IZRAEL - NAROD BOŽJI

 

Pitanja: Tko sačinjava 'veliko mnoštvo' pravednika? Od kada se ono pojavljuje na zemlji?  Da li se Božje kraljevstvo razlikuje od nebeskog kraljevstva? Tko sve ulazi u opis novog Izraela? Tko sačinjava Abrahamovo potomstvo? Tko su sinovi Izraelovi? Odakle se izabiru 144000? Koga će Isus postaviti na prijestolja u svom kraljevstvu?  S kim je Bog sklopio 'novi savez'? S kime sve Isus sklapa 'savez za kraljevstvo'?

 


 

"…vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena i puka i jezika…" "…na njima neka budu mir i milosrđe - na Izraelu Božjem." 

(Otkrivenje 7:9; Galačanima 6:16)

 

Veliko mnoštvo ljudi spomenutih u Otkrivenju 7:9 je bila sakrivena ‘tajna’ za rane Istraživače Biblije i prve članove zajednice Jehovinih svjedoka. Pokušavajući uklopiti tu tajnu u svoje razumijevanje nebeskog kraljevstva, oni su sebe smatrali članovima nebeske klase koja ima prednost vladati s Kristom s neba, dok bi svi ostali posvećeni kršćani koji su se pokazali manje vjernima bili u sastavu velikog mnoštva koji bi na nebu bili drugorazredna skupina Kristove skupštine. No drugi predsjednik društva Watchtower J.F.Rutherford je to učenje promijenio tako što je veliko mnoštvo spustio na zemlju tvrdeći da je riječ o onima koji će živjeti na zemlji, a ne na nebu. Od tada se tvrdi da su se članovi ‘velikog mnoštva’ kršćana počeli sakupljati u skupštinu Božjeg naroda tek u tridesetim godinama 20. stoljeća. Takva tvrdnja ne može biti točna pogotovo zato što je Pavle još u prvom stoljeću ‘u potpunosti objavio naum Božji’ koji je uključivao spoznaju o onima koji će naslijediti zemlju (vidi Dj 20:27; 1.Ko 2:10). To je bilo dio "svete tajne koja je bila sakrivena tijekom proteklih vjekova i naraštaja, a [u 1.stoljeću] je objavljena njegovim svetima…" (Kol 1:26). Možemo reći da je to bila okvirna spoznaja o cijelom Božjem naumu kojem su nedostajali samo neki detalji, pa su stoga kršćani koji su ‘imali djelomično znanje’ čekali ono potpuno znanje o svemu tome (1.Ko 13:9,10). Sa tim djelomičnim uvidom u Božje tajne, oni nisu mogli vidjeti i razumjeti kako, kada i u kojoj mjeri će se neke stvari ostvariti. No znali su sve o ‘velikom mnoštvu’ koje se skupljalo još u njihovo vrijeme. Razmotrimo tu činjenicu.

Oni koji su slijedili Krista i postajali njegovi učenici još dok je on bio među njima, mogli su gajiti samo ’jednu nadu’ (Ef 4:4). Iako su u svoje vrijeme brojčano bili neznatni, moglo ih se smatrati pripadnicima ’velikog mnoštva’ jer ih se svrstava u grupu ljudi koji su kroz povijest stali na Božju stranu. Oni su zajedno sa svim onim pretkršćanskim vjernim muževima i ženama tvorili neprekinuti lanac velikog "oblaka svjedoka" (He 11.pog. – 12:1). Za Abrahama je rečeno da se od njega "rodilo mnoštvo brojno poput zvijezda na nebu i neizbrojivo poput pijeska na obali morskoj. Svi su oni umrli u vjeri, a da nisu primili ono što im je obećano" (He 11:12,13). Pavle ovdje ne misli na sve Izraelce, nego samo na one koji su umrli u vjeri. Njih je bilo jedno ‘veliko mnoštvo’ čija su imena zapisana u knjizi života. "Zato se Bog ne stidi da ga ovi nazivaju svojim Bogom – čak im je grad pripremio" (He 11:16). Taj lanac ‘velikog mnoštva’ vjernika se nije prekinuo u prvom stoljeću, već se nastavio protezati do današnjih dana.

