Miguel Serveto — sam u potrazi za istinom


OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ ŠPANJOLSKE

Dvadeset i sedmog listopada 1553. Miguel Serveto u Ženevi je spaljen na lomači. Guillaume Farel — izvršitelj presude i izaslanik Jeana Calvina — upozorio je promatrače: ”[Serveto] je mudar čovjek koji je nesumnjivo mislio da naučava istinu, no pao je u ruke Đavlu. (...) Pazite da se to i vama ne dogodi!“ Čime je taj nedužan čovjek zaslužio takvu strašnu smrt?

MIGUEL SERVETO rođen je 1511. u španjolskom gradiću Villanueva de Sijeni. Od malih nogu jako je dobro učio. Prema riječima jednog biografa, ”u dobi od 14 godina već je znao grčki, latinski i hebrejski, a usto je prilično dobro poznavao filozofiju, matematiku i teologiju“.

Serveto je imao tek petnaestak godina kad ga je Juan de Quintana, osobni ispovjednik španjolskog cara Karla V, doveo na dvor kao svog pomoćnika. Prateći Quintanu na njegovim putovanjima, Serveto je vidio da u Španjolskoj postoje duboke vjerske podjele. U toj se zemlji Židove i muslimane protjerivalo ili prisilno obraćalo na katoličku vjeru.

Sa 16 godina Serveto je počeo studirati pravo na Sveučilištu u Toulouseu (Francuska). Tamo je prvi put vidio cijelu Bibliju. Premda je čitanje Biblije bilo strogo zabranjeno, Serveto ju je ipak potajno čitao. Nakon što je prvi put pročitao Bibliju, zarekao se da će je pročitati ”još tisuću puta“. Serveto je u Toulouseu vjerojatno čitao višejezičnu Bibliu Complutensis, koja je sadržavala tekst na izvornim jezicima (hebrejskom i grčkom) te latinski prijevod izvornog teksta. To što je proučavao Bibliju i vidio moralnu iskvarenost svećenstva u Španjolskoj uzdrmalo je njegovu vjeru u Katoličku crkvu.

Servetove sumnje još su se više produbile kad je prisustvovao krunidbi Karla V. Tog je španjolskog kralja papa Klement VII okrunio za cara Svetog Rimskog Carstva. Papa je tom prilikom sjedio na prenosivom prijestolju, a kralj mu je prišao i poljubio mu noge. Serveto je kasnije napisao: ”Svojim sam očima vidio kako plemići nose papu na svojim ramenima i kako mu se na ulicama klanjaju ljudi koji su došli vidjeti tu raskošnu povorku.“ Serveto je smatrao da taj sjaj i raskoš nipošto nisu u skladu s jednostavnošću Evanđelja.

Potraga za vjerskom istinom

Serveto je oprezno prekinuo veze s Quintanom i počeo sam tragati za istinom. Vjerovao je da Kristova poruka nije bila upućena teolozima ni filozofima, nego običnim ljudima koji su je trebali razumjeti i primjenjivati u životu. Stoga je odlučio istražiti biblijski tekst na izvornim jezicima i odbaciti svako učenje koje nije u skladu s Biblijom. Zanimljivo je da se riječ ”istina“ i njoj srodne riječi pojavljuju u Servetovim djelima češće nego bilo koja druga riječ.

Istražujući Bibliju i povijesne činjenice, Serveto je došao do zaključka da se kršćanstvo iskvarilo u prva tri stoljeća poslije Krista. Saznao je da su Konstantin i njegovi nasljednici počeli širiti kriva učenja koja su s vremenom dovela do toga da je nauk o Trojstvu prihvaćen kao službena crkvena doktrina. Serveto je s 20 godina objavio djelo De Trinitatis Erroribus (Zablude o Trojstvu). Zbog tog se djela našao na udaru inkvizicije.

Serveto je jasno razumio pravu istinu u vezi s Trojstvom. ”U Bibliji nema ni spomena o Trojstvu“, napisao je on. ”Boga ne upoznajemo preko naših gordih filozofskih učenja, nego preko Krista.“ Serveto je ujedno došao do zaključka da sveti duh nije osoba, nego sila kojom se Bog služi.

