Tajna brojeva 

Citirano iz knjige Karla Serbisa

"Matematika dokazuje Sveto pismo"


 

Svjedočanstvo matematike zalazi daleko dublje od onog što se vidi u prirodi. Samo Sveto Pismo sadrži tako fantastično složenu organizaciju broja sedam i množinu tog broja, da je to potpuno neshvatljivo za čovječji um. Njegova kompleksnost je tako široka da je potpuno neobjašnjiva, osim kao nešto što je moglo doći samo iz uma beskonačnog Boga. Pošto evolucionistima nedostaje snažan dokaz za njihove teorije, da bi pobili izvještaj o stvaranju oni su napali na kredibilitet Svetog Pisma. Ali to je bilo kontraproduktivno, jer Bog je osigurao naučni, matematički dokaz iz samog Svetog Pisma da je ono Riječ Božja, dokaz protiv koga nema valjane kontra-argumentacije.

Bog je osmislio u starozavjetnom originalu pisanom na hebrejskom, i u Novom Zavjetu pisanom na grčkom, matematički obrazac za koji nikako nije moguće da je nastao kao proizvod ljudskog genija ili dizajna. Bog je u Bibliji osigurao nepobitan dokaz da je Onaj koji kaže da jeste, i da je Biblija Njegova Riječ čovječanstvu. Shodno tome, izvještaj o stvaranju, kako je zabilježen u knjizi Postanka, ne može se osporiti ili negirati.

Ovo zapanjujuće otkriće vezano za Sveto Pismo dogodilo se 1882. godine i djelo je ruskog emigranta po imenu Ivan Panin. Ono sto je pronašao bilo je tako složeno i začuđujuće da kritičarima Biblije, pošto su ispitali dokaze, nije preostalo ništa drugo do da priznaju da Biblija može biti samo nadahnuta Božja Riječ, i da je izvještaj o stvaranju u Postanku doslovno točan. Od vremena tog otkrića, vise od 60 godina, Ivan je koristio svaki raspoloživi trenutak za pomno ispisivanje vise od 43000 stranica podataka (u to vrijeme nije bilo kompjutera), dokazujući svoje otkriće zamršene matrice koja se vrti oko broja 7 i primarnih faktora sedmice.

Panin je postao jedan od deset vodećih matematičara u Sjedinjenim Državama, univerzitetski obrazovan, a tečno je čitao sedam jezika (znao ih je četrnaest). Panin je počeo da proučava Sveto Pismo kao kršćanin, ali posto je znao hebrejski, aramejski i grčki, počeo ga je citati na originalnim jezicima. Dakle, i hebrejski i grčki su jedinstveni jezici. To su jedina dva jezika u povijesti koji nemaju numerički sistem. Drugim riječima, oni ne koriste posebne simbole za svoje brojeve (poput naših arapskih, 1, 2, 3 itd.) već slova svoje abecede da predstave brojeve (svako slovo se u stvari koristilo kao broj). On je, prije svega, pokazao da je Biblija, na svom originalnom jeziku, vješto osmišljeni produkt matematičkog genija - daleko iznad svake ljudske mogućnosti hotimičnog strukturiranja. Kasnije je on opskrbio predstavništvo Nobelove istraživačke fondacije sa preko 43000 stranica svojih studija zajedno sa konstatacijom da je ovo njegov dokaz da je Biblija Riječ Božja. Njihov odgovor je bio: "Kako naše istraživanje napreduje (...) nalazimo obilje dokaza u prilog takve tvrdnje." On je onda uputio izazov svim vodećim svjetskim listovima da ponude "prirodno objašnjenje" ili pobiju te činjenice, ali nitko nije bio sposoban za tako što.

                                             ŠTA JE PANIN OTKRIO?

"Riječi Gospodnje su reci čiste; kao srebro u vatri očišćeno od zemlje, pretopljeno SEDAM PUTA." (Psalam 12:6) Panin je otkrio da se obrasci primarnih brojeva, kao što su 11, 13, 17 i 23, ali POSEBNO 7, nalaze u velikim rojevima. On je zbrajao sume svih numeričkih vrijednosti za različite riječi, rečenice, paragrafe, pasuse i čitave knjige, i otkrio je iste obrasce u svakom od ovih formi! Otkrio je da se broj riječi u vokabularu dijeli sa 7. Broj vlastitih imena, kako muških tako i ženskih, dijeli se sa 7. Broj riječi koje počinju sa vokalom dijeli se sa 7, isto tako i broj riječi koje počinju suglasnikom. Broj slova u vokabularu djeljiv je sa 7, a ta slova, ona koja su samoglasnici i koja su suglasnici, također se dijeli sa 7. Riječi koje se pojavljuju više od jedanput dijele se sa 7, a također i riječi koje se javljaju samo jednom! Broj imenica je djeljiv sa 7, a tako i riječi koje to nisu. Čak i broj riječi počinje sa svakim slovom abecede! I tako redom.... Panin se zadržavao na pojedinom pasusu samo onoliko dugo koliko je bilo dovoljno da potvrdi izvan svake razumske sumnje statističke dokaze za natprirodni dizajn. Ali izjavio je da što se duže zadržavate na njemu, to nastavlja da donosi nove i nove dokaze obrazaca dok vam se ne zavrti u glavi!

