KRALJEVSKO SVEĆENSTVO

 

Pitanja: Na koga se odnosio izraz 'sveci' a na koga 'sveti narod'? Kako su se kršćani odnosili prema onima koji su se posvetili služenju svetima i zašto su ih materijalno podupirali? Što je Gospodin odredio za svoje robove i što je značilo živjeti od dobre vijesti? Zašto neki imenovani muževi nisu trebali raditi svjetovni posao? Kako u se zbrinjavale potrebe svetih? Tko će biti knezovi Božjeg kraljevstva? Da li su knezovi ujedno i Kristovi suvladari na zemlji? Tko će predstavljati kraljevsko svećenstvo?



"I bit će te mi kraljevstvo svećenika" 

                                   (2.Mojsijeva 19:6)

 

U samom početku osnivanja kršćanske skupštine Izraelci su bili oni kojima je Bog ‘prvo poklonio pažnju’. Kao “prvine Božjih plodova“ su odigrali svoju ključnu ulogu u obnovi Božjeg naroda pod novim savezom (vidi Jr 2:3). Židovski kršćani su pod vodstvom apostola osnivali skupštine svuda po tada poznatom svijetu, gdje god su bili rasijani i živjeli kao doseljenici (Dj 2:5-11). Iako je, za razliku od Petra koji je poslan Židovima, Pavle poslan neznabošcima, on je svoju službu ipak vršio i među Židovima kojima je davao određenu prednost (Dj 20:21; Ri 1:16). Čak je i učenik Jakov, Isusov polubrat, poslao svoju poslanicu svim onima koji su pripadali “dvanaest plemena rasijanih po svijetu“, govoreći im “da i mi (Židovi) budemo prvine među stvorenjima njegovim“ (Jk 1:1,18). Tako je on i ostali apostoli pripremao Židove koji su živjeli izvan svoje zemlje da, poput njega, šire dobru vijest drugim narodima među kojima su živjeli. Preko izabranih Židova je Bog doveo druge narode Isusu, njegovom Sinu i dao im blagoslov da budu ubrojeni u Abrahamovo potomstvo kako bi se zajedno s Židovima mogli ugrađivati u Božju kuću (Ga 3:7-9; Ef 2:19-22). Abraham je na taj način postao otac mnogim narodima, a ne samo Židovima. Ali, treba istaknuti da su Židovi kao prirodni Izraelci, nosioci obećanja, jer su se na njima ispunila obećanja dana Abrahamu. Oni su imali prednost da prvi uđu u ‘novi savez’ i da se na njima gradi kršćanska skupština.

Pojam ’sveti’ je označavao sve kršćane i koristio se prije nego su se oni nazvali kršćanima (Dj 11:26). Taj naziv se često koristio u međusobnom ophođenju i u poslanicama jer su svi oni od Boga bili “pozvani da budu sveti“ u svom vladanju (1.Pe 1:15,16; Ri 1:7; 1.Ko 1:2). Oni su kao sveti ili posvećeni narod trebali nastaviti ispunjavati Božji zahtjev dan Izraelu: "Budite mi sveti, jer sam ja, Jehova, svet…" (3.Mo 20:26). Za razliku od ne-židovskih kršćana, židovski su kršćani predočavali ‘prirodne grane’ na vlastitoj ‘svetoj maslini’. Tako je i kršćanska skupština kao cjelina bila zasnovana na onim kršćanima koji su po rođenju bili Židovi. Zato Pavle ponekad ističe tu misao i kaže: "Mi koji smo po rođenju Židovi, a ne neznabožački grešnici…" (Ga 2:15). On tu naglašava svetost koja je po prirodi Božjih saveza pripadala Židovima, a koju su trebali priznati, prihvatiti i poštivati ljudi iz drugih naroda. Mnoštva ljudi iz drugih nacija su ‘pricijepljeni’ na tu ‘maslinu’ i tako dobili udio u njoj (Ri 11:17,24). Oni su bili pridruženi židovskim kršćanima kako bi s njima sudjelovali u nasljedstvu za svete (Dj 20:32; 26:18; Ef 1:18; Kol 1:12,13).

Mali je ostatak Židova zajedno s vjernicima iz drugih naroda tada sačinjavao ‘sveti narod‘, a imenovani muževi koji su se brinuli da narod ostane svet, nazivalo se ‘svecima’. Zašto? Zato što Biblija Jehovu Boga naziva ‘Svecem’, a imenovani muževi su bili ti koji su zastupali Boga i Božju svetost među posvećenima (Iz 10:20). Isusa su apostoli prihvatili kao ‘Božjeg Sveca’ koga je Bog "posvetio i poslao u svijet" (Iv 6:69; 10:36; Dj 3:14). Zato se i ti muževi koji izravno zastupaju Boga i Krista nazivaju ‘svecima’. Kad govorimo o ’svecima’ kao nosiocima ‘masline’ onda mislimo na svete apostole i starješine koji su kao ‘Židovi po rođenju’ ugrađeni u korijen masline ili temelj skupštine ‘Izrael’. Sjetimo se da je Pavle rekao: "Ako su prvine tijesta svete, sveto je i cijelo tijesto. I ako je korijen svet, svete su i grane" (Ri 11:16). Isus Krist kao Božji svetac te sveti apostoli i proroci su bili one prvine koje je cijelu skupštinu činilo svetom. Tako su svi kršćani posvećeni Bogu preko Isusa i muževa koji zastupaju Njegovu svetost. U tom je smislu pojam ‘sveci’ uglavnom povezan sa imenovanim osobama. Oni se kao ’sveci’ mogu lako prepoznati u Kršćanskim pismima. Zbog toga moramo u Kršćanskim pismima razlučiti kršćanske vjernike kao ‘sveti narod’ od onih koji su među njima bili nazivani ‘svecima’ po svojoj uzvišenoj duhovnoj ulozi. No prije nego ih predstavimo kao takve, pogledajmo koga se u drevnom Izraelu nazivalo ’svecima Božjim’.