PRAVEDAN SUD

 

Pitanja: Gdje se pohranjuju duše umrlih? Da li će se uskrsnuli ženiti i udavati? Da li će uskrnuti svi nepravedni ljudi? Da li će uskrsnuti Adam i Eva, njihov sin Kain? Da li će uskrsnuti ljudi koji su izgubili živote u potopu i drugim nesrećama koje su uslijedile Božjom intervencijom? Tko ne može pobjeći osudi druge smrti? Da li se osuđenici na drugu smrt mogu spasiti? Što znači biti kriv za vječni grijeh? Da li uskrsnuće nepravednih podrazumjeva oproštenje od svih zlih djela koja su učinili? Kako će nepravedni osjetiti nevolju u danu suda? Tko će biti vječno uništen u harmagedonu? Što će harmagedonski rat značiti za nepravesne? Da li će svi nepravedni tada umrijeti? Da li će oni koji tada izgube život biti kasnije uskrsnuti na uskrsnuće suda? Što predstavljaju vječna vatra, gehena i vatreno jezero? Što je 'tartar' i 'bezdan'? Kakva preduda čeka zle anđele? Da li postoji život na drugim planetama?



"Jer je odredio dan u koji je naumio suditi cijelom svijetu po pravdi preko čovjeka kojeg je za to odredio" 

                                (Djela apostolska 17:31)

 

Isus Krist je od Boga dobio ovlaštenje da sudi ljudima po Božjoj pravdi pa je rekao:

"Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud povjerio Sinu" (Iv.5:22).

Te presude će biti vječne i potvrđene od Boga. Jehova u ovom slučaju osobno ne sudi ljude kao pojedince. On će osuditi institucije zlog ljudskog društva koje su ljudi stvorili pod vlašću Sotone tako da će u Harmagedonu izraziti gnjev nad svim ljudskim uređenjima pod kojima su ljudi bili zavedeni i čak navedeni na čine zlo. Osuda nad ovim ljudskim poretkom će biti konačna i vječna jer se nikad više neće na zemlji pojaviti neovisna ljudska vlast. Iako je Bog kroz povijest u svom pravednom gnjevu ponekad uništavao zle ljude, on ipak nije izricao konačne presude nad njima, već je tu stvar povjerio svom Sinu. Sin čovječji će kroz svoj sistem upravljanja suditi ljudskim srcima kako bi ih naveo da se pokaju i priklone Bogu (Ri 2:16; 14:11,12). On će tokom svoje tisućugodišnje vladavine moći donijeti konačne presude nad svim ljudima – vječni život ili vječna smrt.

Isus je Vrhovni sud naveo kao zadnju pravnu instancu kojoj podliježe svaki čovjek koji je kriv za veći grijeh. Nacija Izrael je u određenim gradovima imala Vrhovni sud kojeg su zastupali svećenici ili neki drugi postavljeni suci iz naroda. Kad lokalni sud nije znao kako prosuditi nečiji grijeh onda se išlo pred taj Sud (2.Mo 18:13,16,21,22; 5.Mo 16:18; 17:8,9). Izraelci su imali Vrhovni sud Sanhedrin koji je sankcionirao velike i teške povrede Zakona koje su mogle ugroziti cijelu naciju. Kad je Isus govorio o krivici za nečiju smrt, tada je ukazao da nije samo ubojstvo grijeh, nego i gnjev i prezir kojeg netko može razviti u svom srcu prema nekome. U vezi toga je rekao:

"Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije odgovarat će pred sudom.’ A ja vam kažem: Svatko tko se uporno gnjevi na brata svojega odgovarat će pred sudom. A tko brata svojega nazove uvredljivim imenom, odgovarat će pred najvišim sudom. A tko mu kaže da nije vrijedan da živi, sam bi mogao dospjeti u oganj gehene" (Mt 5:21,22).

Isus ovdje spominje dva nivoa suda uzimajući u obzir sudsko ustrojstvo unutar Židovske zajednice. Ti sudovi su kažnjavali određeni grijeh koji je već bio učinjen, kao što je ubojstvo. Za razliku od njih Isus spominje sudove koji mogu suditi ‘gnjev’ - 1. stupanj grijeha, i ‘prezir’ - 2. stupanj grijeha kako bi spriječili ili kaznili ‘mržnju’ - 3. stupanj grijeha koji je jednak ubojstvu. Zato spominje ‘oganj gehene’ kao čin uništenja one osobe koja nema ljubavi prema bratu, nego je njeno srce zahvaćeno tolikom mržnjom koja je slična ubojstvu, a "u nijednom ubojici vječni život ne ostaje" (1.Iv 3:15). Onaj tko u Božjim očima ‘nije vrijedan vječnog života’ je podložan ‘geheni’ kao osudi sramotnog izopćenja iz pravednog ljudskog društva koje je ‘vrijedno vječnog života’ (Dj 13:46).

