‘JERUZALEM’ - NEBESKI GRAD

 

Pitanja: U kom je smislu zemaljski Jeruzalem bio nebeski grad? Što predstavljaju izrazi 'nebeski Jeruzalem', 'gornji Jeruzalem' i 'novi Jeruzalem'? Tko je simbolična nebeska 'žena'? Kakvu ulogu imaju kerubi i serafi? Koje sve zadatke imaju anđeli u nebeskom gradu? Da li Bog sve vidi, sve čuje i sve stvara ili je to ovlaštenje dao izabranim anđelima? Da li Bog sluša sve molitve i kako one dolaze pred njega? U kakvoj su oprečnoj slici Novi Jeruzalem i Babilon Veliki? Kad započinju i koliko traju vremena neznabožačkih naroda koji će gaziti Jeruzalem? 



"Jer očekivao je grad s pravim temeljima, kojemu je graditelj i tvorac Bog"
 

                                       (Hebrejima 11:10)

 

Grad je u stara vremena bio kraljevstvo nekog naroda. Jeruzalem je bio glavni grad ili kraljevstvo Izraelskog naroda. Bog je u svom naumu dao da se na zemlji izabere gora Sion koja je trebala predstavljati njegovu suverenost nad čovjekom. Ona je bila izabrana još u vrijeme Abrahama. Na toj gori je bio izgrađen grad Šalem (kasnije Jeruzalem) u kojem je vladao "Melkizedek, kralj Šalema, (…) i svećenik Boga Svevišnjega" (1.Mo 14:18,19). Po tom gradu je kasnije dobila ime, ne samo Božja nebeska uprava, nego i zemaljska. Jeruzalem je jedno vrijeme imao nebesku slavu jer su kraljevi i svećenici koji su u njemu zastupali nebesko kraljevstvo predstavljali Božji autoritet ‘neba’. To je bio grad u kojem je bio smješten Božji hram i Božje prijestolje. Samim tim je iza izgradnje ovog grada stajao sam Bog koji je tu smjestio svoju upravu, a njegovi su anđeli stajali na vratima da ga čuvaju. Bez obzira što je Jeruzalem bio zemaljski grad izgrađen ljudskim rukama, on je u simboličnom smislu bio grad koji pripada nebu ili samom Bogu kao njegovom tvorcu i kralju. Nebesku slavu su mu davali hram i oni koji su služili u njemu kao svećenici. Nebeski su anđeli bili postavljeni za stražare na njegovim vratima (Da 4:13). Božji anđeli su davali gradu još slavniji izgled od onog kojeg se moglo vidjeti doslovnim očima (vidi 1.Kr 8:1-13). Budući da je sve to odražavalo slikoviti prikaz nebeskih stvarnosti onda možemo reći da je Jeruzalem bio obučen u nebesku slavu. Nasuprot njemu su postojali gradovi kao centri svjetskih vladavina nad kojima su od strane Sotone bili postavljeni njegovi anđeli kao što su u prošlosti bili knezovi kraljevstva Perzije i Grčke (Da 10:13,20).

Jeruzalem je jedno određeno vrijeme zastupao ‘kraljevstvo Jehove’ nad Božjim narodom. Jehova Bog je bio njihov nebeski kralj (2.Lje 13:8; Jr 3:17). On je u gradu smjestio svoju upravu u kojoj su služili imenovani muževi. U njemu je bilo Božje prijestolje na kojem su sjedili kraljevi u Davidovoj lozi. Po svim drugim Izraelskim gradovima su bili postavljeni knezovi i levitski svećenici koji su provodili duhovnu i društvenu vlast nad dodijeljenim područjem. Oni su predstavljali Božje teokratsko uređenje Jeruzalema koje je imalo vlast nad narodom, ali koje je bilo podređeno Bogu, kao žena svom mužu. Ta simbolična ‘žena’ je trebala odgajati Izraelsku naciju u duhu Zakona. Međutim, upravo je ona često omalovažavala Boga i njegove zakone, čineći nevjeru i odvodeći narod u drugom pravcu. Zbog svog otpadništva oni su pali s neba na zemlju baš kao što je rekao Jeremija: "O, kako Jehova u gnjevu svojemu oblacima zastire kćer Sionsku! S neba na zemlju bacio je ljepotu Izraelovu. U dan gnjeva svojega nije se sjećao podnožja nogu svojih" (Tu 2:1). Jeruzalem je ovdje prikazan kao nebeski grad jer se u njemu nalazila vlast preko koje je Bog vladao nad svojim narodom. Jeruzalem je 587. g. pr.n.e. ostao bez kralja u Davidovoj lozi tako da su od tada drugi neznabožački vladari imali vlast nad njim. Nakon povratka iz Babilonskog zarobljeništva Izraelci su izgradili novi hram koji je trebao biti slavniji od prethodnog. Novi hram je ponovno bio mjesto čija je unutrašnjost odgovarala nebeskim stvarnostima po kojima se očitovala Božja prisutnost. Stoga je slava obnovljenog Jeruzalema dosizala sve do neba i u vrijeme Isusove zemaljske službe. Zbog ponovnog otpadništva Isus je uputio oštru kritiku kad je rekao: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! Koliko sam puta htio skupiti djecu tvoju! (…) A vi niste htjeli" (Mt 23:37). Isus nije uputio kritiku običnom narodu niti je mislio da doslovni grad nosi krivicu, već je osudio one koji su u njemu zastupali Božju teokratsku upravu na zemlji. Zato se još u vrijeme njegovog rođenja ‘kralj Herod uznemirio i sav Jeruzalem s njim’. Kad se ovdje spominje ‘sav Jeruzalem’ onda se ne misli na sve stanovnike toga grada nego na "sve glavare svećeničke i pismoznance narodne" koje je Herod ispitivao "gdje se trebao roditi Krist" (Mt 2:3,4).

