VJEČNI ŽIVOT I NERASPADLJIVOST

 

Pitanja: Da li netko mora otići na nebo da bi bio sudionik božanske priride ili to može ostvariti u zemaljskom tijelu? Što je to nebeski stan u kojem ćemo živjeti? Što je duhovno tijelo? U kom je smislu ljudsko tijelo savršeno iako je smrtno? Kako su duša, duh i tijelo povezani? Da li pravedan čovjek na zemlji može ostvariti besmrtnost ili je ona rezervirana samo za izabrane? Da li su vječni život i besmrtnost različiti pojmovi koji opisuju obećani život od Boga? Kako će se poniženo tijelo obući u slavno neraspadljivo tijelo i biti poput Isusovog? Da li se bilo tko može nadati da će uskrsnuti u nebeskom tijelu? Kako se čuvaju informacije o duši i genetskom kodu svakog umrlog čovjeka? Zašto čovjeka možemo vidjeti u tri komponente i koja mu četvrta komponenta nedostaje da bi mogao vječno živjeti? U kom smislu tijelo i krv ne mogu naslijediti Božje kraljevstvo iako je Isus pozvao ljude da naslijede to kraljevstvo? Da li čovjek mora napustiti zemaljsko obličje da bi mogao nositi lik nebeskog čovjeka Isusa Krista?



"Jer ovo raspadljivo mora se obući u neraspadljivost i ovo smrtno mora se obući u besmrtnost"
 

(1.Korinćanima 15:53)

 

Apostol Petar je svojom ulogom koja mu je dana uveo ‘druge ovce’ u kršćansku skupštinu gdje su mogli steći ‘istu dragocjenu vjeru’ kao i pripadnici ‘malog stada’ vjernih Židova. On kaže da ‘dobro poznavanje Boga i Isusa, Gospodina našega’ svim kršćanima može omogućiti da budu ‘sudionici božanske prirode’ (2.Pe 1:2,4). Što je božanska priroda? O božanskoj prirodi Zajednica ne daje direktno objašnjenje, a budući da to povezuje sa odlaskom na nebo i životu u nebeskom tijelu, onda je jasno da misli samo na oblik života u nebeskom tijelu kakvog imaju sva nebeska bića. No, bilo bi pogrešno odmah zaključiti da ‘božanska priroda’ uključuje život u nebeskom tijelu. Biblija pokazuje da je tu riječ o božanskoj prirodi neraspadljivog života po kojom se sva razumna bića mogu nazvati Božjim potomstvom. Jehova je Bog živih, a ne mrtvih, a samim tim je Otac besmrtnih bića, a ne smrtnih (Mt 22:32).

Za Boga je Pavle rekao da je On ‘Kralj vječnosti, neraspadljiv’. Bog je vječan, jedini bez početka i bez kraja (Ps 90:2). On je taj koji “živi vječno“, ‘koji svemu daje život’ jer "ima život u sebi". Imati život u sebi podrazumijeva da u sebi ima vječni ili besmrtni život (Iz 40:28; Ps 93:2). Anđeli i ljudi su stvoreni sa svrhom da odražavaju božansku prirodu neuništivog života pa su od Boga dobili mogućnost da i oni imaju taj besmrtni život u sebi kojeg mogu stalno održavati. Čovjek je u samom početku izgubio mogućnost besmrtnog života, ali ne zauvijek jer je postojala priprema da ga se ponovo oživotvori kao besmrtno biće. Bog je "jedini koji ima besmrtnost" u sebi, a Isus je za sada jedini čovjek koji je dobio besmrtnost (1.Ti 1:17; 6:13-16; Ot 17:14; usporedi Mt 5:35). Bog je za sada takav vječni život ‘dao’ samo njemu. Osim toga dao mu je i posebnu čast da drugima posreduje taj život od Boga, “jer kao što Otac ima (besmrtni) život u sebi, tako je i Sinu dao da ima (besmrtni) život u sebi“ (Iv 5:26). Naime, zbog onoga što je učinio za sve ljude Isus će posredovati ljudima vječni neraspadljivi život ili besmrtnost kako bi se u potpunom smislu mogli smatrati Božjom djecom i sinovima kao i on, tako da će savršeni ljudi poput Isusa imati božansku prirodu vječnog ili besmrtnog života (Iv 5:26; Lk 20:36).