Isus je gore naveo jedno teokratsko ustrojstvo od Boga koje je trebalo biti uspostavljeno unutar kršćanske skupštine, a kasnije i u Božjem kraljevstvu. On je bio od Boga postavljeni vladar i sudac koji je ‘sud’ povjerio izabranim muževima dok on ne dođe i uspostavi ‘najviši sud’ koji će moći ispitati svačiji grijeh koji vodi u drugu smrt. Do tada svaka skupština ima svoje sudsko tijelo sastavljeno od starješina koji zastupaju Isusa. Njihova uloga je da ukore svakog kršćanina koji je učinio neki lakši ili teži grijeh. Stoga je Jakov savjetovao svoju braću:

"Ne budite ogorčeni jedni na druge, braćo, da ne budete osuđeni. Evo, sudac stoji pred vratima" (Jk 5:9).

Starješine su zastupnici tog ‘suca’ koji moraju poduzeti mjere protiv teških grijeha jer "znamo da će Bog sudit po istini onima koji takvo što čine" (Ri 2:2; 1.Ko 5:12). Kad netko učini grijeh kršeći Božja pravedna načela i time ugrožava čistoću cijele skupštine, a time i Božjeg naroda u cijelosti, onda podliježe sudu kojeg na nivou cijele Zajednice zastupa pravno tijelo starješina. Njihova je uloga da zloga izvedu pred skupštinu i da ga pred njima ispitaju i osude ukoliko se ne kaje. Pavle u jednom takvom pravnom slučaju kaže:

"Zar se tko od vas, kad ima tužbu protiv drugoga, usuđuje ići na sud pred nepravedne (svjetske sudove), a ne pred svete (starješine)? Ne znate li da će sveti (izabrani starješine) suditi svijetu?" (1.Ko 6:1,2). 

Tko će suditi svijetu? To će biti oni imenovani muževi koji su pokazali svoju mudrost i vjernost Božjim pravednim zakonima (Mt 19:28). Kao takvi su u svojoj službi stekli potrebno iskustvo i osobine zbog kojih će im Bog povjeriti da vladaju i sude u Božjem kraljevstvu. Oni će s Isusom predstavljati ‘najviši sud’. Jakov je u svojoj poslanici čak uveo termin za ‘zakon’ po kojem trebaju živjeti kršćani kad je rekao: "Govorite i postupajte kao oni koji očekuju da će biti suđeni po zakonu slobode" (Jk 2:12; Ga 5:13). Zakon slobode je "Kristov zakon" (Ga 6:2).  Po tom zakonu Isus sudi nečije srce i to preko svojih imenovanih zastupnika na zemlji. U tom slučaju bi svaki kršćanin koji počne u svom srcu razvijati gnjev trebao biti odgovoran pred sudom skupštine. Taj bi sud trebao već u samom korijenu suzbiti mržnju koja može uroditi grijeh koji vodi u smrt, čak i prije nego je toga svjesna neka osoba. Zato Pavle kaže:"Braćo, ako tko namjerno pogriješi [a da toga i nije svjestan], vi koji ste duhovni ispravljajte takvoga u duhu blagosti…" (Ga 6:1). To je jedan vid stege od Boga koji vodi do pokajanja, "jer koga Jehova ljubi, njega ukorava.(…) Bog s vama postupa kao sa sinovima. - kaže Pavle - A kojega sina otac ne ukorava? (…) Zato uspravite klonule ruke i oslabljena koljena (…) pazeći da nitko ne ostane bez Božje nezaslužene dobrote i da ne iznikne kakav otrovni korijen koji bi načinio štetu i kojim bi se mnogi uprljali" (He 12:6,7,12,15).

