IZOPĆENJE po Watchtoweru

Kako ćeš reagirati?

 


U Stražarskoj kuli od 1.4.2017. se nalazi članak za zajedničko proučavanje sa naslovom "Da li se tvoj osjećaj za pravdu podudara s Jehovinim". U njemu izmeđuostalog stoji: 

"Kako ćeš reagirati ako starješine donesu odluku koju ne razumiješ ili s kojom se ne slažeš? Na primjer, (…) što ako smatraš da je tvoj bračni drug, dijete ili dobar prijatelj nepravedno isključen iz skupštine? (…). Kao prvo, ako smo ponizni, priznat ćemo da ne znamo sve činjenice. Koliko  god da smo dobro upoznati s nekom situacijom, samo Jehova vidi što je nekome u srcu (1. Sam. 16:7). Budemo li imali na umu tu nepobitnu istinu, ponizno ćemo priznati da ne znamo sve okolnosti i ispravit ćemo svoj stav o tome. Kao drugo, poniznost nam pomaže da budemo podložni i strpljivi dok čekamo da Jehova ispravi nepravdu, ako je ona uistinu učinjena." (str.25,26, odl. 10,11)

Ovdje se traži da članovi skupštine moraju prihvatiti odluku o isključenju njihovog brata jer nikome osim starješina iz pravnog odbora nisu poznate sve činjenice budući da se saslušanja i odluke donose iza zatvorenih vrata. Tako se već u samom početku članka traži od svih da budu ponizni i da ne dovode u pitanje odluke starješina. Ono što je apsurdno u ovom članku je to što on govori o nepravdi koju unutar zajednice kršćana mogu doživjeti neki pojedinci od strane starješina, a da se ne daje sloboda ili bar neka uputa članovima koji bi trebali znati kako se u tim situacijama trebaju postaviti. Zato pitanje koje nedostaje u tom članku glasi:

Kako će članovi skupštine znati da li su starješine učinili nepravdu prema isključenom ukoliko im nisu poznate sve činjenice ili ukoliko se te činjenice sakrivaju od njih? 

Iz gore citiranog teksta se može vidjeti da svatko tko u zajednici Jehovinih svjedoka smatra da je nekome učinjena nepravda mora ispraviti svoj stav tako da ne bi niti smio pomisliti da su starješine pogriješile. Znači, nitko od članova skupštine ne bi smio sebe dovesti u situaciju da se prema isključenom ponaša kao prema svom bratu. Ukoliko bi netko smatrao da je isključenome učinjena nepravda i svojim stavom pokazao da ne poštuje odluku starješina, onda bi i on bio ukoren kao suučesnik. Očito je ovaj članak napisan prema mjerilima organizacije koja odudaraju od biblijskih načela i primjera iz prošlosti Božjeg naroda, jer se u biblijska vremena moglo znati za činjenice na temelju kojih je netko bio nepravedno osuđen. Zato je apsurdno što je ovaj članak započeo jednim takvim primjerom, jer u samom uvodu piše:

“Zamisli sljedeću situaciju. Čovjek je osuđen na smrt (isključenje iz zajednice) zbog zločina koji nije počinio. Njegova obitelj i prijatelji ostali su u šoku. Ne mogu se pomiriti s činjenicom da će on i njegovi sinovi biti pogubljeni, i to na temelju lažnih iskaza dvojice zloglasnih nitkova. Pravdoljubivim promatračima strašno je gledati pogubljenje tih nedužnih ljudi. Nažalost, to nije tek izmišljena priča, nego stvaran događaj. Žrtva te nepravde bio je vjerni Jehovin sluga Nabot, koji je živio za vladavine izraelskog kralja Ahaba (1. Kralj. 21:11-13; 2. Kralj. 9:26).“ (str.23, odl.1)

