Ja sam - taj


Vjerovanje u Isusovo predpostojanje (preegzistenciju) navodi prevoditelje da neke izjave iz grčkog teksta prevedu na način koji bi trebao podupirati nauke njihove crkvene zajednice po kojima je Isus postojao prije svog rođenja pa čak i to da je sebe identificirao sa Bogom koji se predstavio Mojsiju sa imenom YHWH (Jahve, Jehova). Velika većina vjernika to prihvaća bez preispitivanja, pa bi bilo mudro vidjeti do kakvih informacija možemo doći kada istražimo, ne samo izjavu, nego i kontekst u kojoj je ona izrečena.

Oni koji tvrde da je Isus doslovno postojao prije svog rođenja uzimaju kao dokaz njegovu izjavu koja je zapisana u Evanđelju po Ivanu 8:58:

“A Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avram rodio.“ (Daničić-Karađić)

“Isus im je odgovorio: “Zaista, zaista, kažem vam, prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao.” (NW)

Ova dva prijevoda sugeriraju čitaoca da bez razmišljanja pomisle da je Isus zaista postojao kao živa osoba prije Abrahamovog rođenja, a time i prije svog rođenja. Ostali prijevodi idu korak dalje pa prilikom prevođenja grčki izraz egó eimí (ja sam; ja jesam) ne prevode u duhu izražavanja nego ga doslovno ubacuju u svoj prijevod kako bi potvrđivali ideju da je Isus prije svog rođenja postojao kao Bog Jahve koji se Izraelcima predstavio sa imenom 'Ja Jesam', pa dobivano slijedeće izjave:

“Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: "Prije nego je postao Abraham, JA SAM." (Ivan Šarić)

Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, JA JESAM!“ (Jeruzalemska Biblija)

Isus im odgovori: ` Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, prije nego je Abraham bio, JA JESAM. `(Tomislav Dretar)

U knjizi 'Raspravljanje', na str. 385, Watchtover daje svoj komentar u kojem čitamo:

U prijevodu Jeruzalem Biblije stoji: “Reče im Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam [grčki: egó eimí]!’” (Ru, St, Ša, 2006, kažu također “ja jesam”. Neki prijevodi, poput St, čak se služe velikim početnim slovima [“Ja Jesam”] jer taj izraz tumače kao titulu. Na taj način prevoditelji pokušavaju taj izraz povezati s riječima iz 2. Mojsijeve 3:14, gdje, prema njihovom prijevodu, Bog sam sebe naziva titulom “Ja sam” odnosno “Ja jesam”.) Međutim, u NS zadnji dio Ivana 8:58 glasi: “Prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao.”

Koji prijevod odgovara kontekstu? Pitanje koje su Židovi postavili Isusu (57. redak) i na koje je on odgovorio odnosilo se na njegove godine, a ne na identitet. Stoga je logično da se i Isusov odgovor odnosio na godine njegova života, odnosno na njegovu dob.

U priručniku A Grammar of the Greek New Testament in the Light of Historical Research, autora Archibalda Robertsona, stoji: “Glagol [eimí] ponekad izražava misao o postojanju i stoji u službi predikata kao i bilo koji drugi glagol, na primjer u izrazu [egó eimí] (Iv 8:58)” (Nashville, Tennessee, SAD; 1934, stranica 394).

Ovdje Watchtover kao zastupnik Jehovinih svjedoka nastoji pobiti uvjerenje onih zajednica koji tvrde da je Isus utjelovljeni Bog Jahve, ali ne žele vidjeti mogućnost da su i sami krivo razumjeli tu izjavu jer je tumače u skladu sa svojom doktrinom o Isusovom doslovnom predpostojanju. Zato prije nego istražimo one izjave u kojima se tvrdi da se izraz 'egó eimí' koristi kao Božje ime, vratimo se najprije na prijevod NW (Novi svijet) u kojem Jehovini svjedoci tvrde da je Isus navodno rekao da je 'postojao' prije Abrahama.