Biblija tako spominje Jeruzalem u više simboličnih verzija kao što su: ‘gornji Jeruzalem’; ‘nebeski Jeruzalem’; ‘novi Jeruzalem’. Da bi mogli razumjeti ove biblijske izraze moramo se upoznati sa njihovim sličnosti koje možemo naći u zemaljskom Jeruzalemu.

Zemaljski Jeruzalem je bio povezan sa Bogom preko ‘gornjeg Jeruzalema’ kao Božje nebeske organizacije koju sačinjavaju visoko povlašteni anđeli. Zato nebeski i zemaljski Jeruzalem moramo promatrati na dva načina:

  • kao grad (područje ili mjesto)
  • kao teokratsku upravu koja se nalazi u gradu (ovlaštene osobe)

Kad se kaže da "Jehova živi u Jeruzalemu" onda se misli na točno određeno mjesto ili ‘grad’ u kojem je u dalekoj prošlosti bilo postavljeno njegovo prijestolje i hram (Ps 135:21). No kad se kaže da je Jeruzalem ‘žena’ ili ‘majka’ onda se misli na one osobe koji su kao jedno organizacijsko tijelo služili u gradu i hramu kao Božji zastupnici. Bog je preko svojih anđela živio sa tom simboličnom ‘ženom’ koja je nazvana po gradu Jeruzalemu u kojem je bila smještena. Ona je preko Saveza postala ‘majka’ Izraelske nacije ili ‘žena’ koja je rodila Bogu zemaljske ‘sinove i kćeri’ (Ez 23:4,36,37; Iz 51:17,18). ‘Ženu’ su sačinjavali svećenici i starješine koji su svoju službu obavljali preko hramskog uređenja. Oni su zauzimali položaj koji pripada onima kojima je Bog dao određenu mjeru autoriteta. Zato se Jeruzalem spominje u doslovnom i prenesenom smislu. To je slično izrazu ‘Izrael’. On se koristi u doslovnom smislu kojim se ukazuje na područje ili ‘državu’ koja ima svoje granice. U prenesenom smislu se koristi na one koji žive unutar tih granica kao ‘narod’. Dok je njihov doslovni grad mogao biti srušen, uprava Jeruzalema koju su sačinjavali ljudi vođeni Božjim duhom su mogli i dalje voditi Božji narod, pa čak i u zarobljeništvu jer je cijeli Izrael i Jeruzalem tada bio ‘preseljen’ na drugo mjesto (vidi 2.Kr 17:23). Uprava Jeruzalema je u biti onaj duhovni Jeruzalem kojeg su sačinjavali istaknuti muževi. Isus je rekao da je taj ‘Jeruzalem’ ubijao proroke (Mt 23:37). To znači da su njegove religiozne vođe i poglavari u ulozi ‘neba’ predstavljali duhovni Jeruzalem do Isusove smrti. Zemaljski je Jeruzalem kao doslovni grad od kamena tako u sebi imao one koji su sačinjavali nebesku upravu. Na taj način možemo promatrati i vidjeti kako izgleda gornji ili nebeski Jeruzalem.