Više je slušao Boga nego ljude

(članak iz w 1.7.1988.)


”Više se moramo pokoravati Bogu kao vladaru negoli ljudima“

PRIJE skoro 2000 godina su ove riječi odzvanjale dvoranom Sanhedrina u Jeruzalemu. Jednu grupu kršćana iz prvog stoljeća ispitivao je židovski prvosvećenik. Bili su uhapšeni dok su poučavali narod u hramu. Jehovin anđeo im je naredio da odu tamo i propovijedaju Božju Riječ. Svećenici su im rekli da to ne čine. Koga biste vi poslušali u takvoj situaciji? Ti kršćani nisu dvoumili. Oni su se više pokoravali Bogu kao vladaru negoli ljudima (Djela apostolska 5:17-32).

Tokom mnogih stoljeća koja su od tada prošla bilo je i drugih koji su slijedili njihov neustrašivi primjer onda kad su vjerski vođe, poput onih židovskih svećenika iz prvog stoljeća, odbili čuti istinu i pokušali spriječiti druge da je slušaju (Matej 23:13). U 15. stoljeću se Jan Hus (1371-1415) pozvao na te iste riječi kad mu je bilo naređeno da ne propovijeda u svojoj rodnoj Bohemiji (jednom dijelu današnje Čehoslovačke). On je priznavao vrhovnu vlast Boga i njegove Riječi u vrijeme kad su skoro svi drugi smatrali papu i crkvu neprikosnovenima. Zašto je on zauzeo takvo stanovište?

Porijeklo Husovog biblijskog poučavanja

Jan Hus je odrastao kod svoje majke, koja je bila seljanka i udovica, tako da se morao teško boriti da stekne obrazovanje. Često je morao pjevati u crkvama da bi zaradio za život. Premda nije bio sjajan đak, uspio je steći obrazovanje na univerzitetu u Pragu, da bi na koncu postao i rektor tog univerziteta.

U to vrijeme je na univerzitetu bilo mnogo prepirki između Njemaca i Čeha. Hus je bio pobornik češke stvari i njegov utjecaj je rastao dok je postajao sve snažniji propovjednik. Neko je vrijeme vladala uznemirenost i rasprava oko mnogih nepravilnosti u vezi Rimokatoličke crkve, a što je bilo pojačano pisanjima engleskog reformatora Johna Wycliffea. Bohemijski pokret nije svoje porijeklo dugovao događajima u Engleskoj; on je tekao paralelno s njim a Jana Husa su privlačila pisanja Wycliffea, naročito djelo ”O istini Svetog pisma“, koje je dobio 1407. godine.

Njemu je nasuprot, međutim, stao nadbiskup Zbynek od Praga, koji se protivio Husovom propovijedanju i 1410. g. javno spalio mnoge Wycliffove knjige. Zbynek je zabranio svako propovijedanje, osim u priznatim crkvama, u koje nije spadala Betlehemska kapela kojom je upravljao Hus. On je odbio pokoriti se nadbiskupovoj zabrani, rekavši da se ”više treba pokoravati Bogu negoli ljudima u stvarima koje su važne za spasenje“. Žalio se papi, našto ga je nadbiskup ekskomunicirao. Ali, Hus se nije pokolebao, utvrđujući da je njegovo povećano razumijevanje izoštrilo njegovu savjest i učinilo je osjetljivijom na biblijska učenja. On se jasno izrazio: ”Čovjek može lagati, ali Bog ne laže“, rekao je ponavljajući riječi apostola Pavla iz poslanice Rimljanima (Rimljanima 3:4). Kralj Vaclav je branio Husov reformatorski pokret i konačno je Zbynek pobjegao iz zemlje i uskoro umro.

Protivljenje Husu još je jednom poraslo onda kad je osudio križarski rat protiv napuljskog kralja i raskrinkao prodaju indulgencija do koje je radi toga došlo, čime je osujetio izvor prihoda svećenicima. Indulgencije su omogućavale osobi da dobije oprost od svjetovnog kažnjavanja time da to plati novcem. Kako ne bi navukao probleme na grad, Hus je privremeno otišao iz Praga u izgnanstvo negdje na selo. Tu je, 1413. g. napisao djelo ”O simoniji“, u kojem je raskrinkao ljubav svećenika prema novcu i podršku koju su im pružale svjetovne vlasti. Opet je Hus svoje zaleđe našao u Božjoj Riječi, rekavši: ”Svaki vjerni kršćanin bi trebao biti spreman da ne drži ništa što je suprotno Svetom Pismu“.