Nigdje se u Bibliji ne daje naslutiti da je sakupljanje ‘velikog mnoštva’ prekinuto u prvom stoljeću i da će biti nastavljeno nakon što se popuni broj od 144 000 izabranih kršćana. Prvi kršćani nisu čak ni znali za taj ograničeni broj. Vidjeli smo da su čak očekivali dolazak Krista i kraj svjetskog poretka u svoje vrijeme što podrazumijeva da su i sami bili uvjereni kako su pripadnici klase 'zemlje' uglavnom već bili skupljeni u prvom stoljeću. Jer da se nisu sakupljali, onda ne bi u svoje vrijeme ni očekivali kraj ovog zlog poretka. Samim tim su sebe mogli vidjeti u opisu ‘velikog mnoštva’ koje se i u njihovo vrijeme nije moglo izbrojiti ni brojčano iskazati. Kršćani su još u prvom stoljeću vidjeli ispunjenje obećanja kojeg je Jehova dao vjernom Abrahamu rekavši mu: "Jer ću sklopiti savez između sebe i tebe da bi te silno umnožio (…) Evo sklopio sam savez s tobom i ti ćeš postati  otac mnogih naroda (…) Učinit ću te veoma plodnim i načinit ću od tebe narode i kraljevi će izaći od tebe" (1.Mo 17:2,4,6). Vidimo da od Abrahama trebaju poteći mnogi narodi, odnosno ‘veliko mnoštvo’ ljudi iz svih naroda kojima će on postati otac vjere. Od njega će poteći, ne samo veliko mnoštvo već i ‘kraljevi’ koji će biti izabrani između njih, a samim tim i Isus Krist – kralj kraljeva. Znači, obje klase, klasa neba i zemlje, dolaze preko Abrahama i njegovog potomstva. A njegovo potomstvo čine svi koji pokazuju vjeru.

Tu činjenicu je potvrdio apostol Pavle kad je rekao: "A znajte da su oni koji se drže vjere, sinovi Abrahamovi. A Pismo je, predvidjevši da će Bog ljude iz drugih naroda proglasiti pravednima zbog vjere, unaprijed objavilo Abrahamu dobru vijest: ‘Preko tebe će biti blagoslovljeni svi narodi’."(…) "svi ste vi [ljudi iz svih nacija] Božji sinovi zbog svoje vjere u Krista Isusa.(…).  Nema više ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškog ni ženskog, jer vi ste svi jedno u zajedništvu s Kristom Isusom. A ako ste Kristovi, onda ste potomstvo Abrahamovo, nasljednici po obećanju" (Ga 3:7-9, 26-29). Što je to ‘Abrahamovo potomstvo’ trebalo naslijediti po obećanju? Prvi potomci koji su potekli po tijelu, trebali su naslijediti "cijelu zemlju Kanaan" (1.Mo 17:8). To trebamo imati u vidu kad se u Kršćanskim spisima spominje ‘nasljedstvo’ koje su trebali dobiti svi kršćani. Abrahamovo potomstvo nisu činili samo pojedini članovi Božjeg novog naroda nego cijelo veliko mnoštvo vjernih ljudi, kao što je bilo rečeno Abrahamu: "doista ću te blagosloviti i doista ću umnožiti potomstvo tvoje, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na obali morskoj. Potomstvo će tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih" (1.Mo 22:17).

