BOŽJA SKUPŠTINA

 

Pitanja: Tko je sačinjavao Božju skupštinu? Zašto Watchtower tvrdi da Ivan Krstitelj neće ući u nebesko kraljevstvo? Tko sve može ući u nebesko kraljevstvo? Koju ulogu imaju Izraelci u Kristovoj skupštini? Da li je Bog odbacio tjelesni Izrael ili oni i dalje imaju ključnu ulogu u ostvarenju Božjeg nauma? Tko je predstavljao 'malo stado'? Tko je predstavljao 'druge ovce'? Kako je krivo tumačenje tih pojmova sakrilo pravu sliku kršćanske skupštine?


 

"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je sveti duh imenovao nadglednicima, da pasete Božju skupštinu" 

                               (Djela apostolska 20:28)

 

Ove je riječi apostol Pavle uputio imenovanim muževima koji su sačinjavali novo ustrojstvo Božje skupštine unutar svog izabranog naroda Izrael kojemu su se pridružili ljudi iz drugih naroda. Moramo uzeti u obzir da Isus nije poslan od Boga da formira novu institucionalnu religiju nego da reformira i obnovi vjeru Židova na temelju novog saveza kojeg su prihvatili samo manjina ('malo stado'), a kojima su se trebali pridružiti ljudi iz drugih naroda ('druge ovce') kao prozeliti sa svim pravima da se nazivaju Božjim narodom. U svojoj Skupštini je Bog još od Mojsijevih dana postavljao vjerne muževe da nadgledavaju i pasu stado Božje. To je nastavljeno i u obnovljenoj Skupštini -'Izrael Božji'. Zato ne možemo nigdje čitati da je Isus uspostavio novo religiozno institucionalno ustrojstvo kao što je to bilo učinjeno s Izraelom kod gore Sinaj. 

Izlijevanje svetog duha na apostole i prve Isusove učenike 33. g.n.e. na Pedesetnicu nije bilo popraćeno stvaranjem nove Skupštine, nego čišćenjem postojeće koja je bila u savezu s Bogom od dana kada je Bog s Izraelom sklopio savez nakon izlaska iz Egipta 1513. g.pr.n.e. Svrha izlijevanja svetog duha je bila postavljanje ove obnovljene skupštine u službu novog saveza kojeg je Bog sklopio preko Isusa Krista sa malim izabranim ostatkom vjernih Izraelaca. Do tada su članovi skupštine bili svi članovi Izraelske nacije koji su  ušli u savez sa Bogom, kako Leviti i svećenici, tako i svi pripadnici 12 plemena. Cijela nacija Izrael je bila Božji narod, Božje najdraže vlasništvo (5.Mo 7:6).

Bog je svećenike izdvojio od ovaca i postavio kao pastire u svom ‘toru’, tj. u svojoj Skupštini. No, povijest pokazuje da se svećenici kao najamni radnici često nisu brinuli za 'stado' nego samo za sebe. Budući da je to za sobom prouzročilo loše duhovno stanje cijelog naroda, Bog je na kraju narod doveo pred gotov čin. Poslao im je Ivana Krstitelja koji je trebao mnoge od Izraelovih sinova obratit njihovom Bogu i pripremiti mu narod koji će spremno dočekati njegovog Mesiju. To je bilo potrebno jer se Božji ‘tor’ nalazio u duhovno jadnom stanju. U njemu su samo pojedinci obožavali Boga na prihvatljiv način. Među njima je bio i Isus. On je također bio ovca doma Izraelovog, podložan vodstvu i pouci svećenika kao Božjih pastira (Lk 2:26,27,46,49). No, većina naroda je bilo duhovno gladna i nezbrinuta. Bili su rasijani kao ovce bez pastira (Mt 9:36). Njih je trebalo potražiti, izbaviti i dovesti nazad u Božji ‘tor’ (Iza 53:6; Mi 2:12; 4:6; Iv 11:52; Jk 1:1). Većina tadašnjih pastira je zanemarila svoju odgovornost. Božje ‘stado’ nisu izvodili na pašu niti su ih čuvali u okvirima Božjeg zakona (Mt 10:6). Zato je Bog pozvao Ivana Krstitelja da vrati raspušteni narod u ‘tor’. On je pozivao narod da se pokaju i krste za oproštenje grijeha i da se tako vrate svom Bogu. Svi oni koji su pokazali vjeru u Jehovu, ušli su ponovo kroz ‘vrata’ koja su predstavljala Mojsija u kojem su bili kršteni njihovi praočevi, a koja su uvodila Izraelce u predani odnos s Bogom. Krštenje u vodi je bilo potrebno da bi obnovili svoj odnos s Bogom. U taj poseban odnos su bili ušli kroz savez Zakona svojim tjelesnim rođenjem koje je bilo povezano s krštenjem u Mojsija (1.Ko 10:2). Tim krštenjem im je bio otvoren put za ulazak u Božje (nebesko) kraljevstvo.