Napisao je i raspravu ”De Ecclesia (O crkvi)“. Tu je dao određeni broj prijedloga, odn. tvrdnji, od kojih jedna glasi: ”Da Petar nikad nije bio, i nije, glava crkve“. Utvrdio je da ključni stavci iz Mateja 16:15-18 jasno označuju Isusa temeljem i glavom crkve, koja predstavlja tijelo pozvanih vjernika. Prema tome, Kristov zakon kakav je utvrđen u Božjoj Riječi, najviši je zakon, a ne zakon pape. Dapače, papinstvo ima svoje porijeklo u rimskoj vladalačkoj moći.

Svjedočanstvo pred koncilom u Konstanci

Katolička crkva nije više mogla podnositi Husova raskrinkavanja i pozvala ga je da za svoja gledišta odgovara pred koncilom u Konstanci, održanom od 1414. g. do 1418. g. pored jezera Konstanca. Na saslušanje su ga dobili prevarom, jer mu je kraljev brat Žigmund obećao slobodno sprovođenje putem zaštitnog pisma, što se ubrzo pokazalo neistinitim. Ubrzo nakon svog dolaska bio je uhapšen, ali se i dalje odupirao vlasti, kako pape tako i koncila.

Kad je Koncil pozvao Husa da povuče svoje ideje i učenje, on je odgovorio da bi to rado učinio ukoliko se ona pokažu pogrešnima na temelju Biblije, u skladu sa 2. Timoteju 3:14-16. Hus je smatrao da bi ga savjest uvijek optuživala ukoliko bi se opozivanje njegovih ideja zasnivalo na nejasnim terminima. Izjavio je: ”Moja je želja uvijek bila da mi se dokaže bolja nauka iz Pisma, i tada ću biti spreman da se povučem“. Unatoč njegovom izazovu da mu najniži član koncila pokaže u čemu griješi na temelju Božje Riječi, bio je osuđen kao svojeglav heretik i poslat u zatvor bez ikakve rasprave na temelju Biblije.

6. 7. 1415. g. Hus je formalno osuđen u katedrali u Konstanzi. Nije mu dopušteno da odgovori na optužbe koje su se protiv njega čitale. Tada je s njega javno strgnuta svećenička oznaka, a njegove knjige spaljene u crkvenom dvorištu. Odveden je na jedno polje u predgrađu i tamo spaljen na lomači. Njegov pepeo je sakupljen i prosut u rijeku kako bi se spriječilo da netko ne pravi relikviju iz njegove mučeničke smrti. Zbog bliskih veza sa Johnom Wycliffeom, koncil je osudio i tog reformatora – koji je već bio mrtav – i naredio da se njegovo tijelo otkopa i spali i da se njegov pepeo prospe u rijeku Swift u Engleskoj. Kasnije je Husov najistaknutiji sljedbenik, Jaromil od Praga, također spaljen na lomači.

Što je Hus postigao

U to vrijeme je Hus bio jedan od prvih ljudi koji se usudio suprotstaviti autoritetu pape i koncila i umjesto toga prihvatiti vrhovni autoritet Biblije. Tako je pokrenuo razvoj događaja u pokretu za ostvarenje prava pojedinca, slobodu savjesti i govora.

Više od stotinu godina kasnije, Martin Luther je u Njemačkoj optužen za ponavljanje grešaka Wycliffea i Husa. Luther je sigurno imao isto temeljno gledište kao i Hus kad je rekao: ”Sve dok me ne optužuje Pismo i čist razum – ne prihvaćam autoritet pape i koncila, jer su kontradiktorni jedni s drugima – moja savjest je zarobljenik Riječi Božje“. Vjerojatno je zato rekao: ”Mi smo svi Husovci a da to i ne znamo“.

Hus, Wycliffe i Luther su zaista oživjeli mnoga učenja prvih kršćana. Naravno, oni nisu išli potpuno tim putem, jer u to vrijeme nije bilo lako rastjerati stoljetnu tamu. Međutim, svi su se oni složili u jednoj važnoj stvari: Božja Riječ treba doći na prvo mjesto, bez obzira kakva su ljudska mišljenja. Prvi krććani su se držali tog istog prosvjetljenog gledišta, jer ih je poučio sam Isus Krist (Ivan 17:17; 18:37).

Danas kršćani moraju imati isto stanovište. Mi smo u velikoj prednosti nad onima u ranijim stoljećima. Kao prvo, Biblija je dostupna na većini jezika. Drugo, u ovim posljednjim danima sveti duh vodi one koji su spremni reagirati ka većem razumijevanju Biblije. Jesi li prihvatio to razumijevanje? Ako jesi, tada nećeš oklijevati usvojiti načela koja je i Jan Hus tako dosljedno odražavao. Danas jedan velik broj ljudi, veći no ikad u povijesti, živi po onim riječima apostola: ”Više se moramo pokoravati Bogu kao vladaru negoli ljudima“ (Djela apostolska 5:29, NS).


Bilješka

Koncil je sastanak biskupa i drugih poglavara Katoličke crkve da bi razmotrili i donijeli odluke o doktrinama, kaznama i drugim pitanjima.