može biti krivo protumačena izvan svog užeg i šireg konteksta, pogotovo ako izražava preneseno značenje, zbog čega ova druga strana, koja ne vjeruje u Isusovu preegzistenciju,  može biti u pravu kad iznosi svoje argumente.

Zašto mnogi kršćani ne istražuju Isusove izjave na temelju hebrejskih spisa nego im odmah daju doslovno značenje i tako upadaju u zamku nametnutih zabluda o njegovom navodnom predpostojanju? Uzmimo u obzir da je Isus svoju mesijansku ulogu mogao dokazivati samo na onome što je pisano u hebrejskim svetim spisima. Na temelju tih spisa je izrekao neke izjave koje samo traže da ih se dublje istraži u duhu Pisma jer ta Pisma, kako je rekao 'svjedoče o njemu' (Iv 5:39). Svojim učenicima je rekao:

“To je ono o čemu sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima.” Tada im je otvorio um da razumiju Pisma i rekao im je: “Tako je napisano, (što?) da će Krist trpjeti i treći dan ustati iz mrtvih“ (Lk 22:45,46).

Zanimljivo je da Isus ovdje nije spomenuo kako je u hebrejskim Pismima pisalo da će Sin Božji sići s neba zato što nema niti jedne izjave koja spominje njegovu navodnu inkarnaciju i preegzistenciju. U proročkim spisima se vidi vizija gdje se 'sina čovječjeg' dovodi pred Boga u vrijeme pada četvrte političke 'zvijeri', ali ne da ga prije toga Bog šalje s neba na zemlju u vrijeme te iste političke 'zvijeri' (vidi Dan 7:1-14). To je samo jedna stvar koju treba uzeti u obzir. Zato su prvi kršćani, koji su sve do kraja prvog stoljeća koristili hebrejske spise kao nadahnuto Pismo, mogli dokazivati da je Isus Mesija (Krist), ali ni sebi ni drugima nisu mogli dokazivati da je on nebesko biće pa nisu ni vjerovali u doslovno predpostojanje i utjelovljenje. U hebrejskim pismima su mogli naći temelj za mnoge njegove izjave koje farizeji nisu mogli razumjeti jer je on koristio riječi koje su zahtijevale poznavanje duhovne dimenzije Pisma dok su ih oni doslovno shvaćali samo kako bi mogli nešto reći protiv njega.

Na primjer, Isus je rekao da je 'Abraham vidio njegov dan', a oni su to shvatili kao da je on živio u vrijeme Abrahama i da ga je tada vidio (Iv 8:56-58). Kad je rekao da treba 'jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv' mnogi su se sablaznili (Iv 6:52-60). Nikodemu je rekao da se treba 'ponovno roditi', a on je pomislio na reinkarnaciju tj. da se treba ponovno vratiti u maternicu (Iv 8:22). Kad je rekao da je 'sišao s neba', neki su i to doslovno shvatili pa su ostali zbunjeni (Iv 8:42). Da su malo dublje zavirili u hebrejska Pisma i poznavali duh Pisma onda bi razumjeli sve što je on govorio. Zato im je znao reći:

“U zabludi ste, jer ne poznate Pisma…“ (Mt 22:29).

To bi isto mogao reći i današnjim učiteljima Svetog Pisma koji zastupaju jednu od mnogih verzija Isusovog navodnog predpostojanja. Umjesto da se upoznaju sa načinom na koji su se neki pojmovi koristili za duhovno izražavanje oni i dalje prelaze preko pojedinih izjava i daju im doslovno ili vlastito značenje. Npr. kada bi izraz 'ponovno rođenje' doslovno shvaćali, mogli bi zanemariti duh Pisma i zauzeti stav za reinkarnaciju koju zastupaju neke mistične kršćanske sekte. Zamislimo da je Isus tadašnjim Židovima rekao: “Ja sam ponovno rođen“. Bili bi zbunjeni kao i Nikodem. Samo dobri poznavaoci Pisma su mogli razumjeti da nije riječ o reinkarnaciji, jer je Nikodemu rekao:

“Ti si učitelj u Izraelu, a to ne znaš?“ (Iv 3:10)

