NOVO NEBO I NOVA ZEMLJA

 

Pitanja: Što je ponovno stvaranje čovjeka, neba i zemlje? Kako će Bog prebivati na zemlji s ljudima? Kako će biti organizirano 'novo nebo'? Kako će izabrani predstavnici novog neba sjediti na nebeskom prijestolju na zemlji? Tko će predstavljati novo nebo i zemlju? Kako će se organizirati služba svetog hrama u Božjem kraljevstvu? Koja je razlika između Svetišta i Svetinje nad svetinjama i gdje će se ta sveta mjesta nalaziti? Tko će ulaziti u Svetinju, a tko u Svetinju nad Svetinjama? Što su stanovi u kući Božjoj? Kako će biti organizirana 'nova zemlja'?



"I vidio sam novo nebo i novu zemlju, jer su prijašnje nebo i prijašnja zemlja nestali…"
 

                                        (Otkrivenje 21:1)

 

Hebrejski sveti spisi (SZ) započinju opisom prvog stvaranja po Bogu, a kršćanski grčki spisi (NZ) opisom novog stvaranja po Kristu. Novo stvaranje je stvaranje novog čovjeka – drugog Adama. Isus je odmah na početku svog propovjedničkog djelovanja objavljivao vijest o Božjem kraljevstvu u koje je uključeno 'novo stvaranje' pa je svojim apostolima obećao da će “prilikom ponovnog stvaranja“ zajedno s njim upravljati Božjim kraljevstvom na zemlji, na kojoj će se tada potpuno vršiti Božja volja (Mt 19:28). Apostol Petar je Židovima predstavio “Isusa, kojeg nebo mora zadržati do vremena obnove svega o čemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka“ (Dj 3:20,21). S obzirom da su proroci proricali rođenje čovjeka kojega će Bog učiniti svojim prvorođenim sinom i Mesijom (Kristom) i da su apostoli o Isusu govorili samo kao o čovjeku koji je nastao nadnaravnim činom rođenja, a ne kao predpostojećem nebeskom biću, onda je sasvim normalno da se pitamo:

  • Što znače izjave da je Bog 'po Kristu' sve stvorio?
  • Da li se te izjave odnose na prvo stvaranje ili ukazuju na 'novo stvaranje'?

U Bibliji se spominju dva stvaranja. Jedno se odnosi na prvo stvaranje neba, zemlje i čovjeka 'po Bogu', a drugo stvaranje se odnosi na novo stvaranje, odnosno stvaranje 'novih nebesa, nove zemlje' i novog čovjeka 'po Kristu'. Sam Bog je još davno rekao: “Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju.“ (Iz 65:17). Zato je apostol Petar rekao: “Ali po obećanju njegovu očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima će prebivati pravednost“ (2.Pe 3:13). Tu pravednost će uživati nova stvorenja. Ovdje vidimo da Bog kaže kao već 'stvara nova nebesa i novu zemlju', što podrazumijeva i stvaranje 'novog čovjeka', dok apostol Petar govori da sada mi živimo u iščekivanju vremena kada ćemo živjeti u tim novim i pravednim uvjetima. Ovo stvaranje 'neba i zemlje' je simbolično tako da riječ i pojam 'stvaram' i 'stvorio' nema bukvalno značenje stvaranja nečega iz ničega nego ima jedno sasvim novo značenje u povezanosti sa obnovom postojećeg stvarstva. Kad se nešto obnovi i kad to stvarstvo ponovno počne služiti svojoj prvobitnoj svrsi, onda se može reći da je to nanovo stvoreno.

  • novo 'stvaranje' = 'obnova' već stvorenog

Sve što je sada trebalo 'stvoriti' je bila 'obnova' koja je trebala rezultirati novim stvarima neba i zemlje. Zato “Isusa nebo mora zadržati do vremena obnove svega o čemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka starog doba“ (Dj 3:21). Bog nije namjeravao sve uništiti pa sve ponovo stvarati nego je iz postojećeg stvarstva trebalo poništiti grijeh i smrt i omogućiti život (Tit 3:5). Stoga je dobra vijest uključivala Kristovu ulogu u novom stvaranju tj. u obnovi postojećeg stvarstva. Stoga, izraz 'stvoreno po Kristu' ukazuje na obnovu Božjeg stvarstva, a ne na doslovno stvaranje iz knjige Postanka.

