POTRAGA ZA KLJUČEM SPOZNAJE

 


Pitanja
: Zašto istraživati Bibliju? Zašto treba ispitivati izjave i učenja svoje zajednice? Tko može imati dar razlikovanja nadahnutih izjava? Da li treba šutjeti ako se ne slažemo sa nekim učenjima? Da li kršćanska zajednica može nesvjesno širiti kriva učenja koja ne umanjuju snagu vjere? Što ako pojedinci iznose novo učenje koje može biti istinito? Da li možemo raspravljati o učenjima s kojima se ne slažemo a da ne narušimo autoritet onih koji zastupaju službeno učenje? Što je važnije – doktrinarno jedinstvo ili jedinstvo duha? Da li autoritet istine treba biti jači od istine autoriteta?

 



"Mnogi su nastojali sastaviti izvještaj o događajima u koje smo se uvjerili - onako kako su nam ih prenijeli oni koji su od početka bili očevici tih događaja i objavitelji poruke – pa sam i ja, pomno ispitavši sve od početka, odlučio napisati tebi sve po redu…"

Luka 1:1-3

Evanđelist Luka je ove riječi napisao u samom uvodu svoje knjige. U njima je jasno vidljiva njegova odluka da napiše ono što je smatrao potrebnim kako bi se sačuvao izvještaj o Isusovom životu i djelu. On je svemu tome pristupio sa povijesnog aspekta nastojeći jednim logičnim redoslijedom povezati sve dijelove u jednu cjelinu. Nije bio apostol ili netko od istaknutih starješina. Bio je samo jedan od onih ‘malih’ Isusovih učenika. No, volio je istraživati. Imao je istančan osjećaj za kronologiju događaja. Njegov trud se isplatio. Nitko od apostola ga nije ovlastio da sastavi taj izvještaj, niti su odbili primiti na uvid ono što je zapisao. Njegovo je evanđelje prihvaćeno među apostolima i kršćanima zbog njegove vjerodostojnosti, a kasnije je uvršteno u biblijski kanon. Nakon što je biblijski kanon sastavljen, poslužio je za istraživanje svete tajne o Kristu. No i prije toga su Božji sluge imali potrebu da marljivo i pažljivo ‘ispituju i istražuju’ stvari koje su povezane sa vječnim spasenjem čovječanstva. "Istraživali su na koje je ili na kakvo vrijeme duh u njima ukazivao s obzirom na Krista" (1.Pe 1:10-12). Čak su i anđeli željeli zaviriti u te skrivene stvari jer je ‘sveta tajna o Kristu’ bila sakrivena u mnogim proročanstvima (Ef 3:3-6).

Apostoli nisu imali potrebu da posebno objašnjavaju neke pojmove koji su im bili sami po sebi razumljivi jer su ih mogli lako razumjeti u svjetlu onoga što su im otkrivala Hebrejska Pisma. Zanimljivo je da se čak nisu ni pitali što podrazumijeva pojam ‘sin Božji’, ‘riječ’, ‘besmrtnost’, ‘novo rođenje’, ‘naraštaj’, ‘malo stado’, ‘druge ovce’, ‘rob’, ‘služinčad’, ‘veliko mnoštvo’, ‘Izrael Božji’, ‘nebesko kraljevstvo’, ‘nebeska mjesta’, ‘duhovno tijelo’ itd. jer su te pojmove mogli lako razumjeti u kontekstu svog vlastitog načina izražavanja i povezati s nekim slikama i proročanstvima koja su se ispunjavali u njihovo vrijeme. Upravo su ti i drugi pojmovi kasnije postali sporni samo zato što se nije uzelo u obzir apostolsko učenje i njihovo razumijevanje. U želji da im se dade pravo značenje, išlo se toliko daleko da su se sa tim pojmovima podupirala određena kriva gledište pa su neki učitelji i teolozi krivim tumačenjima sakrili pravo značenje pojedinih riječi i misli koje su bile ključ za otkrivanje Božjih tajni o nebeskom kraljevstvu i svega onoga što je bilo povezano s njim. Iako je Bog neke stvari otkrio prvim kršćanima one su vremenom dobile krivo značenje zbog razvoja ljudskih i filozofskih nauka. Tako se izgubila veza sa izvornim razumijevanjem kojeg su imali Isusovi apostoli. Od tada postoji sukob gledišta između onih koji su zastupali doktrinarna učenja crkve i pojedinaca koji su uzeli tu slobodu da iznose svoja drugačija gledišta. U tom sukobu je institucija crkve uvijek imala zadnju riječ. No, da li je time štitila biblijsku istinu ili ju je zamaglila? Da li itko može biti siguran da mu njegova kršćanska zajednica iznosi istinu o svim biblijskim temama. Iako ne treba biti previše sumnjičav, sumnja je prvi korak da se svatko od nas uvjerava u ono što čuje. Kršćani danas imaju uvid u mnogo toga što je otkriveno, ali unatoč tome još uvijek postoje neka iskrivljena gledišta koja treba ponovo preispitati u svjetlu Biblije. Richard Rothe, teolog iz XIX vijeka je uvidio da način na koji se tumači Biblija nije adekvatan pa je napisao:

“Naš ključ ne otvara vrata – pravi ključ je izgubljen i sve dok ga ponovo ne pronađemo, naše izlaganje nikada neće biti uspešno. Sistem biblijskih ideja ne potiče iz škola i sve dok pokušavamo da sprovedemo egzegezu bez istog, Biblija će ostati poluzatvorena knjiga. Mi moramo da počnemo da je tumačimo pomoću shvatanja koja se razlikuju od onih na koje smo navikli i koje smatramo jedinim mogućim.“