Očito treba razumjeti duh izražavanja s kojim se ukazuje na ono što je povezano s Bogom, a samim ti i s nebom. Isto tako, umjesto da istraže što to znači da je 'sišao s neba' oni to doslovno prihvaćaju te zanemaruju malo dublje zaviriti u duh Božje riječi kako bi vidjeti pravo značenje te izjave. Isto je tako sa drugim izjavama koje se doslovno shvaćaju što pokazuje da velika većina teologa i kršćana ne istražuje Pisma niti njen duh izražavanja kojim se nekim pojmovima daje duhovna dimenzija pa nije ni čudno što im je nametnuta zabluda o Isusovom predpostojanju. 

Da li je u Pismima igdje napisano da će Božji sin sići s neba i postati čovjek? Ako ne, onda Isus nije ni mogao doslovno govoriti o svom silasku s neba nego samo figurativno. Da je govorio u doslovnom smislu onda bi kompromitirao sebe kao Učitelja. Umjesto toga, on je svojim protivnicima rekao:

"Vi istražujete Pisma, jer mislite da ćete pomoću njih imati vječni život, a upravo ona svjedoče o meni." (Ivan 5:39)

Što su Pisma svjedočila o Isusu po tom pitanju? Samo to da je riječ o čovjeku koji je trebao poteći iz Davidove obiteljske linije. Apostoli i novozavjetni pisci su to znali pa su stalno govorili o ispunjenim proročanstvima kako bi podupirali Isusove tvrdnje da je on istaknuti Davidov sin tj. Božji Sin, Mesija, Spasitelj i Kralj.

Pogledajmo kako su se izražavali apostoli o proročanstvima koja su opisala Isusa. Primijetit ćemo da nitko ne spominje Isusovo predpostojanje kao njegov stvarni život koji je prethodio njegovom rođenju, životu, smrti i uskrsnuću. Naime, ukoliko su proročanstva detaljno opisivala Mesiju i pružila mnoge proročanske slike onda su pisci Biblije u izjave, koje ću citirati, trebali tu činjenicu posebno istaknuti. Budući da su oni tu činjenicu izostavili, ja ću je ubaciti u tekst da vidimo kako bi ta izjava trebala glasiti u slučaju da je Isus imao predljudsko postojanje:

Pogledajmo što je apostol Petar na osnovu Pisama i onoga što je saznao od Isusa rekao Židovima o Isusu:

“Isusa Nazarećanina (koji je prije svog rođenja živio na nebu, a kojega je Bog poslao na zemlju), čovjeka kojega je Bog pred vama potvrdio silnim djelima, znamenjem i čudesnim znakovima (…) tog čovjeka, predanog neprijateljima da bi se ispunilo ono što je Bog čvrsto naumio i unaprijed znao, pribili ste na stup rukom bezakonika i ubili ga. Ali Bog ga je uskrsnuo oslobodivši ga okova smrti." (Djela 2:22-24)... “Ali Bog je tako ispunio što bijaše unaprijed navijestio preko svih proroka, da će njegov (Sin napustiti nebeski položaj te se roditi kao čovjek i da će kao) Mesija trpjeti.” (Djela 3:18)

Apostol Petar iz nekog razloga izostavlja ovu misao o Isusovom predljudskom postojanju (naglašena u gornjem tekstu). Zašto je Petar izostavio to reći ako je takva istina trebala biti temelj kršćanske vjere? Odnosno zašto je izostavio reći da je Božji sin živio na nebu a zatim napustio nebeski položaj i rodio se kao čovjek? Očito zato što Bog preko proroka nije Mesiju opisao kao nebesko biće niti se Isus ikada pred svojim učenicima predstavio u tom smislu. Netko će sada reći da je to bila tajna koju su apostoli tek kasnije saznali jer samo tako mogu opravdati uvođenje inkarnacije i trojstva u kršćanski nauk. Međutim, istina o Isusu je trebala ostati upravo na onoj razini koja je tvorila temelj kršćanske vjere za vrijeme apostola. Svaka nadogradnja je poništavala izvornu istinu.

