GOSPODINOV UPRAVITELJ (1.dio)

 

Pitanja: Kako je vodstvo Jehovinih svjedoka krivo identificiralo 'Gospodinovog upravitelja'? Koga Biblija identificira upraviteljem za vrijeme drevnog Izraela? Koga se sve smatralo upraviteljem među prvim kršćanima? Tko su bili upravitelji kroz cijeli period kršćanstva? Tko u današnje vrijeme unutar raznih kršćanskih zajednica daje duhovnu hranu Božjim ukućanima? Koji su kriteriji za određivanje i razlikovanje vjernih upravitelja od zlih i nevjernih? Koju ulogu su prije vremena na sebe preuzeli predsjednici Društva Watch Tower? Kako su s tom ulogom sami sebe ovlastili za najviši autoritet? Kako su svojim tumačenjem iz upraviteljske službe izbacili prave upravitelje a na njihovo mjesto postavili one koje Isus nije ovlastio za tu službu? Kako je Rutherford oduzeo autonomiju skupštinama Istraživača Biblije i stvorio centralizaciju autoriteta? Kako je nastalo Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka?  Kada nastupa sud nad 'kućom Božjom'? Koja je kršćanska zajednica prava?

 



“Tko je dakle vjerni i razboriti upravitelj kojeg će gospodar njegov postaviti nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme?“
 

(Luka 12:42)

 

Isus je svoje učenike upoznao s činjenicom da će na zemlji imati svog ‘roba’ ili ‘upravitelja’ kao svog zastupnika. No tko je taj upravitelj? Dok s jedne strane različite crkvene zajednice i njihovi teolozi smatraju da se pod tim pojmom misli na mnoge imenovane osobe koji upravljaju Kristovom skupštinom na zemlji, naša Zajednica je tog roba stavila u svoje institucionalne okvire. U samom početku su Istraživači Biblije pod vodstvom C.T. Russella objavljivali da je Kristova prisutnost započela 1874. godine, pa je on sam sebe proglasio Božjim glasnikom na kojega se u to značajno vrijeme moglo gledati kao na Gospodinovog upravitelja. Nakon njegove smrti, njegov nasljednik J.F. Rutherford je Russella proglasio jedinim “vjernim i razboritim robom“ koji je nakon 1874. godine zauzeo mjesto “vladara nad svim Gospodinovim dobrima“ (Stražarska kula, mart 1923.). Takvu vladalačku ulogu su imali svi predsjednici Društva do 1971. godine, iako se od 1927. na “vjernog i razboritog roba“ počelo gledati, ne kao pojedinca nego kao klasu ljudi. U Stražarskoj kuli od 1.2.1995. na str.13. stoji:

“...Tijekom narednih godina, Jehova je progresivno svraćao pažnju svojih slugu na te važne pojedinosti. Godine 1927, to je uključivalo jasno razumijevanje da je ”vjerni i razboriti rob“ čitavo tijelo [144000] duhom pomazanih kršćana na Zemlji...“

Za Svjedoke je ovo jasno razumjevanje podrazumjevalo da u periodu postojanja Kristove skupštine samo 144000 pomazanih kršćana mogu služiti u tom svojstvu upravitelja, iako samo nekolicina njih imaju zadatak upravljati Kristovim imanjem. Meni to uopće ne može biti jasno razumljivo, pa me čudi kako su to mnogi prihvatili kao gotovu činjenicu. Zna se da Kristov upravitelj ima zadatak i odgovornost da upravlja Isusovom imovinom i da kršćanima treba davati duhovnu hranu u pravo vrijeme, ali to se ne može uskladiti s tumačenjem Zajednice, jer velika većina njih (i muškaraca i žena) koji navodno pripadaju toj grupi 'pomazanika', ne sudjeluje u tim točno određenim duhovnim aktivnostima. Ta se nelogičnost pokušava ispraviti tako što se upravitelja promatra iz dva ugla i na dva različita načina. U knjizi ‘Otkrivenje’ 29.pogl. str. 201. stoji:

"Rob je, kao grupa, odgovoran davati hranu, a sluge, odnosno pojedinci koji sačinjavaju tu grupu, hrane se tom hranom. Radi se o istoj grupi koja je opisana na dva različita načina — skupno i pojedinačno.“

U Stražarskoj kuli od 15.5.1995. str.16, stoji: 