Izraelski narod je tvorio prve pripadnike ‘velikog mnoštva’. Njima je Jehova rekao: "I uzet ću vas da mi budete narod (…) pa ću vas odvesti u svoju zemlju (…) i dat ću vam je u nasljedstvo" (2.Mo 6:7,8 bi2-C). Zato kad govorimo o ‘nasljedstvu’ koje je bilo obećano Abrahamu i njegovom potomstvu, mislimo na ‘Jehovinu zemlju’ kao području nad kojom će vladati Jehova preko svoje nebeske uprave. U početku je to bilo ograničeno područje obećane zemlje unutar granica koje je Jehova odredio za naciju Izrael, a u budućnosti će to biti cijela zemlja. Biti ‘nasljednik’ po obećanju, za Izraelce je značilo, živjeti u Božjoj obećanoj zemlji pod Božjom upravom. Oni su kao narod bili uzeti u Božje nasljedstvo, jer ih je Jehova izbavio iz ropstva i smrti te ih je preko ‘prvorođenaca’ otkupio putem krvi saveza (2.Mo 13:14,15; 14:12-14; 34:9).

Izraelski narod je unutar teokratske uprave koju je postavio Jehova sačinjavao ‘nebo i zemlju’ (Ps 113:6-8). No, zbog utjecaja grijeha nije bilo moguće zamisliti da će svi oni, samo zato što su tjelesni potomci vjernog Abrahama, pokazati pravu vjeru i odanost. Naprotiv, samo je manjina od njih kroz povijest pokazivala pravu vjeru, što je čak unaprijed prorekao Jehova preko Mojsija: "Skupite k meni sve starješine plemena vaših i upravitelje vaše (tj. nebo), da pred njima kažem ove riječi (…) Jer znam da će te se nakon moje smrti pokvariti i da će te skrenuti s puta koji sam vam odredio…" Mojsije je izgovorio te riječi pred predstavnicima ‘neba’ - starješinama i upraviteljima, a oni su trebali te riječi posredovati ‘zemlji’, odnosno velikom mnoštvu Izraelaca koji su tako trebali čuti što im je rekao Jehova. Zato Mojsije kaže: "Slušaj nebesa što ću govoriti! Zemlja neka čuje riječi usta mojih" (5.Mo 31:28,29; 32:1). Izrael je s vremenom odbacio Božji put tako da je Jehova bio primoran reći: "Čujte nebesa, poslušaj zemljo; jer Jehova govori: ‘Sinove sam odgojio i podignuo, a oni se pobunili protiv mene" (Iz 1:2). Zato je Jehova morao mijenjati strukturu ‘neba i zemlje’, dok se nije na zemlji pojavio onaj koji je unaprijed određen za kralja Izraela i svih ostalih naroda. Iako je iz generacije u generaciju samo manjina pokazivala pravu vjeru, oni su pribrojeni 'velikom mnoštvu' ljudi vjere čiji broj nije trebao biti ograničen.

Isus je imao zadatak da stvori temelje za ‘novo nebo i novu zemlju’ i to najprije od izabranog ‘ostatka’ Izraelskog naroda iz te zadnje generacije kojima je ‘prvima poklonjena pažnja’ (Ri 11:2-5). Prvi koji su sakupljeni u skupštinu nisu članovi 144000 izabranih, kako se tumači u publikacijama Zajednice, nego ‘ostatak’ vjernih Židova od kojih je nastao novi ‘narod’ Izrael koji je u svojoj strukturi imao članove neba i zemlje. (usporedi knjigu ‘Otkrivenje’ na str.125; st.21; Stražarska kula, 15.12.1992. str.13. st.17).  Oni su prvi imali prednost da im ‘Bog pokloni pažnju i da budu oblikovani po slici njegova Sina’. Zato su oni kao narod, ‘prvi’ koji su uvedeni u ‘novi savez’ i ‘prvi’ koji su postali članovi novog ‘Izraela’ (Ri 8:29; 9:3,4,27; 11:1-5; vidi Stražarsku kulu, 15.2.1997. str.7). Njima su se u prvom stoljeću trebali pridružiti ljudi iz svih naroda. No prije nego su i ‘drugi’ narodi počeli pridruživati kršćanskoj skupštini, pogledajmo koliko se često pojavljivao pojam ‘veliko mnoštvo’ kao izraz koji je i dalje imao svoje dobro poznato značenje.