Evanđelist Luka je kao temeljiti istražitelj uveo Isusovu rodoslovnu liniju do Adama ali nije nigdje dao nagovijestiti da je njegovo pravo postojanje bilo prije Adama (Lk 3:23-28). Dok je godinama kasnije pratio Pavla na njegovom misionarskom putu čuo je više puta kako Pavle objavljuje istinu o Isusu, pa je mogao napisati slijedeće:

“Pavao, po svom običaju, uđe onamo te je tri subote raspravljao s njima na temelju Pisama, tumačeći i dokazujući kako je trebalo da (Božji sin siđe s neba i rodi se kao čovjek te da kao) Mesija trpi i uskrsne od mrtvih. A taj Mesija – govorio je – jest Isus koga vam ja navješćujem.” (Djela 17:2,3)

Ovu ubačenu misao u zagradama Pavle nikad nije spominjao. Zašto je izostavio govoriti o tome da je Božji sin sišao s neba i rodio se kao čovjek? Zašto to preskače ako je to prethodilo njegovoj slavnoj ulozi Mesije? Činjenica je da Pavle kao dobar poznavalac Pisma nije mogao naći ništa što bi Mesiju prikazalo kao nebesko biće. Pogledajmo što je napisao, a ja ću opet ubaciti ono što ni ovdje nije ni pokušao spomenuti:

“Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je (on kao Božji sin sišao s neba i rodio se kao čovjek kojega je Bog pomazao te da je kao) Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe da je pokopan, da je treći dan, suglasno Pismima, uskrsnuo.” ( 1 Korinćanima 15:3,4)

Suglasno Pismima Isus je umro i uskrsnuo, ali nitko pa ni Pavle nije mogao reći (ono što sam ubacio u tekst, odnosno) da je sukladno Pismima doslovno sišao s neba gdje je prije živio. Pavle ovdje ne spominje samo Pisma, nego i objavu koju je dobio direktno od Isusa (Gal 1:11,12). Zašto mu je Isus izostavio tu misao o predpostojanju ako je to bilo sastavni dio tajne koja bi, da je trebala biti temelj vjere, trebala biti sastavni dio evanđelja (dobre vijesti)? Pogledajmo što je za apostola Petra trebao biti temelj spasenja jer on piše da:

"... nas spašava ... krštenje koje nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego molba upućena Bogu za čistu savjest, na temelju (čega???) uskrsnuća Isusa Krista. On je zdesna Bogu, jer je otišao na nebo, i podloženi su mu anđeli i vlasti i sile." (1.Pe 3:21,22)

Petar kao temelj krštenja ne spominje spoznaju da je Isus 'sišao s neba', što bi trebalo biti osnov vjere ukoliko je to zaista prethodilo njegovom uskrsnuću i odlasku na nebo. Međutim, on i ovdje izostavlja spomen o Isusovom predpostojanju. Čak ne kaže da se Isus 'vratio na nebo' nego da je 'otišao na nebo' "kojeg nebo treba zadržati do vremena obnove..." (Dj 3:21).

Sve ovo gore što sam naveo je osnovna stvar kod preispitivanja neke nauke. Mnogi ne istražuju i ne postavljaju pitanja koja se sama po sebi nameću pa prihvaćaju određena učenja kao samo po sebi razumljiva. No, kad se postave neka ciljana pitanja onda se i odgovor nameće sam po sebi. Sve ovo je dovoljno da u našem preispitivanju vlastitog uvjerenja saznamo da li je zaista moguće da je Isus bio samo čovjek kojega je Bog pomazao, uskrsnuo i privremeno uzeo na nebo, da bi po njemu mogao ostvariti svoj plan spasenja ljudskog roda.

U prva tri evanđelja nema niti jednog navoda koji bi ukazivao da je Isus bio više od čovjeka niti se u knjizi 'Djela apostolska' može vidjeti da su apostoli objavljivali predpostojećeg i utjelovljenog Isusa. Tek u Ivanovom evanđelju koje je napisano oko 98. godine se mogu naći neke izjave koje su neki kršćanski teolozi iskoristili za svoje nove ideje zbog kojih propovijedaju 'drugačijeg Isusa' od onog o kojem su svjedočila Pisma. Da bi uspjeli provući svoje ideje, morali su zanemariti dublje i figurativno značenje pojedinih riječi kojima su davali doslovno ili filozofsko shvaćanje. To može primjetiti svatko tko poznaje Pisma koja svjedoće o Isusu.

