Čovjek ili nebesko biće



Zašto mnogi kršćani ne istražuju Isusove izjave na temelju hebrejskih spisa nego im odmah daju doslovno značenje i tako upadaju u zamku nametnutih zabluda o njegovom navodnom predpostojanju? Uzmimo u obzir da je Isus svoju mesijansku ulogu mogao dokazivati samo na onome što je pisano u hebrejskim svetim spisima.
 Na temelju tih spisa je izrekao neke izjave koje samo traže da ih se dublje istraži u duhu Pisma jer ta Pisma, kako je rekao 'svjedoče o njemu' (Iv 5:39). Svojim učenicima je rekao:

“To je ono o čemu sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima.” Tada im je otvorio um da razumiju Pisma i rekao im je: “Tako je napisano, da će Krist trpjeti i treći dan ustati iz mrtvih“ (Lk 22:45,46).

Zanimljivo je da Isus ovdje nije spomenuo kako je u hebrejskim Pismima pisalo da će Sin Božji sići s neba zato što nema niti jedne izjave koja spominje njegovu navodnu inkarnaciju i preegzistenciju. Zato su prvi kršćani, koji su sve do kraja prvog stoljeća koristili hebrejske spise kao nadahnuto Pismo, mogli dokazivati da je Isus Mesija, ali ni sebi ni drugima nisu mogli dokazivati da je on nebesko biće pa nisu ni vjerovali u doslovno predpostojanje i utjelovljenje. U hebrejskim pismima su mogli naći temelj za mnoge njegove izjave koje farizeji nisu mogli razumjeti jer je on koristio riječi koje su zahtijevale poznavanje duhovne dimenzije Pisma dok su ih oni doslovno shvaćali.

Na primjer, Isus je rekao da je 'Abraham vidio njegov dan', a oni su to shvatili kao da je on živio u vrijeme Abrahama i da ga je tada vidio (Iv 8:56-58). Kad je rekao da treba 'jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv' mnogi su se sablaznili (Iv 6:52-60). Nikodemu je rekao da se treba 'ponovno roditi', a on je pomislio da se treba ponovno vratiti u maternicu (Iv 8:22). Kad je rekao da je 'sišao s neba', neki su i to doslovno shvatili pa su ostali zbunjeni (Iv 8:42). Da su malo dublje zavirili u hebrejska Pisma i poznavali duh Pisma onda bi razumjeli sve što je on govorio. Zato im je znao reći:

“U zabludi ste, jer ne poznate Pisma…“ (Mt 22:29).

To bi isto mogao reći i današnjim učiteljima Svetog Pisma koji zastupaju jednu od mnogih verzija Isusovog navodnog predpostojanja. Umjesto da se upoznaju sa načinom na koji su se neki pojmovi koristili za duhovno izražavanje oni i dalje prelaze preko pojedinih izjava i daju im doslovno ili vlastito značenje. Npr. kada bi izraz 'ponovno rođenje' doslovno shvaćali, mogli bi zanemariti duh Pisma i zauzeti stav za reinkarnaciju koju zastupaju neke mistične kršćanske sekte. Zamislimo da je Isus tadašnjim Židovima rekao: “Ja sam ponovno rođen“. Bili bi zbunjeni kao i Nikodem. Samo dobri poznavaoci Pisma su mogli razumjeti da nije riječ o reinkarnaciji, jer je Nikodemu rekao: “Ti si učitelj u Izraelu, a to ne znaš?“ (Iv 3:10). Očito treba razumjeti duh izražavanja s kojim se ukazuje na ono što je povezano s Bogom, a samim ti i s nebom. Isto tako, umjesto da istraže što to znači da je 'sišao s neba' oni to doslovno prihvaćaju te zanemaruju malo dublje zaviriti u duh Božje riječi kako bi vidjeti pravo značenje te izjave. Isto je tako sa drugim izjavama koje se doslovno shvaćaju što pokazuje da velika većina teologa i kršćana ne istražuje Pisma niti njen duh izražavanja kojim se nekim pojmovima daje duhovna dimenzija pa nije ni čudno što im je nametnuta zabluda o Isusovom predpostojanju. 

U prva tri evanđelja nema niti jednog navoda koji bi ukazivao da je Isus bio više od čovjeka. Tek u Ivanovom evanđelju koje je napisano oko 98. godine se mogu naći neke izjave koje su neki kršćanski teolozi iskoristili za svoje nove ideje zbog kojih propovijedaju 'drugačijeg Isusa' od onog o kojem su svjedočila Pisma.

Kada u Bibliji nailazimo na izjave o Bogu i Isusu tada uočavamo da su neke napisane ili izgovorene tako da imaju osnovno ili doslovno značenje dok su druge sa prenesenim, simboličnim ili figurativnim značenjem. No, kad bi ove izjave koje nemaju osnovno značenje tumačili u doslovnom smislu one bi često bile kontradiktorne izjavama koje već imaju doslovno značenje. Umjesto da su te izjave, koje su naizgled kontradiktorne, sagledavali u cjelokupnom kontekstu i prilagodili osnovnom značenju, neki su učitelji pod utjecajem različitih filozofskih gledišta izjave s osnovnim značenjem prilagodili figurativnim izjavama i tako stvorili svoje ideje o Bogu i Isusu, kao što su nauka o preegzistenciji, inkarnaciji, reinkarnaciji, trojstvu, dvojstvu i sl. Kako je to bilo moguće prikazat ću s jednim primjerom.

