GLAS SAVJESTI

 


U nastojanju da svoju vjeru temeljim na točnoj spoznaji i preispitivanju nametnutih vjerovanja i gledišta došao sam pred sud Watchtowera koji je ponovo (31.8.2016) preko svojih starješina donio odluku o isključenju. Sa svojim slučajem sam izašao u javnost (pred svoju braću) kako bi apelirao na njihovu savijest iako znam da je to teško izvodivo jer postoji kolektivna savjest koja poništava pravo pojedinca da donosi svoj sud i svoju odluku. Nakon što su starješine donijeli odluku o isključenju na snagu je stupilo pravilo kojim se pozivaju svi članovi skupštine da se prema meni kao isključenom ponašaju u skladu s uputama Zajednice koja se trebaju poštivati više nego vlastita savjest i osjećaj za ono što je razumno, pravedno i prihvatljivo. Naime, mnogi misle da se odluke starješina ne smiju preispitivati i dovoditi u pitanje jer ono što su oni odlučili je isto ono što je odlučio i sam Bog u vezi mene. Kad netko čuje vijest o isključenju, a ne poznaje pravi razlog, prvo što pomisli je da je dotični zgriješio Bogu, a nitko se ne pita da li je zaista zgriješio i da li je zaslužio isključenje. Kad sam 2010. godine prvi put isključen, nitko od braće (osim pojedinaca) nije znao razlog, niti su željeli saznati činjenice. Jednostavno su me takvi preko noći odbacili kao grešnika koji zavrjeđuje prezir i od kojega treba okretati glavu. 

Što Biblija kaže - kako se trebamo odnositi prema izopćenoj osobi? Postoje dva načina. Jedan je prema svojoj savjesti i sposobnošću razlučivanja u skladu sa poznatim činjenicama, a drugi je po mjerilima i pravilima vjerskog autoriteta bez potrebe poznavanja svih činjenica. Zajednica JS u vezi ovog pitanja traži da se postupa po mjerilima koje je postavilo njeno vodeće tijelo jer se tako izbjegavaju dvojbe, a takav način postavljanja stvari su imali i židovski rabini. O tome čitamo:

“Mišna citira Gamalijelove riječi: ”Pribavi sebi učitelja [rabina] te se udalji od dvojbe. Ne pretjeruj u proizvoljnoj procjeni desetine“ (Avot 1:16). To je značilo da, kad Hebrejska pisma nisu izričito navela što treba učiniti, osoba nije trebala koristiti vlastitu sposobnost razlučivanja niti slijediti svoju savjest da bi donijela odluku. Umjesto toga, trebala je pronaći osposobljenog rabina koji bi umjesto nje donio odluku. Prema Gamalijelu, samo bi se na taj način moglo spriječiti da netko počini grijeh. (Usporedi Rimljanima 14:1-12.) (Stražarska kula, 15.7.1996. str.29)

Primjetio sam da Zajednica u nekim studijskim člancima ne uči braću kako razmišljati nego samo što treba misliti i kako treba postupati u određenim situacijama kako slučajno ne bi donijeli pogrešnu odluku. Tako su u slučaju postupanja prema isključenima donijeli svoju odluku umjesto da su to prepustili svojoj braći i njihovoj savjesti. Npr. donijeli su odluku da se ne bi trebalo prema isključenome uputiti čak ni kulturni pozdrav, a kamo li razgovarati s njim (Stražarska kula, 1.1.1982. str. 21). Kad se tako kruto postave pravila, onda je bolje izbjeći pružiti isključenom ruku ili mu izbjeći u prolazu reći: “Dobar dan“! Zato mnogi 'Svjedoci' smatraju da bi kulturnim pozdravljanjem učinili veliku grešku, a da okretanjem glave ili ne pozdravljanjem ne čine grešku.  

Postoje dva načina ponašanja. Jedno je razumno koje pokazuju samo pojedinci jer daju prednost vlastitoj savjesti i osjećaju za pravednosti, a drugo je ekstremno kojeg pokazuju većina kojima je nametnuta kolektivna savjest. Naime kad sam prvi put bio isključen iz Zajednice doživio sam nekoliko situacija u kojima se vidi kako su pravila sprječavala mnoge da se ponašaju razumno, a strah da ih prekrše ih je doveo do toga da više poštuju mrtvo slovo nego osobu. Evo nekoliko primjera:

Primjer 1 - Živio sam u zgradi u kojoj su stanove imala i drugi 'Svjedoci'. Jednom prilikom sam ulazio u zgradu sa svojom suprugom i susreli smo svog susjeda brata starješinu (A.V.) koji je tom prilikom bio primoran da nas kulturno pozdravi. Međutim, nije rekao: “Dobar dan“ jer bi se takav pozdrav odnosio i na mene i na moju suprugu, nego je rekao: “Dobar dan Željka“. Moju je suprugu to jako razljutilo pogotovo zato što je u neposrednoj blizini bio i susjed koji nije Svjedok. Što je taj susjed mogao pomisliti jer pozdravlja moju suprugu, a ne mene? Bilo je i drugih situacija gdje su neka braća na ulici samo okrenula glavu ili smjer hodanja samo kako me ne bi kulturno pozdravila.