Neki su se pojedinci povoljno izrazili o Servetovim idejama. Protestantski reformator Sebastian Franck napisao je: ”Španjolac Serveto u svom traktatu tvrdi da u božanskom biću postoji samo jedna osoba. Rimska crkva tvrdi da u Bogu postoje tri osobe. Ja se više slažem sa Španjolcem.“ No ni Rimokatolička crkva ni protestantske crkve nisu Servetu nikad oprostile to što je osporio njihovu najvažniju doktrinu.

Izučavanje Biblije potaklo je Serveta da odbaci i neke druge crkvene nauke. On je smatrao da upotreba slika i kipova nije u skladu s Biblijom. Tako je godinu i pol nakon objavljivanja djela De Trinitatis Erroribus u vezi s katolicima i protestantima rekao: ”Ni s jednima ni s drugima nisam potpuno suglasan, a nisam im ni potpuno protivan. Čini se da i jedni i drugi u nečemu imaju pravo, a u nečemu griješe, no obje strane uočavaju tuđe greške, a ne vide vlastite.“ Tako je Serveto tragao za istinom sasvim sam.

Premda se iskreno trudio naći istinu, došao je i do nekih pogrešnih zaključaka. Naprimjer, očekivao je da će Harmagedon doći za njegovog života i da će tada započeti Kristova Tisućugodišnja Vladavina.

Potraga za znanstvenim istinama

Budući da je morao pobjeći od svojih progonitelja, Serveto je promijenio ime u Villanovanus i preselio se u Pariz, gdje je stekao magisterij iz humanističkih znanosti i doktorat iz medicine. U želji za novim znanstvenim spoznajama počeo se baviti i seciranjem leševa kako bi što bolje upoznao građu ljudskog tijela. Zahvaljujući tome Serveto je vjerojatno prvi u Europi opisao plućni optok krvi. Svoja je zapažanja iznio u djelu Christianismi Restitutio (Obnova kršćanstva). Bilo je to 75 godina prije nego što je William Harvey opisao čitav krvotok.

Serveto je uredio i novo izdanje Ptolemejeve Geografije. Neki su ga zbog tog izvanrednog djela prozvali ocem komparativne geografije i etnografije. Serveto je na suđenju u Ženevi bio optužen zbog toga što je Palestinu opisao kao slabo obrađenu, neplodnu zemlju. On se branio tvrdeći da je opisao tu zemlju onako kako je izgledala u njegovo doba, a ne u vrijeme Mojsija, kad je u njoj sigurno tekao med i mlijeko.

Serveto je napisao i djelo Syruporum universa ratio (Rasprava o sirupima), u kojem je iznio jedan potpuno nov i uravnotežen pristup liječenju bolesti ljekovitim pripravcima. Tim izvanrednim medicinskim djelom utro je put suvremenoj farmakologiji i upotrebi vitamina u medicinske svrhe. Jedan se povjesničar toliko oduševio Servetovom svestranošću i širokom naobrazbom da ga je nazvao ”jednim od najvećih umova u ljudskoj povijesti, čovjekom koji je dao izniman doprinos napretku čovječanstva“.

Opasan protivnik

Ljudi koji su tragali za istinom uvijek su imali mnogo protivnika (Luka 21:15). Jedan od brojnih Servetovih protivnika bio je Jean Calvin, koji je u Ženevi osnovao protestantsku zajednicu obilježenu izrazitom krutošću i strogoćom. Prema riječima povjesničara Willa Duranta, Calvinova ”diktatura nije se temeljila na zakonu i sili, nego na njegovoj moći uvjeravanja i snažnoj osobnosti“. Calvin se ”žestoko protivio vjerskom individualizmu i u tom pogledu nije bio ništa bolji od pape“.

Serveto i Calvin vjerojatno su se upoznali u Parizu dok su obojica bili još vrlo mladi. Od samog početka osjećali su odbojnost jedan prema drugome. Calvin je s vremenom postao Servetov najgori neprijatelj. Premda je Calvin bio jedan od vođa reformacije, na kraju je prijavio Serveta katoličkoj inkviziciji. Serveto je jedva pobjegao iz Francuske, gdje je njegova slika bila spaljena na lomači. No kasnije su ga protivnici prepoznali i uhapsili u Ženevi, gradu uz francusku granicu u kojem je Calvinova riječ bila zakon.