Kada u Bibliji nailazimo na izjave o Bogu i Isusu tada uočavamo da su neke napisane ili izgovorene tako da imaju osnovno ili doslovno značenje dok su druge sa prenesenim, simboličnim ili figurativnim značenjem. No, kad bi ove izjave koje nemaju osnovno ili doslovno značenje tumačili u doslovnom smislu one bi često bile kontradiktorne izjavama koje već imaju doslovno značenje. Umjesto da su te izjave, koje su naizgled kontradiktorne, sagledavali u cjelokupnom kontekstu i prilagodili osnovnom značenju, neki su učitelji pod utjecajem različitih filozofskih gledišta izjave s osnovnim značenjem prilagodili figurativnim izjavama i tako stvorili svoje ideje o Bogu i Isusu, kao što su nauka o preegzistenciji, inkarnaciji, reinkarnaciji, trojstvu, dvojstvu i sl. Kako je to bilo moguće prikazat ću s jednim primjerom.

Npr. za Boga se kaže da ga nitko ne može vidjeti, ali postoje izjave u kojima neki ljudi kažu da su vidjeli Boga i razgovarali s njim licem u lice:

1. grupa stavaka (osnovno, doslovno značenje)

 "Zatim je (Bog) dodao (Mojsiju): "Ali ne možeš vidjeti lica mojega, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ." (2.Mo 33:20)  

"Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga." (Ivan 1:18) 


 2. grupa stavaka (figurativno, simbolično značenje)

"Zato je Jakov (…) rekao: "Vidio sam Boga licem u lice..." (1.Mo 32:30)

"A Jehova bi razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek razgovara s bližnjim svojim." (2.Mo 33:11) 


Kad bi ove izjave u drugoj grupi doslovno tumačili onda bi morali tome prilagoditi izjave iz prve grupe pa bi netko mogao doći na ideju da Boga ne mogu vidjeti grešnici ali da ga svojim očima ipak mogu vidjeti oni pravednici kojima se on objavi. Tada bi i izjavu da je Bog 'sišao' na zemlju doslovno shvaćali čime bi Boga i njegovo postojanje izjednačili sa anđelima (2.Mo 3:8). Time bi se naizgled otklonila kontradiktornost, ali bi se zamaglila prava istina o Bogu jer bi ga stavili u neke svoje okvire razmišljanja. Međutim, kontradiktornost se rješava na način da se biblijski stavci sa figurativnim značenjem prilagode stavcima sa doslovnim značenjem, a ne obrnuto.

Isto se može dogoditi kod poimanja Isusa Krista. U grupi biblijskih stavaka postoje mnogi koji Isusa prikazuju samo kao čovjeka. Na žalost, do danas je u kršćanstvo ušlo nekoliko različitih verzija o Isusu jer postoji izjava da je on 'sišao s neba' koju su doslovno protumačili i prema njoj prilagodili osnovno hebrejsko poimanje ljudskog Mesije čime su zamaglili pravu istinu o Isusu, pa bi bilo potrebno osloboditi se tih nametnutih gledišta i ispitati sve izjave koje govore o njemu. 

U Bibliji se o Isusu mogu pronaći misli i izjave koje su izgovorili on, apostoli i drugi ljudi, a koji ga opisuju kao čovjeka ili sina čovječjeg koji je "učinjen Gospodinom i Kristom" i "proglašen sinom Božjim" (Dj 2:36; Ri 1:4). Te izjave su jasne i nedvosmislene te u njima nema niti jedna mogućnost koja bi ukazivala da se radi o nebeskom biću. Niti jedna izjava u evanđeljima i poslanicama nije izgovorena ili napisana tako da se spominje čovjek a da se ujedno misli na nebesko biće koje je učinjeno čovjekom. Riječ je o biblijskim stavcima koji imaju osnovno ili doslovno značenje pa ih možemo izdvojiti u prvu grupu:


1. grupa stavaka (osnovno, doslovno značenje)

Isus Krist:

"A sada želite ubiti mene čovjeka (grč. antropos), koji sam vam rekao istinu koju sam čuo od Boga." (Iv 8:40) Isus sebe predstavlja samo kao čovjeka.