Pavle kaže da će Bog “onima koji ustrajnošću u dobrim djelima traže slavu i čast i neraspadljivost [dati] vječni život“ te da će svi “pravednici biti oslobođeni robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje“ (Rim 2:7; 8:20,21,33). Pavle nije rekao da će takvi vjerni ljudi dobiti i vječni život nego i besmrtnost jer je to jedno te isto. Dobit će vječni život koji sam po sebi podrazumijeva da više neće biti podložni smrti kao do sada, a ako više neće biti podložni smrti, onda će biti besmrtni. Međutim Watchtower tvrdi drugačije jer smatra da vječni život i besmrtnost nisu jedno te isto pa za navodne pomazanike kaže da oni kao...

“...duhovna bića ne dobivaju samo vječni život. Oni dobivaju besmrtnost — beskonačan i neuništiv život. Osim toga dobivaju i neraspadljivost — tijela koja se ne mogu raspasti i koja za razliku od ostalih materijalnih i duhovnih stvorenja, po svemu sudeći, ne ovise ni o kakvom izvoru energije.“ (Stražarska kula, 15.2.2009. str.25).

Ovo gledište potječe još od brata C.T. Russella koji je u svoje vrijeme tvrdio da besmrtnost ide samo uz božansku prirodu tijela koju ima samo Bog, a nakon uskrsnuća i njegov Sin. Tvrdi se da će takvu božansku prirodu besmrtnosti dobiti samo izabrani ljudi čime će biti čak iznad anđela koji po ovom tumačenju nemaju besmrtnost. U tom smislu se tvrdi da “smrtnost“ označava stanje tijela u kojem se podliježe smrti i u kojem je smrt moguća, dok je “besmrtnost“ stanje tijela u kojem se ne podliježe smrti i u kojem je smrt nemoguća. (Božanski plan vjekova str. 185-187).

Smrtnici – anđeli i ljudi po ovom tumačenju podliježu smrti ali nikad ne moraju umrijeti ukoliko svoj život podržavaju sa izvora života dok besmrtnici kojima Bog daruje besmrtnost imaju u sebi život kao i Bog i ne moraju ga podržavati. Takav vid života bi bio božanske prirode i razlikovao bi se od anđeoske i ljudske prirode. Ovakvim (pogrešnim) tumačenjem se želi reći kako je vječni život, ograničen i uništiv, dok je besmrtni život beskonačan i neuništiv. Međutim Biblija uči drugačije. Njeni pisci izjednačavaju vječni život i besmrtnost jer su to dvije riječi koje imaju isto značenje. U vezi toga sam u ovoj knjizi napisao:

“... Besmrtni život ili život bez smrti je dar po kojem će naše materijalno ‘raspadljivo tijelo’ biti zaštićeno od smrti pomoću duhovnog ‘neraspadljivog tijela’ (1.Ko 15:53,54). Kao što je u Bibliji ‘vječnost’ izjednačena sa ‘neraspadljivosti’, tako je i ‘besmrtnost’ izjednačena sa ‘vječnim životom’ (1.Ti 1:17; Ri 2:7; Da 12:7). Ako je Isus svojom žrtvom ‘ukinuo smrt’, onda smrti više neće biti. A ako neće biti smrti, onda je ‘besmrtnost’ izraz kojim se označava život bez smrti (2.Ti 1:10). Stoga ne može stajati tvrdnja da je ‘besmrtnost’ razlikuje od vječnog života, niti da će 144000 izabranih, jedini od ljudi imati ‘besmrtnost’, dok će ostali imati samo ‘vječni život’ (Stražarska kula 1.10.06. str.5,6). Adam je dobio na dar vječni život nakon što mu je Jehova omogućio da jede plodove s drveta života. Ako se tvrdi da je Isus budućim članovima nebeske klase obećao da će im ‘dati da jedu s drveta života’ onda im je time rekao da će im dati mogućnost da i oni svoj život obnavljaju vječno kao što ju je mogao obnavljati i Adam. To isto obećanje je Isus dao i svim ostalim vjernim ljudima kad im je rekao da će biti ‘sretni svi oni koji će smjeti ići k drveću života’ (Ot 2:7; 22:14). Prema tome, ‘drvo života’ je priprema po kojoj će svi vjerni ljudi, bez obzira kojoj klasi pripadali, moći održavati besmrtnost. Ako ta priprema omogućava besmrtnost, onda će besmrtnost ući u sve ljude, a ne samo u 144 000 izdvojenih iz Božjeg naroda. (Tajna, svezak 3)