Što zapažamo u ovom primjeru? Kao prvo vidimo da su neki članovi zajednice bili u šoku? Zašto? Pa zato što su im očito bile poznate sve činjenice. Nabot se suprotstavio zahtjevu kralja jer taj zahtijev nije bio biblijski tj. nije bio ispravan u Božjim očima. Kad je Nabot osuđen, optužen i ubijen, njegova obitelj i prijatelji su znali da je on bio nedužan i da mu je učinjena nepravda. Kao drugo, smrt je isto kao i isključenje iz zajednice. Što mislite kako bi se Nabotova obitelj i njegovi prijatelji ophodili prema njemu da je osuda bila isključenje, a ne smrt? Kako bi oni odgovorili na spomenuto pitanje 'vodećeg tijela' koje glasi: "Kako ćeš reagirati ako starješine donesu odluku (...) s kojom se ne slažeš?" Što mislite kako bi na ovo pitanje odgovorili Nabotovi prijetelji? Da li bi se prema njemu ophodili kao prema grešniku od kojega treba okretati glavu i s kojim ne smiju više sjesti za zajednički stol sve dok ga se ne primi nazad u zajednicu? Ili bi oni postupali prema svojoj savjesti makar se zbog toga izložili osudi starješina? Umjesto da na gore postavljeno pitanje sam doneseš razumnu odluku, vodeće tijelo na to pitanje odgovara umjesto tebe i kaže da ti nemoraš poznavati sve činjenice ali zato moraš biti podložan starješinama i strpljiv dok čekaš da Jehova ispravi nepravdu ukoliko je ona učinjena. No, takav bi odgovor bio nerazuman jer bi se Nabotovu obitelj i prijatelje primoralo da šute i da misle kako Nabotu nije učinjena nepravda. Takav bi odgovor zahtijevao da se prema isključenom Nabotu ponašaju kao prema grešniku čak i onda kad bi znali za činjenice po kojima on nije pogriješio ni prema Bogu ni prema čovjeku. Što misliš, da li bi to prema tvojem i Božjem osjećaju za pravdu bilo nepravedno?

Biblija nigdje ne traži da se protiv članova kršćanske skupštine vode tajni sudski procesi i da se u tim okvirima mora poštivati odluka starješina na temelju činjenica koja su drugima nepoznate. Prema tome, ukoliko ti nisu poznate sve činjenice onda ne možeš znati da li je nekome učinjena nepravda ili ne. Po biblijskim mjerilima nisi dužan biti potpuno podložan čovjeku i poštivati sve odluke starješina jer uvijek postoji mogućnost da starješine svojom odlukom svjesno ili nesvjesno učine nepravdu prema nekome. Zašto bi sebe dovodio u situaciju da nesvjesno činiš nepravdu prema svome bratu samo zato jer netko od tebe traži da budeš toliko ponizan da bespogovorno prihvaćaš odluku starješina? Isus nam je dao do znanja da to nije Božje načelo jer je tražio da se optuženika dovede pred 'skupštinu' (Mt 18:15-17). Procesi očito moraju biti javni, a sve činjenice moraju biti poznate skupštini, jer se svaki pojedinac samo tako može pravedno odnositi prema isključenima u skladu sa svojom savješću, ovisno o tome da li je isključeni zaista prestupnik ili je prema njemu učinjena nepravda.

No, to nije sve. Primjer u vezi Nabota ističe još jedan problem koji je vezan za centralizaciju vlasti. Naime, starješinama je od kralja došlo pismo s uputama kako da postupe prema Nabotu, a starješine su pokazali da su bespogovorno poslušali tu naredbu iako su mogli biti svjesni da time čine nepravdu. Po tim uputama trebali su u javnosti Nabota optužiti kao bogohulnika i otpadnika iako on to nije bio (vidi 1.Kr 21:8-13). Više im je stalo da svojom poslušnošću kralju podrže njegov autoritet i svoju istaknutu poziciju nego da se zauzmu za jednog običnog čovjeka. To se nažalost događa i danas jer starješine u službi vodećeg tijela dobivaju upute kako da postupe prema onima koji se ne žele potpuno podložiti njihovim (nebiblijskim) zahtjevima, na način da ih pred javnošću (kroz časopise i govore) prikazuje kao otpadnike bez obzira na njihovu vjernost i podložnost Bogu i Božjim zakonima. Poznato je da je vodeće tijelo od starješina tražilo da iz svoje sredine izbace one koji ne poštuju njihova gledišta o transplataciji, o transfuziji i civilnoj službi. To su starješine bespogovorno činili sve dok ta stroga gledišta nisu s vremenom ublažena i dana na savijest svakom pojedincu. Koliko je zbog takvih krutih stavova učinjeno nepravde raznim pojedincima i njihovim obiteljima, a da se vodeće tijelo nikad nije javno izvinilo. Ista nepravda se i dalje čini prema pojedincima koji ispituju svoja uvjerenja i iznose svoja drugačija gledišta koja temelje na biblijskim argumentima. Ne želim reći da su starješine u cijeloj toj organizacijskoj strukturi zlonamjerni i loši ljudi, ali očito više drže do organizacije nego do pojedinca. No, Bog je više držao do pojedinaca nego do organizacije jer je od vjernih pojedinaca (koji su se više podložili Bogu nego čovjeku) uvijek mogao stvoriti 'narod za svoje ime'.