"I došao je Kušač i rekao mu: “Ako si sin Božji, reci ovom kamenju da postane kruh!” A on je odvratio: “Pisano je: ‘Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego treba živjeti i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Jehovinih.’" (Mt 4:3,4) Isus sebe predstavlja kao čovjeka i Sotona to nije dovodio u pitanje.

"Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam. (Lk 24:39) Isus nakon uskrsnuća kaže: Ja sam tijelo a ne duh, odnosno ja sam čovjek.

Ivan Krstitelj:

“Iza mene dolazi čovjek koji je došao da bude ispred mene, jer je bio prije mene.” (Iv 1:19-30) Ivan je bio veliki Prorok, ali pred ljudima ukazuje na čovjeka (Isusa) koji je 'prije njega' (jedn.), odnosno kao čovjeka koji je kao Prorok ispred njega ili prvi po važnosti, a time i veći od njega. (vidi knjigu 'Posljednji Adam' str. 173  - 176)

Prvi učenici:

"I tako je opet otišao preko Jordana na mjesto gdje je Ivan u početku krštavao i ostao je ondje. A mnogi su došli k njemu i rekli mu: “Ivan, istina, nije učinio nijedno čudo, ali što je god Ivan rekao o ovom čovjeku (Isusu) bila je istina.” I mnogi su ondje povjerovali u njega." (Iv 10:40-42) Prvi učenici su Isusa prihvatili kao čovjeka kojeg je Bog postavio za Mesiju i Proroka i povijesne činjenice pokazuju da nikad nisu promijenili svoje gledište.

Apostoli:

"A učenici su se zadivili i rekli: “Kakav je to čovjek, da ga čak i vjetrovi i more slušaju?" (Mt 8:27) Njegovi ga učenici smatraju čovjekom jer čuda koja je činio su samo dokazivala da iza njega stoji Bog. Oni su znali da su neki proroci prije njega također činili velika čuda.

Apostol Petar:

"Ljudi Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega je Bog pred vama potvrdio silnim djelima, znamenjem i čudesnim znakovima koje je posredstvom njega učinio među vama, kao što i sami znate, tog čovjeka, predanog neprijateljima da bi se ispunilo ono što je Bog čvrsto naumio i unaprijed znao, pribili ste na stup rukom bezakonika i ubili ga. Ali Bog ga je uskrsnuo oslobodivši ga okova smrti, jer nije bilo moguće da ga smrt zadrži." (Dj 2:22-24) Isus je svima predstavljen kao čovjek tako da ni njegovo uskrsnuće to nije promijenilo. Da je Isus bio nebesko biće koje se utjelovilo onda bi Petar to posebno naglasio čime bi dao puno veću težinu onome što su Židovi učinili s Isusom kojega su mučili i ubili.

Apostol Pavle:

"Jer jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Krist Isus." (1.Tim 2:5) Isus je postao posrednik nakon smrti i uskrsnuća, nakon čega je i dalje ostao čovjek.

"Jer je odredio dan u koji je naumio suditi svemu svijetu po pravdi, preko čovjeka kojega je za to odredio, što je potvrdio pred svim ljudima uskrsnuvši ga od mrtvih." (Dj 17:31) Isus je bio i ostao čovjek i preko tog čovjeka će u budućnosti Bog suditi svijetu.