Calvin je naredio da se u zatvoru sa Servetom postupa vrlo okrutno. No Serveto je tijekom suđenja rekao da je spreman promijeniti svoje mišljenje ako mu Calvin na temelju Biblije jasno dokaže da je u krivu. Calvin to nije mogao dokazati. No sud je ipak odlučio da Serveta treba spaliti na lomači. Neki povjesničari kažu da je on bio jedini vjerski disident koji se zamjerio ne samo katolicima, koji su javno spalili njegovu sliku, nego i protestantima, koji su ga živog spalili na lomači.

Glasnik vjerske slobode

Premda je Calvin uklonio svog osobnog rivala, izgubio je poštovanje mnogih ljudi. Nepravedno smaknuće Serveta zgrozilo je razumne ljude diljem Europe. Taj je događaj išao u prilog humanistima koji su tvrdili da se nijednog čovjeka ne smije ubiti zbog njegovih vjerskih uvjerenja. Oni su odlučnije nego ikad prije nastavili borbu za pravo na vjersku slobodu.

Talijanski pjesnik Camillo Renato također je osudio Servetovo smaknuće. On je napisao: ”Ni Bog ni njegov duh nisu potakli ljude da učine takvo zlodjelo. Krist nije tako postupao prema onima koji nisu vjerovali u njega.“ Francuski humanist Sébastien Chateillon napisao je: ”Ubiti čovjeka ne znači braniti doktrinu. To naprosto znači ubiti čovjeka.“ Sam Serveto je rekao: ”Smatram da je grijeh ubijati ljude zbog toga što ponegdje pogriješe u tumačenju Biblije, jer znamo da čak i Božji izabrani mogu odlutati s pravog puta.“

Govoreći o povijesnom značaju Servetovog smaknuća, knjiga Michael Servetus—Intellectual Giant, Humanist, and Martyr piše: ”Servetova smrt označila je prekretnicu u razvoju ljudske misli i ideologije koja je prevladavala još od četvrtog stoljeća.“ U knjizi se dodaje: ”S povijesnog gledišta, Servetova je smrt uvelike doprinijela tome da u suvremenom društvu svaki čovjek ima pravo na slobodu savjesti.“

Godine 1908. Servetu je podignut spomenik u francuskom gradu Annemasseu, otprilike pet kilometara od mjesta na kojem je bio pogubljen. Na tom spomeniku piše: ”Miguel Serveto, (...) geograf, liječnik i fiziolog, zadužio je čovječanstvo svojim znanstvenim otkrićima, svojom brigom za bolesne i siromašne te svojom odlučnom borbom za slobodu misli i savjesti. (...) Nije se dao pokolebati u svojim uvjerenjima. Žrtvovao je svoj život kako bi branio istinu.“


Bilješke

U svom djelu Declarationis Iesu Christi (Izjava o Isusu Kristu) Serveto je napisao da je nauk o Trojstvu zamršen i neshvatljiv te dodao da u Svetom pismu nema nijedne riječi koja bi poduprla taj nauk. Dok je bio u zatvoru, Serveto se na kraju svog posljednjeg pisma potpisao: ”Miguel Serveto, sam, ali čvrsto uvjeren u Kristovu zaštitu.“


Moja napomena: Zajednica Serveta hvali kao borca za istinu kojom je pobijao nauk o Trojstvu, a ne spominje da je pobijajući tu nauku morao pobiti i inkarnaciju koju zastupaju Jehovini svjedoci. Inkarnacija je ujedno bila temelj za razvoj kristologije u dva različita pravca, od kojih se u jednom pravcu razvila nauka o trojstvu gdje je Isus jednako vječan s Ocem, a u drugom pravcu se razvila nauka o Isusu kao prvom nebeskom biću koje je stvoreno na nebu. Inkarnacija nije biblijska nauka, a iskorištena je od strane teologa da se Isusa odvoji od ljudskog bića i da ga se prikazuje drugačije od onoga kako ga opisuje Biblija.