Ako malo bolje sagledamo kontekst Ivana 8:58, onda ćemo vidjeti da Židovi nisu Isusa pitali koliko ima godina nego su ga pitali nešto drugo. Naime, oni su znali da se on izdaje za Mesiju tj. za onog Gospodina i Proroka o kojem su unaprijed govorili Mojsije i drugi proroci. Zato su tom prilikom od njega tražili izjavu s kojom bi on potvrdio da je on 'taj' te su ga pitali:

“Za koga se ti izdaješ?“

Cijeli razgovor se temeljio na tom pitanju tako da nije točna tvrdnja Watchtowera da ovdje nije riječ o Isusovom identitetu nego o godinama. Upravo suprotno, ovdje je riječ o Isusovom identitetu, a ne o godinama. Pogledajmo cijeli kontekst u koji možemo ubaciti one misli koje imaju kontekstualno podudaranje:

Za koga se ti izdaješ?” Isus (im nije izravno rekao: “JA SAM Mesija - onaj Božji sluga za kojega se izdajem“, nego) im je odgovorio: “Ako ja proslavljujem sam sebe (tj. ako ja za sebe tvrdim: JA SAM Mesija), slava moja nije ništa. Mene proslavljuje Otac moj (tj. JA SAM onaj za kojega tvrdim da JESAM, a to potvrđuje moj Otac), (…) Vaš otac Abraham veoma se radovao u nadi da će vidjeti moj dan. I vidio ga je i obradovao se.” Nato su mu Židovi rekli: “Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama?” Isus im je odgovorio: “Zaista, zaista, kažem vam, prije nego što se Abraham rodio, JA SAM  [egó eimí]!” (Ivan 8:53-58)

Naime, na gore postavljeno pitanje: “Za koga se ti izdaješ?” Isus nije direktno rekao: “Ja sam [egó eimí] Mesija“, jer time ne bi puno rekao budući da su se u to vrijeme pojavljivali lažni Mesije. S obzirom da nije bio samozvani Mesija on je svoju ulogu izabranika želio povezati sa Božjim planom spasenja po kojem je jedino on onaj Sin čovječji koji je po Pismu još u davna vremena prije svog rođenja bio određen za Mesiju. To je želio potvrditi time što je o sebi govorio kao onome kojega Bog svojim djelovanjem proslavljuje pred njihovim očima, a kojega je u Pismu unaprijed najavio da će doći. On o sebi govori kao o onom čovjeku kojega je Abraham (otac Židova) želio vidjeti kao svog potomka, pa je na neizravan i figurativan način sebe predstavio Židovima za tog 'potomka' (Mesiju) kojega je Abraham još u svoje vrijeme 'vidio', na način da je vidio 'njegov dan'. No, oni ga nisu ispravno razumjeli jer u Pismu nigdje ne piše da je Abraham doslovno vidio Mesiju, pa je Isusova izjava za njih bila neprihvatljiva.

Isus je ipak izrekao činjenice o Abrahamu i Mesiji koje je svatko mogao iščitati u Pismu. Umjesto da ispitaju tu činjenicu oni su svoje negodovanje izrazili s jednim retoričkim pitanjem: “Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama?” S ovom izjavom su samo rekli da to ne može biti istina u smislu: “Kako si mogao vidjeti Abrahama kad je on umro u davna vremena, a ti nemaš ni pedeset godina?“ Isus nije imao potrebu da im kaže kako je po godinama stariji od Abrahama jer im nije ni rekao da je on lično vidio Abrahama, niti da je Abraham lično vidio njega, nego da je Abraham vidio njegov dan, a to je velika razlika.