"Jer ako su zbog prijestupa jednog čovjeka mnogi umrli, Božja nezaslužena dobrota i njegov dar — koji je s nezasluženom dobrotom dan preko jednog čovjeka, Isusa Krista — u izobilju su darovani mnogima. A s darom nije kao s posljedicama grijeha jednog čovjeka. Jer presuda koja je uslijedila zbog jednog prijestupa dovela je do osude, a dar koji je uslijedio zbog mnogih prijestupa doveo je do toga da mnogi budu proglašeni pravednima. Jer ako je zbog prijestupa jednog čovjeka smrt kraljevala preko tog jednog čovjeka, koliko li će više oni koji primaju obilje nezaslužene dobrote i dara pravednosti živjeti i kraljevati preko jednoga (čovjeka), Isusa Krista.“ Zato, dakle, kao što je jednim prijestupom na sve vrste ljudi došla osuda, tako su i jednim činom opravdanja sve vrste ljudi proglašene pravednima i dobivaju život. Jer kao što su neposlušnošću jednog čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i poslušnošću jednoga (čovjeka) mnogi postati pravedni." (Ri 5:15-19) Isus je potpuno izjednačen s prvim čovjekom Adamom i ovdje nema naznake da je on po svojem postojanju iti malo drugačiji od Adama.

"Jer budući da je smrt došla po čovjeku, i uskrsnuće mrtvih dolazi po čovjeku. Jer kao što u Adamu (prvom čovjeku) svi umiru, tako će i u Kristu (drugom čovjeku) svi oživjeti." (Kor 15:21,22) Potpuno jasna i nedvosmislena misao u kojoj se Isusa može gledati samo kao čovjeka.

Židovi

"Tako su ih (apostole) doveli i postavili u dvoranu Sudbenog vijeća. A veliki svećenik ih je ispitivao i rekao: “Strogo smo vam naredili da ne učite u to ime, a, evo, napunili ste Jeruzalem svojim učenjem i hoćete na nas navući krv toga čovjeka!" (Dj 5:27,28) Isusovi neprijatelji nisu nikad čuli da se Isus predstavlja kao utjelovljeno nebesko biće pa su ga i oni smatrali samo čovjekom. 

"Ne kamenujemo te zbog dobrog djela, nego zbog hule, zato što se ti, premda si čovjek, praviš bogom." (Iv 10:33) Čovjek se može graditi 'bogom' ('teos' - moćan, silan) i farizeji su to znali. No, oni su Isusa smatrali običnim čovjekom jer se družio s grešnicima i ljudima iz naroda, pa su mu osporavali pravo da se gradi 'bogom' (moćnikom - kraljem, sucem) jer su to pravo imali samo istaknuti ljudi po nekim njihovim mjerilima, tako da i ova misao u židovskom rječniku jasno prikazuje Isusa kao čovjeka. S druge strane, oni nikad nisu osporavali njegovu mesijansku ulogu tražeći od njega da dokaže svoje nebesko predpostojanje.

 


Sve ove izjave spadaju u prvu grupu s doslovnim značenjem. Zato su prvi kršćani Isusa prihvatili kao čovjeka jer su samo to mogli dokazivati Svetim Pismom. Međutim, postoje i one izjave koje imaju simbolično, zagonetno i figurativno značenje i lako ih je prepoznati jer u sebi sadrže riječi i pojmove koje imaju dublje i skriveno značenje. U tu drugu grupu biblijskih stavaka možemo izdvojiti slijedeće:


 

2. grupa stavaka (figurativno, simbolično značenje)

Isus Krist:

"Nitko nije uzašao na nebo osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječjega." (Iv 3:13)

"Nisam sišao s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao." (Iv 6:38)

"Vi ste odozdo, a ja sam odozgo. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta." (Iv 8:23)

"A što ako ugledate Sina čovječjeg kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" (Iv 6:61,62)

"Prije nego što se Abraham rodio, ja sam (grč. ego eimi)" (Iv 8:58)

"A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao" (Iv 17:5)

"Oče ... jer si me ljubio prije postanka svijeta." (Iv 17:24)

"Ovo govori Amen, svjedok vjerni i istiniti, početak Božjeg stvorenja." (Ot 3:14)

Ivan Krstitelj:

"To je onaj za kojega sam rekao: ‘Za mnom dolazi čovjek koji je ispred mene, jer je bio prije mene." (Iv 1:19-30)

Apostol Ivan:

"I riječ je postala tijelo i prebivala je među nama i gledali smo slavu njegovu, slavu koju je imao kao jedinorođenac od oca..."(Iv 1:14)

Apostol Pavle:

"... iako je bio u Božjem obličju, nije pomišljao na otimanje — da bude jednak Bogu. Naprotiv, odrekao se samoga sebe i uzeo obličje roba te postao sličan ljudima. Povrh toga, kad je obličjem postao čovjek, ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na mučeničkom stupu."(Flp 2:6-8)

"On je slika nevidljivog Boga, [prvorođenac svakog stvorenja]. Jer [u njemu] je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo uprave bilo vrhovništva bilo vlasti. Sve je stvoreno [po njemu] i za njega. On je prije svega i [sve postoji u njemu]." (Kol 1:14-17, NS, IŠ)

  


Sada imamo pregled dvije grupe biblijskih stavaka (redaka) koji opisuju Isusa i njegovu ulogu. Pitanje je koju ćemo grupu stavaka koristiti kao temelj i osnov, a koju kao nadogradnju. Nadogradnja uglavnom može imati figurativno i duboko skriveno značenje dok je temelj sam po sebi lako razumljiv i nedvosmislen. Stoga je jako važno vidjeti koja od izjava ima doslovno i osnovno značenje i prema njoj prilagoditi one izjave koje imaju simbolično, figurativno ili prikriveno značenje.

Ukoliko ovim figurativnim izjavama dajemo doslovno ili osnovno značenje onda smo primorani stvarati svoje ideje s kojima bi pokušali zanemariti pravi smisao onih izjava sa doslovnim značenjem i tako ih prilagodili tim svojim idejama. Upravo su to učinili neki učitelji i teolozi krajem 1. stoljeća koji su ovim stavcima sa prenesenim značenjem nastojali dati osnovno tj. doslovno značenje. Kako bi izbjegli kontradiktornost u poimanju Isusa kao čovjeka počeli su te izjave koristiti za svoju ideju s kojom su Isusa prikazali kao nebesko biće koje je učinjeno čovjekom. Time su Isusa stavili u neke svoje okvire razmišljanja koje je bilo moguće objasniti filozofskim rječnikom i gledištem u povezanosti sa tadašnjim religioznim gledištima grčko-rimskog svijeta. Ukoliko prihvatimo činjenicu da je Isus zaista bio i ostao samo čovjek kao što to navode apostoli u svojim izjavama koje su imale osnovno značenje, onda ćemo biti navedeni da dublje istražujemo Pisma kako bi razumjeli sve one izjave koje u širem kontekstu imaju dublje, figurativno, simbolično ili zagonetno značenje.

U knjizi "Posljednji Adam" je svaka izjava koja je ovdje navedena u drugoj grupi biblijskih redaka, veoma lako objašnjena u duhu hebrejskog načina poimanja i izražavanja tako da imate priliku spoznati kako nije bilo potrebe Isusa stavljati u neki drugi kontekst i stvarati ideju o inkarnaciji kako bi se one objasnile. Moj prijatelj koji je pročitao knjigu je za ovu drugu grupu biblijskih stavaka sa prenesenim značenjem rekao:

"Tu sam se zaista iznenadio jer sam u početku bio uvjeren da ih neću moći sagledati u novom svjetlu."

Vjerujem da će te se i vi iznenaditi jer vjerojatno nikad niste ni pomislili da one kao nadogradnja još dublje objašnjavaju Isusovu ljudsku prirodu postojanja a ne nebesku. 

Isus (hebr. Jehošua) je zaista bio i ostao 'čovjek'. Kao 'čovjek' će uskoro doći kako bi Bog preko njega sudio i vladao svijetom. Bog je unaprijed odredio i najavio tog 'čovjeka' da bude posrednik između njega i nas i novi otac čovječanstva umjesto Adama. Da li to možete prihvatiti kao osnov vaše vjere? Da li treba dopustiti da ideologija i tradicija vjerske zajednice kojoj pripadate i nepotpuna spoznaja zamagle pravu sliku o Isusu, sinu čovječjem koji je učinjen sinom Božjim, Gospodinom i Kristom? 


U članku 'Čovjek novog stvaranja' pogledajte kako se može objasniti izjavu: "Sve je stvoreno [po njemu] i za njega." Naime, bit će vam zanimljivo spoznati kako možemo ovu izjavu razumjeti u kontekstu Biblije, a da ne remetimo činjenicu da je Isus bio samo čovjek.