Primjer 2 - Budući da su u zgradi živjeli još nekoliko obitelji Jehovinih svjedoka, nitko od njih nije više ulazio u moj stan, a mogli su bar zbog moje supruge i kćerke. Bojali su se da će doći u kontakt sa mnom i biti primorani razmijeniti sa mnom kulturni pozdrav i par usputnih riječi. Međutim, sestra iz druge skupštine koja je bila u posjeti jednoj obitelji u zgradi je iskoristila tu priliku te je po svojoj savjesti slobodno pozvonila na naša vrata, a mi smo je primili. Pozdravila nas je i razgovarala s nama. Jedna druga sestra udovica, koja me nije smatrala otpadnikom, nas je čak pozvala u svoj stan jer se nije željela ponašati po tim krutim pravilima i po tuđoj savjesti. Pojedina braća su ipak znali nazvati na telefon i sa mnom razgovarati. Opet dva različita ponašanja.

Primjer 3 - Kad je umrla moja majka, jedan brat, također starješina (T.V.) je nazvao na telefon. Kad sam podigao slušalicu i javio se, nije me ni pozdravio niti mi izrazio saučešće nego je samo pitao da li mi je supruga kući. Rekao sam da je tu i dao joj telefon u ruke. On je tada izrazio saučešće njoj i kratko razgovarao što je jako zasmetalo mojoj supruzi, a i meni. Drugi čak nisu ni nazvali na telefon iako su bili spriječeni doći na pogreb jer su se vjerojatno bojali da ću ja podignuti slušalicu. No, pojedinci su po svojoj savjesti to ipak učinili bez sustezanja.

Primjer 4 - Na pogrebu moje majke, prisutna braća su imali priliku izraziti saučešće mojoj obitelji, a time i meni. Međutim, neka braća su izbjegavali to učiniti jer sam i ja bio među svojom obitelji pa su samo stajali sa strane. Drugi su željeli izraziti saučešće mojoj obitelji, ali su meni nevoljko pružili ruku, dok su drugi čak i preskočili mi dati saučešće. To su mogli primijetiti čak i neki ljudi koji nisu članovi naše zajednice. Kad je moja supruga to vidjela opet je bila ljuta. Nije mogla više šutjeti pa je jednom bratu koji je bio đakon (sluga u skupštini) i koji je tako postupio odmah na licu mjesta rekla: “Što meni izražavaš saučešće. Nije moja majka umrla nego njegova“.

Ja ne zamjeram onoj braći koja su prema meni postupali kruto jer nikad nisu ni znali pravu istinu o mom isključenju, a morali su bez pogovora prihvatiti odluku starješina. Zamjeram im što ne koriste svoj osjećaj za ono što je razumno i pravedno u skladu sa činjenicama. No još više zamjeram starješinama koji postupaju kruto i navode druge da ih slušaju i postupaju kao i oni, a ne onako kako je Isus postupao. Isusa treba slijediti u svemu pa i po pitanju njegovog odnosa sa izopćenicima.

Bez obzira da li je netko zaslužio da bude isključen ili ne, svi bi se prema takvome trebali postaviti na razuman način, a ne kruto i farizejski. No, da li starješine mogu pogriješiti? Što ako njihova odluka nije donesena u skladu sa činjenicama koji tu odluku dovode u pitanje? Na to pitanje može odgovoriti samo Bog koji poznaje sve činjenice? Međutim, što ako i vi saznate za sve činjenice? Da li smijete na osnovu tih činjenica zaključiti drugačije od starješina? Što ako zaključite da su starješine učinile nepravdu prema bratu? Kako bi se u toj situaciji trebali postaviti prema isključenom? Da li će te se prema njemu ponašati kao prema grešniku? Na ta pitanja Zajednica nikad nije dala odgovor čak i sada kada se to pitanje nameće samo po sebi u članku Stražarske kule od 1.4.2017. sa temom: "Da li se tvoj osjećaj za pravdu podudara sa Božjim?"

 


Kad članovi skupštine budu zajednički razmatrali gore navedeni članak, onda bi trebali spomenuta pitanja postaviti starješinama jer će taj odgovor pokazati kakav je njihov osjećaj za pravdu i da li dozvoljavaju drugima da donose odluke u skladu sa svojom savješću na temelju poznavanja svih činjenica. Kako bi vam pomogao u razmišljanju iznio sam svoj komentar na ovaj članak kojeg možete pročitati na slijedećem linku 'Izopćenje po Watchtoweru' koji odgovara na pitanje:

Kako bi trebao reagirati na nečije isključenje?

 


 

 vezani članak - Kako se odnositi prema izopćeniku