Evo nekih primjera. Prvo jedan primjer iz Starog Zavjeta, upravo prva rečenica u Bibliji: 'U početku stvori Bog nebo i zemlju.' Postanak 1:1. Tako ona glasi na našem jeziku; na hebrejskom, međutim, ima točno 7 riječi i 28 (4 x 7) slova. Imamo tri imenice (Bog, nebo, i zemlja). Ako uzmemo njihova slova, zamijenimo ih numeričkim ekvivalentima i zbrojimo, dobijemo kombinirani zbroj od 777 (111 x 7)! Ukupna brojčana vrijednost hebrejskog glagola "stvori" je 203 (29 x 7). Prve tri riječi sadrže subjekt sa točno 14 (2 x 7) slova, dok su preostale četiri objekt sa točno 14 slova. Svaka hebrejska riječ za dva objekta (nebo i zemlja) ima po 7 slova. Vrijednost za prva, srednja i posljednja slova u rečenici je 133 (19 x 7). Numerička vrijednost za prve i posljednje riječi u rečenici je 1393 (199 x 7); vrijednost prvih i posljednjih slova stiha je 497 (71 x 7). Vrijednost prvih i posljednjih slova svake riječi između je 896 (128 x 7). I tako dalje... U samom ovom stihu ima 30 različitih vidova broja 7. Naveo sam tek njih 11! Mogućnost da se ovo događa slučajno je 1 naprema 33.000.000.000.000 (33 triliona).

A sada jedan primjer iz Novog Zavjeta: Matej 1:1-11. Vokabular ima 49 reci (7 x 7). 28 riječi počinju samoglasnikom (4 x 7), preostalih 21 sa suglasnikom (3 x 7). 7 završava sa vokalom, 42 sa suglasnikom (6 x 7). Tih 49 riječi imaju 266 slova (38 x 7). Od njih, 140 su vokali (20 x 7), a 126 suglasnici (18 x 7). Također, od tih 49 riječi, 14 se javlja samo jednom (2 x 7), 35 više od jedanput (5 x 7), 42 (6 x 7) su imenice, njih 7 to nisu. Ove preostale zajedničke imenice imaju točno 49 slova (7 x 7). Muška imena se ukupno javljaju 56 puta (8 x 7). Imena jedine tri žene koje se pojavljuju u ovom pasusu na grčkom broje točno po 14 slova. Panin je rekao da bi Mateju trebalo nekoliko mjeseci rada po osam sati na dan da konstruira takvu genealogiju, čak i kad bi to bilo moguće. Ali ta imena su bila izabrana PRIJE nego je Matej rođen!

Izvukao sam tek jedan mali djelić i detaljno ga obradio. Za svaki paragraf, pasus i knjigu u Bibliji, može se dokazati da je konstruiran na ovaj isti čudesan način. Kakva bi fantastična kolaboracija između učenika mogla proizvesti ovu strukturu bez kompjutera? Kako bi neuki ribari i poreznici mogli proizvesti tako nevjerojatnu strukturu i dizajn? Što je još čudnije, Marko je bio Rimljanin, Luka Grk, a Matej Židov, ali svi su pisali po istom obrascu. Svaki je pisao po svom jedinstvenom ukusu. Markov ukus je različit, ali obrazac je svugdje isti! Tko je onda pisac?

Jedan Um, jedan autor - jedan Bog - više različitih pisaca, ali jedan Pisac. Možete li zamisliti kakav Um bi ovo radio a da mu nije stalo da li ćete to ikad otkriti! Ono što želim da vidite, je kako je Bog dosjetljiv! Ovo nisu samo riječi, već jedan nevjerojatni matematički obrazac. On se poigrava sa svojom poezijom u matematici. Kompjuter bi se ovim oduševio! To je poput građevine gdje se svaki dio savršeno međusobno uklapa. I što je još čudnije, ne možete izvući jedan komad a da ne oštetite čitav obrazac. Biblija nosi u sebi samoprovjeravajući, samopotvrđujući zaštitni faktor. Ako bi neko došao i kazao, ne sviđa mi se ovo ili ono, cijeli obrazac otpada. Takvo što se ne može naći ni u jednoj drugoj vjerskoj knjizi na svijetu!

 


O ovom čudesnom otkriću čitamo:

U jesen 1899. godine magazin New York Sun je posvetio dobar dio jedne stranice svog nedjeljnog izdanja diskusiji o istinitosti Biblije. Tog datuma je ispisano pismo jednog čitatelja (potpisao se kao V. R. L.) u kojem je on negirao Bibliju koristeći često pobijane “argumente” i izazivao “nekog šampiona religije ući u arenu časopisa New York Sun” i ponuditi čitateljima neke činjenice u obranu Biblije.