Npr. David nije mogao vidjeti stvarni lik svog sina Salamuna, ali je mogao vidjeti njegov veličanstveni 'dan' prije nego se on rodio jer mu je Bog rekao:

“Evo, rodit će ti se sin. On će biti miran čovjek i dat ću mu da počine od svih neprijatelja svojih unaokolo. Ime će mu biti Salamun, i mir i spokojstvo dat ću Izraelu u danima njegovim. On će sagraditi dom imenu mojemu, on će meni biti sin, a ja ću njemu biti otac. Utvrdit ću kraljevsko prijestolje njegovo nad Izraelom dovijeka.’“ (1.Lje 22:9,10)

Kao što je David u Božjim riječima mogao vidjeti 'dan svojega sina' Salamuna, odnosno razdoblje mira pod njegovom vlašću, prije nego je Salamun rođen i učinjen Božjim sinom, tako je i Abraham u Božjem obećanju vidio Isusov 'dan' slave, prije nego je rođen i učinjen Božjim sinom, jer čitamo:

“Pogledaj, molim te, na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti!” A onda je (Jahve) dodao: “Toliko će biti potomstva tvojega.” I Abram je povjerovao Jahvi (…) “Dobro znaj da će potomci tvoji biti došljaci u tuđoj zemlji, i morat će služiti drugima, a oni će ih tlačiti četiri stotine godina (…) “Potomstvu ću tvojemu dati zemlju ovu, od rijeke Egipta pa do velike rijeke, rijeke Eufrata…“(1.Mo 15:5,6,13,18) “…i načinit ću od tebe narode, i kraljevi će izaći od tebe.“ (17:6) “‘zato što si to učinio i nisi mi uskratio sina svojega, jedinca svojega (…) Potomstvo će tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih. I preko potomstva tvojega blagoslovit će se svi narodi na zemlji, jer si poslušao glas moj.’” (22:16-18)

Iz svega ovoga što je Bog rekao Abrahamu, Abraham je mogao vidjeti svoje nerođeno potomstvo, a među njima i onog 'potomka' i njegov dan u kojem će svi narodi biti blagoslovljeni. Budući da će među potomstvom biti i kraljevi, onda je Abraham mogao među njima vidjeti tog glavnog  'potomka' koji će stati na glavu zmiji i svim neprijateljima te omogućiti blagoslov svim narodima. Njega je mogao vidjeti u svom ljubljenom sinu Izaku za kojega je Bog tražio da se prinese na žrtvu. Izvještaj kaže da je Abraham bio spreman žrtvovati Izaka jer je znao da ga Bog može uskrsnuti kako bi po njemu kao njegovom sinu, nasljedniku obećanja, nastao velik narod. Moguće je da je Abraham čak pomislio da će nakon uskrsnuća njegov sin Izak biti oslobođen smrtne kazne i tako postati glavni 'potomak' žene (1.Mo 3:15; vidi Heb 11:18,19). Budući da se to nije desilo, onda je stvarnu žrtvu trebao podnijeti jedan drugi potomak koji će izaći iz njegove loze. Smisao žrtve je stvaranje temelja za sam blagoslov tako da je Abraham vidio onoga koji će (umjesto njegovog sina Izaka) svojom žrtvom stvoriti temelj za 'vječni savez' Boga i svih naroda. Iako je Abraham imao još sinova, Bog je Izaka smatrao 'jedincem' ili 'ljubljenim' sinom a samim tim i onim koji je 'izabran' da se preko njega vodi Abrahamova 'loza' koja će dovesti do posebnog 'izabranika' - slavnog Mesije. Abraham se stoga obradovao 'obećanom potomku' jer ga je vidio čak u svom sinu Izaku koji je bio spreman podložiti se Bogu i dati svoj život u skladu sa Božjom voljom. No, ovi Židovi su svojim očima gledali Mesiju ali ga zbog svojih predrasuda nisu vidjeli u Isusu.

Židovi očito nisu razmišljali o ovome pa nisu ni mogli razumjeti Isusa. Zato im je on na njihov prigovor odgovorio na način da se nadovezao na svoju prethodnu izjavu u kojoj je neizravno rekao tko je on, pa sada to potvrđuje rekavši:

“Zaista, zaista, kažem vam, prije nego što se Abraham rodio, ja sam [egó eimí] (taj)!”