Watchtower je pod utjecajem svojeg (krivog) gledišta o odlasku na nebo, ustvrdio kako je Ivan Krstitelj pružio ljudima nadu da uđu u ‘nebo’ ili ‘nebesko kraljevstvo’ ali da on neće ući u njega jer je umro prije nego je ‘put’ u nebo bio otvoren. Pogledajmo kako je to objašnjeno:

“Isus je židovskom narodu tri i pol godine propovijedao dobru vijest o Kraljevstvu. Nakon što je Ivan Krstitelj bio uhvaćen, Isus je pokazao da i drugi mogu gajiti nadu u to da će se naći u tom Kraljevstvu (na nebu) kad je rekao: "Od dana Ivana Krstitelja (od dana kad je Ivan počeo prorokovati) sve do sada ljudi se svim silama žele domoći kraljevstva nebeskog, i oni koji se svim silama trude uspijevaju u tome" (Mat.11:12). Zanimljivo je da je Isus, kratko prije nego je govorio o onima koji će se "domoći" Kraljevstva nebeskog, rekao: “Zaista, kažem vam, među rođenima od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja, ali tko je manji u kraljevstvu nebeskom, veći je od njega" (Mat.11:11). Zašto je to mogao reći? Zato što su se tek nakon što je bio izliven sveti duh na Pedesetnicu 33.n.e. stekli svi uvjeti da vjerni Božji sluge u budućnosti postanu sudionici Božjeg nebeskog Kraljevstva (na nebu). Do tada je Ivan Krstitelj već umro (Djela 2:1-4)." (Stražarska kula, 15.1.2008. st.r 20,21. st 4,5)

Ovakvo tumačenje zanemaruje činjenicu da su preduvjeti za ‘nebesko kraljevstvo’ postojali i prije Kristove smrti i uskrsnuća. U nebesko kraljevstvo se moglo ulaziti i prije nego je Ivan umro tako da je i on bio među onim ljudima koji su se ‘svim silama željeli domoći nebeskog kraljevstva’ i među onima koji je uspio u tome. Ako ulazak u to kraljevstvo nije bilo još otvoreno, onda Isus ne bi mogao reći kako farizeji svojim krivim učenjima ‘zatvaraju nebesko kraljevstvo’ tako da u to vrijeme koje je bilo u tijeku, ‘sami nisu ulazili u njega, a niti su to omogućavali onima koji su željeli ući’ (vidi Mt 11:12; 23:13).

Nebesko kraljevstvo je na zemlji imalo više vrata koja su otvarala put u ispravan odnos s Bogom (kraljem). Prva je uključivala savez Zakona preko kojega je Bog mogao blagosloviti poslušne ljude. Isus je to predočio sa 'torom' i pastirima koji su bili odgovorni da žive u okvirima tog nebeskog kraljevstva. No farizeji kao pastiri su svojim učenicima zatvarali vrata nebeskog kraljevstva. Prema tome, Isusova izjava, izrečena prije njegove smrti, nam govori da put u ‘nebesko kraljevstvo’ nije otvoren tek na Pedesetnicu 33. godine, i da samim tim nema nikakve veze sa kraljevstvom na nebu nego na zemlji. Na Pedesetnicu su otvorena nova vrata kada je pomazana i posvećena obnovljena Skupština Izrael (kraljevstvo) kao nova stvarnost Božjeg 'tora' u kojem je Isus sakupljao 'ovce doma Izraelovog' (malo stado) kojemu su se trebale pridružiti ovce iz drugih naroda (druge ovce). Tu se nalaze svi koje ispunjavaju odredbe novog saveza te će oni u toj trećoj epizodi moći kroz vrata uči u 'grad' (kraljevstvo) kad ono bude uspostavljeno na zemlji (Heb 11:10,16)

"Ući u nebesko kraljevstvo" je značilo postati sudionik vječnog i neraspadljivog života kroz zalog svetog duha po kojemu postajemo Božja djeca u sastavu nebeskog kraljevstva (Mt 5:5; 1.Ko 15:50). Tako su ga razumjeli, ne samo njegovi apostoli, nego i svi koji su ga slušali. Nitko od njih nije mogao pomisliti da su pozvani na nebo kako bi s njega vladali nad ostalim ljudima, tako da Watchtower krivo primjenjuje Isusove riječi.

Zamislimo onog bogataša koji je imao sve u životu, nije od Isusa tražio ulazak u to kraljevstvo kako bi otišao na nebo ili dobio onu vlast nad ljudima koju još nije imao. Da je zbog toga tražio kraljevstvo Isus bi ga po tom pitanju prekorio riječima: “Imaš sve, a još bi i vladao s neba“. No, taj bogataš je tražio samo ono što je nebesko kraljevstvo moglo dati ljudima, a to je “vječni život“ na zemlji. Kad mu je bilo teško odreći se sadašnjeg bogatstva, Isus je rekao svojim učenicima:

“Zaista, kažem vam, bogatome će biti teško ući u kraljevstvo nebesko. Opet vam kažem, lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u kraljevstvo Božje.” (Mt 19:16-24)

Očigledno je da je 'Božje kraljevstvo' istoznačnica za 'nebesko kraljevstvo', a da ulazak u nebesko kraljevstvo nije značilo ulazak u nebo. Krivim tumačenjem se Isusovim riječima daje krivo značenje što ćemo razmotriti u primjeru Ivana Krstitelja za kojega Watchtower tvrdi da neće naslijediti 'nebesko kraljevstvo' jer je umro prije nego je otvoren put u nebo. (vidi Stražarsku kulu, 1.2.1990. str.5)