Svi smo mi Božji sinovi i zakonita djeca preko Krista, a samim tim i braća po vjeri kojima je upućen savjet: "Ne govorite više jedni protiv drugih, braćo! Tko govori protiv brata ili osuđuje brata, govori protiv zakona i osuđuje zakon. A ako osuđuješ zakon, nisi vršitelj zakona, nego sudac. No jedan je zakonodavac i sudac - onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da osuđuješ bližnjega svojeg?" (Jk 4:11,12). Ako netko od naše braće upadne u kakav grijeh svi smo dužni moliti se za dotičnoga, smatrajući ga time našim bratom za kojega je Isus dao svoj život. Ako je nečije stanje srca već zahvaćeno gnjevom i prezirom prema bratu, tada bi stvar trebali prepustiti sudu koji bi trebao dotičnoga ukoriti na način da ta kazna utječe na pokajanje, kako bi osoba naučila ljubiti, a ne mrziti. Što o tome kaže apostol Ivan? "Ako tko vidi brata svojega kako griješi grijehom koji ne vodi u smrt, neka moli, i Bog će mu dati život - onima koji ne čine grijeh koji vodi u smrt. Postoji grijeh koji vodi u smrt. Za taj mu grijeh ne kažem da moli. Svaka je nepravednost grijeh, a ipak postoji grijeh koji ne vodi u smrt" (1.Iv 5:16,17). No, kada to nečiji grijeh povlači za sobom smrt? Samo onda kad je učinjen težak i neoprostiv grijeh. Mojsijev zakon nije sudio na smrt one osobe koje su u svom srcu imale zle i štetne želje nego samo one koji su počinili težak grijeh. Zato i Pavle kaže: "Nego svakoga iskušava njegova želja tako što ga privlači i mami. Zatim želja, kad začne, rađa grijeh, a grijeh, kad je učinjen, donosi smrt" (Jk 1:14,15). No da bi se izbjegao prijestup ili grijeh koji vodi u smrt, treba taj grijeh zasjeći u samom korijenu. Isus je to istakao kad je govorio o grijehu koji se rađa u srcu nakon same želje očiju. No, nije rekao da takva osoba zaslužuje gehenu ili vječnu smrt. Samo je upozorio da se grijeh rođen u srcu treba poništiti kako ne bi osobu doveo u iskušenje da na kraju počini smrtni grijeh. Kad je grijeh učinjen on se više ne može poništiti. Vrijeme se ne može vratiti. Samo ono što je u srcu se može poništiti.

Za to nam služi primjer Kaina. On se počeo srditi na svog brata Abela. Bog mu je skrenuo pažnju da to nije dobro i da je samim tim "grijeh vreba na vratima" (1.Mo 4:7). Kain je mogao sasjeći u svom srcu zlu namjeru i ne počiniti grijeh. Međutim, to nije učinio. I dalje je gajio mržnju i gnjev. Tako je grijeh postao plodan i čekao priliku da Kaina navede na ubojstvo. Kain je kasnije priznao svoju krivicu kad je rekao: "Kazna za prijestup moj prevelika je da bi se mogla nositi" (1.Mo 4:13). On je postao svjestan svoje krivice koja je bila neoprostiva. Bio je svjestan da mu kajanje ne može poništiti tako težak grijeh.

Kain je morao za vrijeme svog života snositi posljedicu onoga što je učinio. Svoju kaznu je nosio sa sobom živeći u strahu kao bjegunac (1.Mo 4:14). To mu je bila kazna koja ga je stalno podsjećala na učinjeni grijeh. Da li će on uskrsnuti? Zajednica u Stražarskoj kuli od 1.5.2005. na str.17. tvrdi da on neće uskrsnuti jer ‘potječe od Zloga’ (1.Iv 3:12). No, ako ljudi neće uskrsnuti samo zato što ‘potječu od Zloga’ onda nitko iz svijeta neće uskrsnuti jer u istoj poslanici Ivan kaže da je ‘cijeli svijet pod vlašću Zloga’ (1.Iv 5:19b). Naime, postoje samo dva duhovna oca od kojih ljudi potječu. "Mi [kršćani] potječemo od Boga (…) tko ne potječe od Boga ne sluša nas" (1.Iv 4:6; Iv 8:44). Onaj tko ne ‘potječe od Boga’, ‘potječe od Zloga’. Prema tome, Kain je samo jedan od potomaka ‘Zloga’. On će izaći na Božji pravedni sud pred Krista kojemu je Bog povjerio sud nad svim ljudima koji potječu od Zloga. Tada će Bog "svakome uzvratiti po djelima njegovim" (Ri 2:6). Kain će i tada biti svjestan da je podložan ‘ognju gehene’. Njegov grijeh se može poništiti samo ako se ispune dva preduvjeta. Prvi uvjet je da Bog poništi smrt kao posljedicu njegova grijeha, a to će biti moguće jer će Abel uskrsnuti. Nakon toga je moguće oprost ukoliko se ispuni drugi uvjet, a to je da Kain u svom srcu zauvijek ukloni uzrok grijeha, a to su grešni osjećaji koje je gajio prema svom bratu (vidi 1.Iv 3:15). Kain se vjerojatno pokajao prije nego je umro, ali će nakon uskrsnuća biti suočen sa svojim bratom protiv kojega je razvio zavist i gnjev. Tada bi trebao razviti ljubav koja će biti dokaz da može biti sačuvan od druge smrti i osudi ‘gehene’. Biblija nas uči da se osoba može iskreno kajati zbog učinjenog teškog grijeha kao što je ubojstvo. Bog može takvima oprostiti, iako je riječ o grijehu čije će posljedice biti moguće ukloniti tek nakon uskrsnuća. Bog će kroz svoje kraljevstvo ukloniti svu štetu koja je nanesena žrtvama ubojstva. Tako će zlo zauvijek biti pobijeđeno, a "kao posljednji neprijatelj bit će uništena smrt" (1.Ko 15:25,26). Kod nepravednih ljudi će biti potrebno ukloniti ‘uzrok’ grijeha da bi se spasio njihov misaoni stav.