Zašto sam ovdje dodao riječ 'taj'? Prevodioci znaju da u grčkom pismu sama riječ 'egó eimí' u kontekstu ovakve izjave sadrži neizraženu misao. No, koja je to kontekstualna misao? Neki misle da je to misao o postojanju. Zato u spomenutom priručniku 'A Grammar of the Greek New Testament in the Light of Historical Research, autora Archibalda Robertsona, stoji:

“... Glagol [eimí] ponekad izražava misao o postojanju i stoji u službi predikata kao i bilo koji drugi glagol, na primjer u izrazu [egó eimí] (Iv 8:58)”. (Nashville, Tennessee, SAD; 1934, stranica 394).

Zbog toga su Jehovini svjedoci u svom prijevodu napisali:

“Zaista, zaista, kažem vam, prije nego što se Abraham rodio, ja sam [egó eimí] postojao.” (NW)

Međutim, kao što piše u gornjem priručniku, glagol 'Ja sam' (egó eimí) može 'ponekad' izražavati misao o postojanju, što znači da 'ponekad' može izražavati i neku drugu misao. Naime, ako Isusovu misao sagledavamo samo kroz tu zadnju rečenicu, onda možemo biti sugestivno navedeni da uz 'ja sam' (egó eimí) dodamo misao o doslovnom postojanju. No, ukoliko se držimo cijelog dijaloga između Isusa i Židova, onda bi trebali osjetiti misao  kojom Isus potvrđuje svoj identitet tako da su prevodioci uz izraz 'ja sam' trebali dodati riječ 'taj' ili 'on'. Time se naglašava misao cijelog konteksta u kojem se tražilo da se Isus izjasni za koga se on izdaje. Pogledajmo jedan primjer koji to potvrđuje, a zapisan je u evanđelju po Ivanu 18:4-8:

“A Isus, koji je znao sve, što će biti od njega, stupi naprijed i upita ih: "Koga tražite". Odgovoriše mu: "Isusa Nazarećanina." Isus im reče: "Ja sam" [egó eimí]. A s njima je stajao i Juda, izdajnik njegov. A kad im reče: "Ja sam [egó eimí], ustuknuše natrag i popadoše na zemlju. Onda ih opet zapita: "Koga tražite?" A oni rekoše: "Isusa Nazarećanina." Odgovori Isus: "Rekoh vam, da sam ja. Ako dakle mene (Isusa Nazarećanina)  tražite, pustite ove nek idu!" (IŠ, slično JB, DK)

U ovom tekstu je glavna misao identitet onoga koga su vojnici tražili. Oni su tražili samo onoga tko se mogao identificirati kao 'Isus Nazarećanin'. Isus im je kratko rekao: "Ja sam" [egó eimí]. Međutim, kad vidi da su se uplašili on im kaže: “Rekoh vam da sam 'ja' [egó].“

Izraz 'ja' i 'ja sam' u samom kontekstu se mogu razumjeti kao:

'ja sam' (taj Isus Nazarećanin kojeg tražite)

Prema tome “glagol [eimí] ovdje izražava misao o identitetu. Zato su drugi prevodioci to uzeli u obzir i taj tekst preveli na slijedeći način:

“… On im reče: `Ja sam  [egó eimí] taj.` (…) Čim Isus bijaše rekao to sam ja, oni uzmaknuše i padoše. (…) Isus im odgovori: `Ja sam vam rekao, to sam ja. Ako sam dakle ja taj (Isus Nazarećanin) koga vi tražite, pustite otići ove ovdje.“ (TD, slično i NW)