Dobra vijest o novom stvaranju, kao obnovi svega o čemu je Bog unaprijed govorio, je neminovno uključivala Krista, a ne samo Boga, jer je Isus svojim udjelom u novom stvaranju trebao poništiti djela prvog čovjeka. Kad je prvi čovjek svojim grijehom onemogućio nastavak Božjeg procesa u ostvarenju prvobitnog nauma, Bog je prokleo čovjeka i zemlju riječima: “zemlja neka je prokleta zbog tebe. (…). U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti” (1.Mo 3:17-19). Da bi se to prokletstvo ukinulo trebalo je obnoviti čovjeka preko kojega bi se skinulo prokletstvo sa zemlje. Nije trebalo uništiti zemlju i čovjeka nego izvršiti obnovu postojećeg stvarstva. Ako je po čovjeku zemlja bila prokleta, po čovjeku je trebalo to prokletstvo poništiti i po tom čovjeku tj. po Kristu kao čovjeku obnoviti grešno čovječanstvo da bude 'novo stvorenje'. “Dakle, ako je tko u zajedništvu s Kristom, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i gle, novo je nastalo“ (2.Ko 5:17). Kao što je obnova čovječjeg odnosa sa Bogom nazvano 'novo' ili 'ponovno rođenje' po kojem nastaju 'nova stvorenja', tako je obnova zemlje i ljudskog društva nazvano 'novo' ili 'ponovno stvaranje'.  

  • Obnova – stvaranje (ponovno stvaranje) – 'novo nebo i nova zemlja'
  • Obnova – rođenje (ponovno rođenje) – 'novi čovjek' – 'novo stvorenje'

Isus je kao prvo 'novo stvorenje' dobio svoju ulogu u ponovnom stvaranju tj. u obnovi svega što je stvoreno. Kako znamo da je Isus prvo novo stvorenje? Razmotrimo što Pavle kaže:

“Dakle, s njim smo pokopani svojim krštenjem u njegovu smrt, kako bismo, kao što je Krist uskrsnut iz mrtvih Očevom slavnom moći, i mi isto tako živjeli novim životom“ (Ri 6:4)

Apostol Pavle Isusovo iskustvo poistovjećuje s onim što mi najprije trebamo doživjeti u duhu prilikom krštenja. Isusov život, smrt i uskrsnuće trebamo promatrati kroz duhovnu prizmu koje je tim fizičkim aspektima dalo duhovnu dimenziju. Stoga Pavle kaže da mi isto kao i Isus prolazimo iz smrti u život kako bi 'živjeli novim životom'. Novi život može biti samo u novim stvorenjima pa je stoga Isus prvo novo stvorenje u kojemu je pobijeđena smrt. Apostol Pavle tu temu razrađuje jer kaže za Isusa:

“On je početak (novog stvaranja), prvi koji je ustao iz mrtvih, da u svemu bude prvi“ (Kol 1:18).

Isus Krist to potvrđuje. Kao prvo 'novo stvorenje' koje je nastalo uskrsnućem u vječni život, on je za sebe rekao da je “prvorođenac od mrtvih“ stvorenja, a samim tim i “početak Božjeg stvorenja“ tj. prvi od stvorenja koji su, ne samo rođena svetim duhom kao Božja djeca, nego koja su počela živjeti novim (vječnim) životom (Ot 1:5; 3:14 DK; Iv 1:12,13). “Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi (pravednici) oživjeti. Ali svaki u svom redu: Krist kao prvina, a zatim, za vrijeme njegove prisutnosti (o njegovom dolasku; JB), oni koji su Kristovi“ (1.Ko 15:22, 23). Isus je bio prvo stvorenje koje je dobilo besmrtnost, tj. život bez smrti (vječni život). On je bio prvi od novog stvorenja, a svi mi ćemo po njegovom primjeru biti oslobođeni smrti nakon njegovog dolaska.

Tjelesna obilježja pripadnosti Bogu više nisu važna nego duhovna “Jer nije važno ni obrezanje ni neobrezanje, nego novo stvorenje“ (Ga 2:19). Zato Isus sebe u Otkrivenju uvijek predstavlja u tom svjetlu jer za sebe kaže da je:

“Prvorođenac od mrtvih” (1:5)

“Ja sam Prvi i Posljednji, i živ sam. Bio sam mrtav, ali, evo, živim u svu vječnost“ (1:17,18)

“‘Prvi i Posljednji’, koji je bio mrtav i oživio“ (2:8)

U ovim izjavama Isus sebe uvijek dovodi u vezu sa životom i smrti. Time želi reći da je On prvi i posljednji koji je živio i umro sa određenom svrhom u korist svih Božjih stvorenja koja 'po njemu' dobivaju život od Boga. Zato ima najviši autoritet na zemlji jer je u odnosu na ostala 'stvorenja' samo on 'prvi' čovjek tj. 'prvorođenac' koji zamjenjuje Adama kao oca čovječanstva, i samo je on 'posljednji' čovjek tj. “posljednji Adam“ preko kojega Bog ostvaruje svoj naum sa svojim stvorenjima (1.Ko 15:45). Zbog toga je on u odnosu na sva nova stvorenja “početak Božjeg stvorenja“ (Ot 3:14 DK). Čitaoci 'Novi svijet' prijevoda mogu biti zbunjeni jer tu piše da je Isus “početak Božjih djela stvaranja“ (Ot 3:14 NW). Time se aludira da je riječ o stvaranju iz knjige Postanka čime se sprječava da vjernik razlučuje nadahnute izjave na ispravan način. Ovdje nije riječ o početnim djelima stvaranja nego o Kristu kao prvom novom stvorenju čime je Bog počeo sa stvaranjem novog čovjeka. Isus je 'početak' ili prvi koji je po Bogu dobio slavu vječnog života. Sva ostala ljudska stvorenja moraju još čekati svoju slavu pa apostol Pavle kaže:

“Stoga smatram da patnje sadašnjeg vremena nisu ništa u usporedbi sa slavom (vječnog života) koja će se objaviti na nama (kao što se objavila na Isusu). Jer stvorenje željno iščekuje objavljivanje sinova Božjih (Isus je prvi koji je objavljen kao sin Božji, prvo novo stvorenje). Jer stvorenje je podloženo ispraznosti — ne svojom voljom, nego po onome koji ga je podložio — ali je pritom pružena i nada da će i samo stvorenje (poput Isusa) biti oslobođeno robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje. Jer znamo da sve stvorenje (cijeli ljudski rod) zajedno uzdiše i da je u boli sve do sada. I ne samo to, nego i mi (nova stvorenja) koji imamo prvine, naime duh (zalog života u sebi), i mi u sebi uzdišemo, željno očekujući posinjenje, oslobađanje od svojega (raspadljivog) tijela putem otkupnine“ (Ri 8:18-23).

Da bi razlučili dva stvaranja o kojima Biblija govori, moramo uzeti u obzir one izjave u kojima se koriste točno određeni izrazi, a koji nam pomažu da razlučimo ta dva stvaranja kako bi Isusa smjestili u onaj kontekst koji potpuno odgovara njegovoj mesijanskoj ulozi. Zašto je to jako važno napraviti? Apostol Petar kaže za Pavlove poslanice: “No u njima ima teško razumljivih misli, koje neupućeni i nepostojani izvrću“ (2.Pe 3:16). Koje su to misli koje je teško razumjeti? To je lako primijetiti, a među njih su upravo one koje govore o novom stvorenju i novom stvaranju po Kristu.

Treba uzeti u obzir da je Pavle u svojim poslanicama o Isusu govorio kao čovjeku koji je živio, umro i uskrsao te da će Bog preko tog čovjeka suditi svijetu i ukinuti smrt zauvijek. Nigdje nema dokaza da je govorio o doslovnoj inkarnaciji jer bi ga onda Židovi i po tom pitanju optuživali, budući da to nije bilo židovsko gledište koje bi se moglo potvrđivati hebrejskim spisima. Židovski vjerski vođe koji su čuli Pavlove javne propovijedi su ga progonili samo zato što je tvrdio da je Bog tog čovjeka Isusa kojeg su oni ubili, učinio Gospodinom i Kristom. U jednoj prilici su ga glavari svećenički i starješine židovski optuživali pred Festom. Tada je Fest rekao kralju Agripi da tužitelji nisu Pavla “optužili ni za kakvo zlodjelo (…) nego su s njim imali nekakve sporove o svojim vjerovanjima i o nekom Isusu (čovjeku) koji je umro, ali za kojega Pavao tvrdi da je živ.“ (Dj 25:13-21). Očito nitko Pavla nije optuživao da je govorio o anđelu koji je postao čovjek.

Pavle je svoje poslanice pisao kako bi istakao dobru vijest koja je uključivala svetu tajnu novog stvaranja 'po Kristu'. On je imao vizije u kojima je vidio novu stvarnost te je u svojim poslanicama pisao o novom početku stvaranja 'po Kristu'. Zato trebamo njegove riječi sagledavati u tom duhu njegovog izražavanja i pisanja jer je samo na takav način mogao objaviti svetu tajnu dobre vijesti. Ukoliko zanemarimo kontekst novog stvaranja, pa izraz 'stvorio' dovodimo u vezu samo sa prvim stvaranjem onda možemo ići dalje od onoga što je napisano jer oni koji su išli dalje od duha onoga što je bilo izraženo, su na tim riječima išli toliko daleko da su Isusa povezali sa sustvoriteljem koji je učestvovao u prvom stvaranju i na kraju ga izjednačili sa samim Bogom Stvoriteljem. Naime, kad bi stvaranje 'po Kristu' doslovno tumačili onda bi neupućeni u Pavlov način izražavanja to pripisali prvom doslovnom stvaranju i tako propovijedali “drugačijeg Isusa“ (2.Ko 11:4).

  1. Stvaranje – stvori Bog nebo i zemlju (doslovno izražavanje)
  2. Stvaranje – stvori bog novo nebo i novu zemlju (simbolično izražavanje)