”Taj rob nije mogao biti samo neki pojedinac, jer je duhovnu hranu trebao stavljati na raspolaganje otkako je na dan Pentekosta osnovana kršćanska skupština pa sve dok Gospodar, Isus Krist, ne dođe ispostaviti račun. Činjenice pokazuju da se ovaj razred vjernog i razboritog roba sastoji od svih pomazanih kršćana koji se u bilo koje doba kao grupa nalaze na Zemlji. (...) Ako svi pomazanici kao grupa, bez obzira na to gdje na Zemlji žive, pripadaju razredu roba, tko su onda ’domašnji‘? To su ti isti pomazanici samo promatrani iz drugog ugla — kao pojedinci. Da, kao pojedinci pripadaju ili ’robu‘ ili su ’domašnji‘, ovisno o tome dijele li duhovnu hranu ili je uzimaju.“

Detaljno razmatranje ove teme se nalazi u ‘Stražarskoj kuli’ od 1.3.2004. str. 8-12. No, ovakvo tumačenje zbunjuje mene i vjerojatno mnoge čitaoce Biblije jer ispada da su svi članovi rane kršćanske skupštine pripadali klasi ‘roba’ ili ‘upravitelja’ iako mnogi od njih kao pojedinci nisu davali hranu niti su upravljali Kristovom skupštinom. Oni koji nas po tom pitanju ‘zbunjuju’ očito to rade nesvjesno jer svoja tumačenja zasnivaju na nekim tvrdnjama koja nisu prilagođena biblijskom izvornom učenju (Ga 1:7; 5:10). Da bi dali težinu svojim tvrdnjama usudili su se reći da im je upravo “Jehova progresivno svraćao pažnju na te važne pojedinosti.“

Biblija se ne slaže s tim jer nam daje sasvim jednu drugačiju sliku o vjernom i razboritom robu. Stoga ću u ovom razmatranju opisivati te dvije različite i oprečne slike. One će se razilaziti upravo u onim područjima koje samo Biblija može razjasniti. Na nama je da ispitamo biblijske argumente i vidimo koja to slika u potpunosti odgovara na pitanje koje je Isus postavio pred svojim apostolima kad im je prema Mt 24:45, rekao:

Ovo retoričko pitanje je u sebi već imalo odgovor tako da su apostoli mogli razumjeti na koga je Isus mislio kad je spomenuo ‘roba’ koji daje hranu, i ‘sluge’ koji primaju hranu. Da bi se tog ‘roba’ predstavilo s danim autoritetom i razlikovalo od mnoštva slugu kojima je on služio, onda se može uzeti u obzir Lukin izvještaj gdje on Isusove riječi izražava na malo drugačiji način: “Tko je dakle vjerni i razboriti upravitelj kojeg će gospodar njegov postaviti nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme?“ (Lk 12:42).

Isus je izraz ‘upravitelj’ (‘rob’) izrazio u jednini, kako bi težinu stavio na svakog pojedinca koji bi svojim imenovanjem trebao pripadati odgovornoj grupi ili razredu povjerljivih, vjernih, mudrih i razboritih ljudi izabranih i postavljenih nad drugim slugama. Tako se ostavlja mogućnost da neki od njih postanu zli. Na sličan se način izraz ‘sluga’ (jedn.) ponekad odnosi na cijeli Božji narod kao grupu iako je među njima bilo i nevjernih pojedinaca (vidi Iz 43:10). Iako svi kršćani ‘robuju živome i pravome Bogu’, ovaj spomenuti ‘upravitelj’ je očito više od drugih kršćana jer je ‘postavljen’ iznad ili ‘nad’ njima. (1.So 1:9). Apostoli i drugi imenovani muževi su sebe smatrali upravo tim Božjim i Kristovim izabranim ‘upraviteljima’ Božje Riječi koja služi za duhovnu hranu, pa su rekli: “Neka nas ljudi smatraju Kristovim slugama i upraviteljima Božjih svetih tajni. A od upravitelja se traži da bude vjeran. (1.Ko 4:1,2; vidi Tit 1:1; Jk 1:1; 2.Pe 1:1; Ju 1). Zato treba razlikovati dvije grupe Kristovih slugu, jer je i Isus razlikovao svoje sluge kao ‘upravitelje’ od ostalih ‘slugu’.