Doktor matematike Ivan Panin nije video magazin New York Sun godinama, ali na njegovom putu iz Južnog Fremingema u Grafton, Massachusettsu, jedna kopija ovog magazina od tog datuma, ostavljena na praznom sjedalu u vlaku, pala mu je u ruke. Na taj izazov odgovoreno je pismom koje ćete moći pročitati u nastavku. To pismo je ponovno tiskao Ivan Panin u jednom pamfletu od nekih 50 stranica, s grčkim tekstom biblijske knjige Evanđelje po Mateju, 1. poglavlje 1-17. stih, i rječnikom za njega, koji je omogućavao pismenom čitatelju da provjeri njegove tvrdnje. Slijedi tekst pisma, a kasnije i pamfleta:

“Gospodine uredniče, u današnjem broju magazina New York Sun gospodin V. R. L. poziva nekog ‘šampiona religije ući u arenu časopisa New York Sun i da mu ponudi neke činjenice’. Iznosim samo neke činjenice:

1) Prvih 17 stihova Novog Zavjeta sadrže Kristovo rodoslovlje. Ono se sastoji iz dva glavna dijela: stihovi 1-11 pokrivaju razdoblje od Abrahama, oca izabranog naroda, do egipatskog ropstva. Stihovi 12-17 pokrivaju razdoblje od ropstva do obećanog Spasitelja, Krista. Ispitajmo prvi dio ovog rodoslovlja.

On sadrži 49 različitih riječi ili 7 × 7 riječi. Ovaj broj je sam sedam (osobina 1) sedmica (osobina 2), a zbroj njegovih činitelja su 2 sedmice (osobina 3). Od ovih 49 riječi 28 ili 4 sedmice počinju samoglasnikom; 21 ili 3 sedmice počinju suglasnikom (osobina 4). Dalje, ovih 49 riječi imaju 266 slova, ili 7x2x19 = 7 × 38. Ovaj broj je po sebi 38 sedmica (osobina 5), ​​a zbroj njegovih činitelja je 28, ili 4 sedmice (7x2x19 = 266; 7 +2 +19 = 28) (osobina 6), dok je zbroj njegovih znamenki 14, ili 2 sedmice (266; 2 +6 +6 = 14) (osobina 7). Od ovih 266 slova 140 ili 20 sedmica su samoglasnici, a 126 ili 18 sedmica su suglasnici (osobina 8). To znači, kao što je broj riječi u tom rječniku proizvod broja 7, tako je i broj njegovih slova proizvod broja 7; upravo kao što je zbroj činitelja broja riječi proizvod broja 7, tako je i zbroj činitelja broja njegovih slova proizvod broja 7. I upravo kao što je broj riječi između samoglasničkih i suglasničkih riječi djeljiv s brojem 7, tako je i njihov broj slova, između samoglasnika i suglasnika, djeljiv s sedmicama.

Dalje, od tih 49 riječi 35 ili 5 sedmica javljaju se više od jednom; a 14, ili 2 sedmice javljaju se samo jednom (osobina 9); sedam njih se javlja u više od jednog oblika, a 42 ili 6 sedmica javljaju se samo u jednom obliku (osobina 10). Među dijelovima teksta, ovih 49 riječi su podijeljene ovako: 42 ili 6 sedmica su imenice, 7 nisu imenice (osobina 11). Od imenica 35 ili 5 sedmica su vlastite imenice, 7 su zajedničke imenice (osobina 12). Od vlastitih imenica 28 su muški preci Krista, a 7 nisu (osobina 13). Štoviše, ovih 49 riječi su raspoređene ovako: riječi koje počinju slovima alfa-epsilon (ae) ima 21 ili 3 sedmice; zeta-kapa (zk) 14 ili 2 sedmice; mi-hi (mh) također 14 (slovima lamda, psi i omega ne počinje nijedna od ovih riječi).

Nijedne druge grupe sedmica, koje se zaustavljaju na kraju jednog slova, ne mogu se napraviti pomoću ovih 49 riječi; grupe sedmica se zaustavljaju samo na ovim slovima i ne na drugima. Slova alfa, eta, zeta, kapa, mi, hi su pismo 1, 5, 6,10, 12,22 grčkog alfabeta, a zbroj tih brojeva (zvanih mjesne vrijednosti) je 56 ili 8 sedmica (osobina 14).

Ovo nabrajanje numeričkih fenomena ovih 11 stihova ne počinju biti iscrpni, ali je dovoljno pokazano da bi se objasnilo da je ovaj dio rodoslovlja konstruiran po jednom razrađenom planu sedmica. Vjerojatnost da je ovo nastalo slučajno je 1: 714 = 1: 678.223.072.849 ili 1: gotovo 700 milijardi, Što je praktično nemoguće.

Ako gospodin V. R. L. može napisati poglavlje kao što je ovo, isto onako prirodno kao što Matej piše, ali tako da ono sadrži u nekih 500 riječi toliko mnogo isprepletenih, a ipak skladnih numeričkih osobina, u recimo, preostalom dijelu svog života – koliko god da je on sad star ili neki njegov potomak, ako on to uopće ovako postigne, to će zaista biti čudo nad čudima.”