Vratimo se sada na Ivana 8:58 u kojem se također vodi rasprava o Isusovom identitetu. Naime, na odbacivanje bilo kojeg dokaza da je Isus taj Mesija za kojega se izdaje, Isus je svoju izjavu završio potvrdnom tvrdnjom: “Ja sam“. Izraz “ja sam“ ili “ja jesam“ je skraćeni oblik potvrde identiteta osobe o kojoj se vodila rasprava pa je Isus mogao na takav način potvrditi i reći: “ja sam taj“ za kojega se predstavljam jer je i Abraham vidio moj dan. Isus je često za sebe govorio u 3.licu kao 'sinu čovječjem' aludirajući na onog čovjeka kojega je Bog unaprijed najavio i pomazao za Mesiju. Doslovnim riječima Isus je rekao:

“Prije nego se Abraham rodio, ja sam

… ['taj' 'on' ili 'onaj' – koji je određen za Mesiju prije nego se Abraham rodio]

Time je samo potvrdio ono što je prethodno rekao, odnosno da je on “taj“ Mesija za kojega se izdaje i kojega je Abraham mogao vidjeti svojim očima vjere, odnosno da je on taj Mesija (Krist) koji je određen i postavljen za tu ulogu prije nego se Abraham rodio jer je Abraham samo u tom figurativnom smislu mogao vidjeti njegov dan, a ne njegov lik.

Kao što je Abraham mogao vidjeti Isusov dan tj. dan Isusovog proslavljenja kao kralja Božjeg kraljevstva iako se to još nije dogodilo u vremenu i prostoru, tako je i Isus u Božjem planu postao Mesija (Krist) prije nego je rođen, pa čak i prije nego je Abraham rođen. Upravo je to Isus rekao Židovima; ne da je 'postojao' kao živo biće niti da je po godinama stariji od Abrahama, nego da je unaprijed (još davnih dana) određen i postavljen za Mesiju, pa ga je samim tim i Abraham mogao vidjeti kao da se to već dogodilo u vremenu. Budući da za Abrahama, obećani 'potomak' još nije doveden u postojanje, onda ga on svojim potomcima nije mogao predstaviti kao inkarnaciju nebeskog bića nego kao istaknutog čovjeka koji će se roditi preko Izaka. Taj 'potomak' je u mislima Izraelaca trebao postojati kao stvarnost iza koje stoji sam Bog čija riječ ima snagu istine, jer su samo tako mogli iskazati vjeru u Božje obećanje. Zato je njegovo rođenje bilo jedan od događaja kojemu su se (unaprijed) radovali anđeli i ljudi.

Čak i da je glagol 'eimí', izražavao misao o postojanju, to ne znači da je Isus doslovno postojao jer se u Bibliji Mesiju moglo vidjeti prije nego je rođen, ali ne kao nebesko biće nego kao čovjeka u događajima koja su ga očekivala nakon rođenja. Kao što Isus nije rekao da ga je Abraham doslovno vidio, tako nije rekao ni da je on doslovno postojao prije Abrahama kao osoba nego samo kao 'ime' i 'titula' koja je unaprijed određivala funkciju onog 'potomka' koji će biti rođen i postavljen za Mesiju. Vratimo se ponovo na Salamuna. Bog je prije njegovog rođenja spomenuo njegovo ime i funkciju koju je on dobio tek kada je rođen i pomazan za kralja, što znači da je Salamun postojao u Bogu daleko prije svog rođenja. Koliko prije, to sam Bog zna jer on od početka vidi ono što još ne postoji.

U Bibliji čak piše i to da je Isus umro žrtvenom smrću prije postanka svijeta, pa čitamo:

“… kojima ime nije zapisano u knjizi života Janjeta, koje je žrtvovano (zaklano), od postanja svijeta” (Ot 13:8).