Ovo je u skladu i sa vjerovanjima prvih kršćana. Oni nisu očekivali da će dobiti tijela koja neće ovisiti o izvoru životne energije. Isus je njima i svima vjernima pružio nadu u vječni život kojeg će obnavljati s drveća života. Zajednica to nije mogla ignorirati pa je napisala:

“... Pomazanici koji ostanu vjerni Jehovi bit će nagrađeni dopuštenjem da “jedu s drveta života”. Oni će dobiti besmrtnost. (Stražarska kula, 15.1.2009. str.31).

Ovom izjavom su opovrgli i pobili vlastito gledište o besmrtnosti. Najprije tvrde da navodni pomazanici ne trebaju obnavljati svoju životnu energiju, a ovdje kažu da ipak moraju kao i svi koji će dobiti vječni život jer je Isus rekao: "Onome tko pobijedi dat ću da jede s drveta života" (Ot 2:7; 22:2). Biblija jasno govori da će svi pravedni ljudi bez iznimke biti ovisni o izvoru života tako da za ljude ne postoji stanje života koje bi bio drugačije od vječnog života.

U Bibliji se koriste obje riječi – 'vječni život' i 'besmrtnost'. Isus nikad nije koristio izraz 'besmrtnost' ali je svojim učenicima i apostolima obećao 'vječni život'. No apostol Pavle ipak koristi riječ 'besmrtnost' samo kako bi ukazao na ono što je u suprotnosti sa smrtnosti koja vlada nad ljudima. Odgovor što je to besmrtnost se može naći u slijedećim riječima apostola Pavla:

“A Bog će svakome uzvratiti po djelima njegovim: onima koji ustrajnošću u dobrim djelima traže slavu i čast i neraspadljivost - vječni život“ (Ri 2:6,7).

Kao što vidimo, težiti za 'neraspadljivošću' znači težiti za 'vječnim životom'. Pavle u drugoj izjavi ponovo koristi istu misao kad spominje neraspadljivost, samo što umjesto izraza 'vječni život' spominje 'besmrtnost'. On kaže:

“A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječi koje su napisane: “Smrt je uništena zauvijek“ (1.Ko 15:54).

Vidimo da se u ove dvije izjave 'neraspadljivost' dovodi u vezu sa 'vječnim životom', a u drugoj sa 'besmrtnošću'.

  1. 'neraspadljivost' - 'vječni život' (Ri 2:6,7)
  2. 'neraspadljivost' - 'besmrtnost' (1.Ko 15:54)  

'vječni život' = 'besmrtnost'

Isus je svoj život položio da bi ukinuo smrt kao posljedicu Adamovog grijeha, jer piše: “Kao posljednji neprijatelj bit će uništena smrt“ (1.Ko 15:26). Kad ukine smrt, smrti više neće biti a stanje u kojem nema smrti je 'besmrtnost'. O tome je Isus propovijedao kad je govorio o vječnom životu. Samim tim nema smisla govoriti kako će neki ljudi za razliku od drugih dobiti, ne samo vječni život nego i besmrtnost. Podrazumijeva se da onaj tko ima pristup izvoru života dobiva vječni život, a samim tim i besmrtnost, tj. stanje u kojem tijelo ne podliježe smrti. Kršćani su ta dva pojma poistovjećivali jedno s drugim. To se vidi u 10. poglavlju, 'Didahe' (krajem 1. stoljeća) koja uključuje ispovijed vjere u obliku molitve:

”Zahvaljujemo ti, Sveti Oče, za tvoje sveto Ime koje si nastanio u našim srcima; i za spoznaju i vjeru i besmrtnost koju si nam obznanio kroz Isusa tvog Slugu. Slava tebi zauvijek! Ti si, Svemogući Gospodaru, stvorio sve zbog svog Imena (...). A nama si dobrostivo dao duhovnu hranu i piće, i život vječni kroz Isusa tvog Slugu".“ (Stražarska kula, 1.2.1992. str.19,20).

Isus je ljudima obznanio besmrtnost tako što im je dao nadu u vječni život koji će biti oslobođen smrti. To izvorno kršćansko vjerovanje je zastupao i Justin u 2. stoljeću. On je napisao:

“A on (Isus) je sve to (izlječenja i uskrsnuća) zapravo činio i radi onih koji će u njega vjerovati kako bi ih uvjerio da, makar netko tko opslužuje njegove zapovijedi ima tjelesni nedostatak, o svojem drugom dolasku on će ga uskrisiti ne samo kao besmrtna, nepropadljiva i oslobođena patnje, nego i tjelesno cjelovita.“

Kao što vidimo, besmrtnost je pojam kojim se nije opisivala samo božanska priroda nebeskog tijela nego i božanska priroda ljudskog tijela koje će biti cjelovito i  neraspadljivo. Isus je u svom ljudskom obličju nakon uskrsnuća mogao odražavati božansku prirodu života. 

Kad je Isus uskrsnuo u ljudskom neraspadljivom tijelu, smrt više nije imala vlast nad njim (Rim 6:9). Tada nam je u svom ljudskom tijelu obznanio našu božansku prirodu postojanja. Izraz božanska priroda u sebi nosi pojam o vječnom neuništivom životu (Heb 7:15-17). Vječni ili besmrtni život označavaju viši stupanj života nebeskih i zemaljskih stvorenja koji dolazi direktno s izvora vječnog i besmrtnog života, a koji se razlikuje od nižeg stupnja života kojeg u sebi imaju ostala živa bića. Naime, Adam je stvoren u raspadljivom tijelu kao i ostala zemaljska bića. Imao je život u sebi kojeg je mogao stotinama godina obnavljati i održavati uz pomoć raspadljive materije sve dok ne bi umro. Budući da je bio stvoren na božansku sliku kao razumno biće Bog mu je darovao besmrtnost onog trenutka kad je u Edenu dobio pristup 'drvetu života' a time i neraspadljivom izvoru života. Međutim, on je svojim grijehom izgubio darovanu besmrtnost te se vratio u smrtnost i raspadljivost. Stoga moramo razlikovati život u raspadljivom obliku s kojim je Adam stvoren od vječnog i neraspadljivog života koji mu je bio darovan.

Zbog neposlušnosti, Adam i njegovo potomstvo su izgubili prednost da žive u božanskoj prirodi vječnog tj. besmrtnog života. Božji naum se nije promijenio pa je ljudima obećan život bez smrti ili bez kraja, tj. besmrtni ili beskrajni život. Da bi se i naše, po prirodi raspadljivo materijalno tijelo sačuvalo od starenja, također mora biti obučeno u neraspadljiv život koji je u Bibliji opisan kao ‘duhovno tijelo’ ili ‘nebeski stan’. Tada ćemo biti poput planete Zemlje koju Bog vječno ‘obnavlja’ i podržava u stanju života (Ps 104:5,30). Ona je također obučena u svoj vječni stan. tj. u atmosfersko nebesko tijelo koje je vječno čuva na životu. Naš nebeski stan će imati sličnu funkciju da ono što je smrtno i raspadljivo ostane vječno postojati.