UVODNA RIJEČ:

Evanđelju po Mateju (24:14 i 28:19) se nalaze ključne Isusove riječi o evangelizaciji svijeta, a evangelizacija po Watchtoweru se zasniva na tim istim riječima koje to Društvo koristi kao dokaz da su 'Jehovini svjedoci' jedina prava kršćanska zajednica koja se može poistovjetiti sa kršćanskom skupštinom iz prvog stoljeća, dokazujući to činjenicom da svi njeni članovi sudjeluju u službi propovijedanja, za razliku od članova drugih kršćanskih zajednica koji u tome nisu angažirani pa ih se ne može smatrati pravim sljedbenicima Isusa Krista. Međutim to samo po sebi nije nikakav dokaz jer upravo gledište Svjedoka o toj službi, njihova pravila i način provođenja te službe u mnogim stvarima odudara od prakse prvih kršćana do te mjere da se nikako ne može govoriti o sličnosti a kamo li da se po tom kriteriju može donositi sud o jednoj i jedinoj pravoj kršćanskoj zajednici.

Zajednicu 'Jehovinih svjedoka' uglavnom sačinjavaju oni koji su svojim krštenjem prihvatili odgovornost da budu propovjednici. Međutim, među njima ima dosta onih kojima služba propovijedanja predstavlja teret kojeg ne mogu dugo nositi zbog čega ih se smatra neredovitim ili nedjelotvornim objaviteljima, a samim tim i duhovno slabim kršćanima. Zato sam želio proučiti Bibliju i povijest prvih kršćana i vidjeti da li je propovijedanje bio zadatak koji je obavezivao sve kršćane. Takvo istraživanje sam u početku smatrao gubljenjem vremena jer sam bio svjestan da su upravitelji Društva uložili mnogo truda kako bi nas pomoću Biblije uvjerili da je propovijedanje zahtjev bez kojeg se ne možemo približiti Bogu niti pokazati ljubav prema njemu i bližnjima. No, da li Biblija, odnosno neki njeni stavci, ukazuju na to da su svi prvi kršćani bili ovlašteni propovjednici?

U ovoj knjizi sam detaljno istražio sve o ovoj temi i saznao kako je nepoznavanje povijesnih činjenica i kriva primjena biblijskih stavaka navela upravu Društva Watchtower da zajednici vjernika, koji su bili povezani sa njihovim Društvom, u dobroj namjeri nametne obavezu redovitog tjednog i mjesečnog propovijedanja što je bilo usko povezano sa potrebom za velikim brojem volontera-kolportera i besplatnom distribucijom velikog broja časopisa, knjiga, brošura i traktata koje je proizvodilo Društvo s ciljem da se što većem broju ljudi prenese biblijska poruka. Ono što je mene navelo da istražim tu tematiku je činjenica da sam u svom istraživačkom radu već naišao na neka pogrešna tumačenja i pogrešne navode od strane uprave Društva. Pitao sam se: Ako su oni uspjeli milijune članova uvjeriti da su svi prvi kršćani, muževi i žene, mladi i stari, svojim krštenjem postali ovlašteni članovi klase 'Gospodinovog upravitelja' i usput bili pomazani za članove nebeske klase koja će vladati sa Kristom na nebu, što nije točno, onda su vjerojatno mogli sve nas uvjeriti i na obavezu da svojim krštenjem svi budemo imenovani i ovlašteni za propovjednike. Da bi se ta obaveza mogla prihvatiti i izvršavati morali su ‘nametnuti’ i neke propise i zahtjeve koji prvi kršćani nisu imali, kao što je osposobljavanje, pismeno izvještavanje i klasifikacija objavitelja po satnici provedenoj u propovijedanju (Kol 2:23).

Zbog toga sam otvorenih misli temeljito tražio odgovor na pitanja koja su se nametala meni i drugima te istražio sve što Biblija o tome govori. Drugi su vjerojatno došli do sličnih saznanja ali ih nisu mogli sagledati u povezanosti sa svim činjenicama pa su odustali od daljnjeg istraživanja. Ono što sam otkrio me je i te kako iznenadilo jer sam između ostalog i ovdje naišao na biblijske i druge tekstove koji se tumače izvan konteksta i prilagođavaju takvim novim suvremenim gledištima koji u nekim segmentima odudaraju od prakse izvornog kršćanstva. Zato će ono što slijedi u nastavku zanimati svakog Jehovinog svjedoka, pogotovo one koji su osjećali teret i vidjeli neke probleme povezane s tim a nisu ih mogli sagledati u svjetlu Biblije niti su na njih dobili prave odgovore. Da ne bi prijevremeno donosio zaključke u vezi ove teme, najprije sam istražio što je to 'ovlaštenje' koje se daje onima koji bi trebali propovijedati i činiti učenike, odnosno da li se svaki kršteni član skupštine može smatrati ovlaštenim i osposobljenim propovjednikom dobre vijesti. Zatim sam proučio i analizirao Isusove metode propovijedanja i poučavanja jer je on položio temelj te postavio norme i pravila koja su trebali slijediti apostoli i svi drugi evanđelizatori. Sve o tome možete čitati u knjizi "Evangelizacija po Watchtoweru".