Žao mi je što se u ovom članku ne koristi primjer Isusa koji je bio nepravedno osuđen na temelju krivih gledišta i predrasuda od strane narodnih starješina koji su mu sudili iza zatvorenih vrata. Zamislite da ste živjeli tada i da vam nisu bile poznate sve činjenice. Da li bi stali na stranu odluke koju su donijeli članovi sudbenog vijeća samo zato što se od vas traži da to učinite jer vam nisu poznate sve činjenice? Onako kako bi se postavili prema Isusu postavili biste se i prema bilo kojem svom bratu koji je isključen iz zajednice na temelju odluke koja je donesena iza zatvorenih vrata. Zajednica u svojim člancima često kritizira Židove što su odbacili Isusa, a ne spominju da su narodni starješine za to najviše krivi jer su Isusa prikazali kao otpadnika. No, krivi su i ti Židovi što su bez preispitivanja stali na stranu takve odluke. Prema tome, da li bi željeli saznati za sve činjenice kako bi postupali prema svojoj savjesti ili bi dozvolili sebi da poštujete odluku starješina iako znate da oni mogu u nekim slučajevima donijeti nepravednu odluku jer postupaju po pravilima kojima se prvenstveno štiti organizacija i njen hijerarhijski ustroj? 

Iako u ovom članku nije naveden primjer nepravednog postupanja prema Isusu, imali ste priliku razmotriti jedan raniji članak iz Stražarske kule (11/2016) koji govori o nepravednom postupanju crkve i svećenstva prema onim Isusovim sljedbenicima koji su bili ljubitelji Boga i Biblije, a koje je crkva nepravedno osuđivala kao heretike. Pogledajte što piše:

“Svako neslaganje sa crkvenim učenjima strogo se kažnjavalo." (Stražarska kula, 11/2016, str. 24, st. 11)

Kako je Crkva znala da se netko ne slaže sa njenim učenjima? Jednostavno zato što su takvi ljubitelji biblijske istine javno zastupali svoja drugačija gledišta iako im se prijetilo da o tome šute. I ja bi u to vrijeme bio strogo kažnjen, kao i sada jer nisam šutio. Zašto zajednica (crkva) Jehovinih svjedoka postupa tako strogo prema svojoj braći koja ne šute i da li u tome ima neke sličnosti sa srednjovjekovnom Crkvom? Pogledajmo što o tome piše ovaj članak:

“Kad je Biblija bila dostupna ljudima, oni su je doista čitali i pritom su im se javljala pitanja (…) Crkva je takva pitanja smatrala nedopustivima. Kako se običan puk samo osuđuje sumnjati u svećenstvo?! Zato je odlučila uzvratiti udarac. Muškarci i žene koji su odbacili (neka) crkvena učenja bili su osuđeni za herezu (…). Na taj se način željelo odvratiti ljude od (samostalnog) čitanja Biblije i odgovoriti ih od toga da dovode u pitanje autoritet crkve. No bilo je i nekih odvažnih pojedinaca koji nisu dopustili da ih Babilon Veliki zastraši." (SK 11.2017, str. 25, st. 13)

Kad ste (kao JS) razmatrali ove riječi, vjerojatno vam je proradio ponos jer ne pripadate toj i takvoj Crkvi koja je postupala nepravedno prema svojim članovima kojima su se javljala neka pitanja. No, što bi se sada vama desilo kad bi vam se javila neka pitanja unutar Zajednice kojoj pripadate? Vjerojatno bi vas starješine na 'mudar' način ušutkali i ukazali kako ne trebate sumnjati u autoritet zajednice (crkve) ni u starješinstvo koje predvodi vodeće tijelo. No, što ako bi vi i mnogi drugi odvažno progovorili? Takvih je bilo u ranoj povijesti ove zajednice pa je njeno 'svećenstvo' odlučilo uzvratiti udarac kao i srednjovjekovna Crkva. Do danas je mnogo braće, među kojima sam i ja doživjelo takav udarac.

Moj slučaj vam je sada poznat jer sam na prvi udarac okrenuo drugi obraz. Zašto sam to učinio? Uvidio sam da mi se nameću neka kriva gledišta iz publikacija Zajednice koja su odudarala od onoga što stoji u Bibliji, a kad sam pokušao samostalno čitati Bibliju bio sam opomenut od strane starješina da bi me to moglo skupo stajati ukoliko bi s drugima razgovarao o svojim ispitivanjima. Zato sam najprije razgovarao sa starješinama i upoznao ih sa onim što sam otkrio kroz samostalno istraživanje Biblije nadajući se razumijevanju a ne osudi. No, oni su se ponijeli kao i svećenici prema Russellu. O tome čitamo u ovom članku:

"Charles Taze Russell (…) je pažljivo uspoređivao učenja mnogih religija, čak i ne-kršćanskih s onim što kaže Biblija. (…) Jednom se čak sastao s grupom svećenika koji su služili u obližnjim crkvama. Nadao se da će oni prihvatiti biblijske istine koje su otkrili on i njegovi suradnici te da će o tome poučavati svoje vjernike. No svećenici nisu bili zainteresirani za to." (SK 11.2017, str. 25, st.14)

Na kraju sam ipak izašao u javnost kako bi omogućio drugima da vide kako u samostalnom ispitivanju nema ništa loše i da neslaganje sa nekim učenjima nije grijeh. Toga su svjesni čak i neki starješine, ali sve dok je kršćanska skupština pod strogim patronatom korporacije Watchtower, neće biti one slobode koja je krasila prvu kršćansku skupštinu. Zato sam se zalagao za reformu kako bi do izražaja došla sloboda u Kristu, a ne ona koja je nametnuta raznim pravilima. Na žalost, Zajednica suzbija tu slobodu unutar svojih redova, ali zato hvali nastojanja koja su dovela do odvajanja Crkve od države jer je to ljudima omogućilo slobodu o kojoj piše:

"Krajem 19. stoljeća crkve su u mnogim zemljama počele gubiti podršku države. Stoga su građani mogli bez straha od sankcija slobodno diskutirati o vjerskim pitanjima i otvoreno izražavati neslaganje s tradicionalnim religijama." (str. 27. st.3)

Nažalost, ja i vi ne možemo otvoreno izražavati svoje neslaganje s određenim doktrinama i tako će biti sve dok se skupština ne odvoji od Watchtowera i njenog administrativnog tijela koje je nametnulo svoj vrhovni autoritet i potpunu podložnost. Zbog toga dolazi do nepravednog postupanja starješina prema svojoj braći koja ne mogu samo šutjeti. No, tu nepravdu podržavaju i svi članovi skupštine jer se ni u ovoj stvari ne usude posumnjati u svoje 'svećenstvo'.

Ja sam bio primoran iznijeti sve činjenice u vezi svog slučaja tako da nitko ne može doći u situaciju da se prema meni ophodi po pravilima Zajednice koja očito štiti starješine čak i onda kada donose odluke po kojima mogu svjesno ili nesvjesno nekome učiniti nepravdu. S obzirom da su sada u mojem slučaju poznate sve činjenice, jer sam ih javno objavio, može doći do toga da netko od moje braće zaista smatra da mi je učinjena nepravda, a takve braće doista ima i oni su se pokazali kao pravi prijatelji koji mi nisu okrenuli leđa. Za njih ću citirati rečenicu koju je vodeće tijelo napisalo u vezi Nabota, a time i za sve nepravedno isključene osobe: "Pravdoljubivim promatračima strašno je gledati pogubljenje (isključenje) tih nedužnih ljudi." (odl. 1). No zbog krutih pravila moja braća moraju to prijateljstvo sa mnom držati u tajnosti kako i sami ne bi doživjeli nepravdu od strane starješina koji traže da se njihova odluka mora bespogovorno poštivati.

Ostalu braću kojima još uvijek nisu poznate sve činjenice ne kritiziram što postupaju onako kako su poučeni, ali želim da se u skladu sa ovim člankom iz Stražarske kule 4/2017 upitaju da li se njihov osjećaj za pravdu podudara sa Božjim. No kako će netko biti potaknut da čini po svojoj savjesti u skladu sa Božjom pravdom kada mu se u ovom članku nameće jednostrano postupanje. Naime, iako je vodeće tijelo kao autor članka istaknulo gore navedeni primjer iz biblijske prošlosti ono je s očitom namjerom taj i druge primjere prilagodilo svojim pravilima i svjesno zanemarilo dati cjelovitu pouku a time i mogućnost da svaki pojedinac donese drugačiju odluku ukoliko s pravom smatra da je nekome učinjena nepravda. Ukoliko imate predrasude prema meni i braći poput mene, trebate znati da su vam te predrasude nemetnute kroz ovakve članke Watchtowera u kojima se kršćansko bratstvo usmjerava da ima samo djelomičnu spoznaju, a ne i onu cjelovitu koju nam Bog nameće kroz dublje poznavanje biblijskog konteksta. Samo sa cjelovitim poznavanjem Biblije moći će te školovati svoj osjećaj za pravdu jer djelomična spoznaja će vas navoditi da idete u ekstremizam i činite nepravdu a da toga nećete biti svjesni. Zato još jednom dobro proučite ovaj članak kako bi odgovorili na pitanje koje je postavilo vodeće tijelo: 

- Kako ćeš reagirati ako starješine donesu odluku koju ne razumiješ ili s kojom se ne slažeš?


 vazani članci

"Glas savjesti"

"Kako se ponašati prema izopćeniku"