Ako je Isus žrtvovan prije postanka svijeta, onda je i postojao kao Mesija, ali samo u 'vremenu' i proročanskim slikama koje su svoju stvarnost u 'prostoru' dobile tek nakon Isusovog rođenja. Riječi koje je Bog izrekao za Jeremiju se mogu primijeniti i na Isusa:

"Prije nego što sam te oblikovao u utrobi majke tvoje, poznavao sam te. Prije nego što si iz utrobe njezine izišao, POSVETIO sam te. Za proroka narodima POSTAVIO sam te.” (Jer 1:4,5)

Riječi obojane plavom bojom zamijenimo sa onim što je Isus rekao:

"Prije (nego se Abraham rodio), poznavao sam te. Prije nego što si iz utrobe majčine izišao, POSVETIO sam te. Za proroka narodima POSTAVIO sam te.” (Jer 1:4,5)

Ovo je stil izražavanja kojim se koristio Bog, pa Isus sličnim izražavanjem dovodi sebe u vezu sa Božjim planom po kojem je postavljen i posvećen za Mesiju prije nego je Abraham rođen iako se to u stvarnosti dogodilo stoljećima kasnije (Iv 10:36). Prema tome, Isus nije rekao da je 'postojao' kao živo biće, nego da je on taj Mesija kojeg je Abraham vidio u Božjim riječima, iako se on nije ni rodio niti je još nastupio njegov dan. Židovi nikad nisu tražili dokaz Isusovog doslovnog predpostojanja niti im je Isus nastojao dati takav dokaz, ali ono što je rekao je najveći dokaz kojega je jedan čovjek mogao izreći da bi se predstavio za pravog Mesiju, jer svi drugi (lažni) Mesije nisu to mogli reći ili potvrditi za sebe.

Kristovo postojanje se veže uz Eden jer je on tada, prije nego se Abraham rodio, bio nagovješten kao glavni 'potomak' žene (1.Mo 3:15). To znači da je Mesija (Krist) najprije postojao 'u Bogu' i njegovoj 'proročanskoj riječi' kao 'ime' i funkcija one osobe koju je Bog unaprijed objavio da će se roditi u Abrahamovoj lozi. Kad Bog nešto objavi da će se desiti u dalekoj budućnosti, onda je to isto kao da je to već učinjeno. Tako je Mesija (Krist) kao potomak Abrahamov već postojao u objavi a ne u stvarnosti. On je postojao samo u vremenu “od dana pradavnih“ kao Božja namjera, a ne na nebu kao živo biće (Mih 5:2).

Kad na ovakav način uđemo u kontekstualno razumijevanja dijaloga (u Ivanu 8:53-58) između Isusa i Židova, onda zapažamo da Isus nije pokušao za sebe reći da je doslovno postojao prije Abrahama i prije svog rođenja jer bi to bilo u suprotnosti sa proročanskim slikama Mesije koje su se nalazile u Pismu. Uzmimo u obzir činjenicu da su ovom dijalogu prisustvovali i apostoli koji su očito razumjeli što je Isus govorio za sebe. Naime, poslije ovog razgovora nigdje ne vidimo da su mu ikad postavljali pitanja na temu predpostojanja koja bi izmeđuostalog tražila da im objasni mnogo toga što se odigravalo na nebu i na zemlji prije Abrahamovog rođenja. Zar to nije razlog da se zamisle oni koji doslovno shvaćaju neke Isusove izjave.

Ovo potvrđivanje Isusovog identiteta možemo najbolje usporediti s razgovorom kojeg je Isus vodio sa Samarićankom na zdencu. (vidi Ivan 4:6-26). Kao u prethodnom slučaju Isus koristi figurativno izražavanje govoreći da posjeduje 'vodu' koja će ljudima dati vječni život. Isus se nije odmah identificirao kao Mesija ali je sve ono što je rekao vodilo tome da se prikaže kao 'taj' kojega je Samarićanka spomenula kada mu je rekla: “Znam da dolazi Mesija, kojega zovu Krist. Kad on dođe, sve će nam objaviti.” Tada joj je Isus rekao:

"Ja sam [egó eimí], ja koji s tobom govorim! (JB)

Ja sam [egó eimí] taj, ja koji govorim s tobom.” (NW)

Isus je ovdje svoj identitet Mesije potvrdio izjavom “Ja sam“, što je značilo “ja sam taj“ Mesija kojeg vi čekate da dođe.