Npr. za Boga se kaže da ga nitko ne može vidjeti, ali postoje izjave u kojima neki ljudi kažu da su vidjeli Boga i razgovarali s njim licem u lice:

1. grupa stavaka (osnovno, doslovno značenje)

 "Zatim je (Bog) dodao (Mojsiju): "Ali ne možeš vidjeti lica mojega, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ." (2.Mo 33:20)  

"Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga." (Ivan 1:18) 


 2. grupa stavaka (figurativno, simbolično značenje)

"Zato je Jakov (…) rekao: "Vidio sam Boga licem u lice..." (1.Mo 32:30)

"A Jehova bi razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek razgovara s bližnjim svojim." (2.Mo 33:11) 


Kad bi ove izjave u drugoj grupi doslovno tumačili onda bi morali tome prilagoditi izjave iz prve grupe pa bi netko mogao doći na ideju da Boga ne mogu vidjeti grešnici ali da ga svojim očima ipak mogu vidjeti oni pravednici kojima se on objavi. Tada bi i izjavu da je Bog 'sišao' na zemlju doslovno shvaćali čime bi Boga i njegovo postojanje izjednačili sa anđelima (2.Mo 3:8). Time bi se naizgled otklonila kontradiktornost, ali bi se zamaglila prava istina o Bogu jer bi ga stavili u neke svoje okvire razmišljanja. Međutim, kontradiktornost se rješava na način da se biblijski stavci sa figurativnim značenjem prilagode stavcima sa osnovnim značenjem, a ne obrnuto.

Isto se može dogoditi kod poimanja Isusa Krista. U grupi biblijskih stavaka postoje mnogi koji Isusa prikazuju samo kao čovjeka. Na žalost, do danas je u kršćanstvo ušlo nekoliko različitih verzija o Isusu jer postoji izjava da je on 'sišao s neba' koju su doslovno protumačili i prema njoj prilagodili osnovno hebrejsko poimanje ljudskog Mesije čime su zamaglili pravu istinu o Isusu, pa bi bilo potrebno osloboditi se tih nametnutih gledišta i ispitati sve izjave koje govore o njemu. U Bibliji se o Isusu mogu pronaći misli i izjave koje su izgovorili on, apostoli i drugi ljudi, a koji ga opisuju kao čovjeka ili sina čovječjeg koji je "učinjen Gospodinom i Kristom" i "proglašen sinom Božjim" (Dj 2:36; Ri 1:4). Te izjave su jasne i nedvosmislene te u njima nema niti jedna mogućnost koja bi ukazivala da se radi o nebeskom biću. Niti jedna izjava nije izgovorena ili napisana tako da se spominje čovjek a da se ujedno misli na nebesko biće koje je učinjeno čovjekom. Riječ je o biblijskim stavcima koji imaju osnovno ili doslovno značenje pa ih možemo izdvojiti u prvu grupu:


1. grupa stavaka (osnovno, doslovno značenje)

Isus Krist:

"A sada želite ubiti mene čovjeka (grč. antropos), koji sam vam rekao istinu koju sam čuo od Boga." (Iv 8:40) Isus sebe predstavlja samo kao čovjeka.

"I došao je Kušač i rekao mu: “Ako si sin Božji, reci ovom kamenju da postane kruh!” A on je odvratio: “Pisano je: ‘Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego treba živjeti i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Jehovinih.’" (Mt 4:3,4) Isus sebe predstavlja kao čovjeka i Sotona to nije dovodio u pitanje.

"Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam. (Lk 24:39) Isus nakon uskrsnuća kaže: Ja sam tijelo a ne duh, odnosno ja sam čovjek.

Ivan Krstitelj:

“Iza mene dolazi čovjek koji je došao da bude ispred mene, jer je bio prije mene.” (Iv 1:19-30) Ivan je bio veliki Prorok, ali pred ljudima ukazuje na čovjeka (Isusa) koji je 'prije njega' (jedn.), odnosno kao čovjeka koji je kao Prorok prvi po važnosti, a time i veći od njega. (vidi knjigu 'Posljednji Adam' str. 173  - 176)

Prvi učenici:

"I tako je opet otišao preko Jordana na mjesto gdje je Ivan u početku krštavao i ostao je ondje. A mnogi su došli k njemu i rekli mu: “Ivan, istina, nije učinio nijedno čudo, ali što je god Ivan rekao o ovom čovjeku (Isusu) bila je istina.” I mnogi su ondje povjerovali u njega." (Iv 10:40-42) Prvi učenici su Isusa prihvatili kao čovjeka kojeg je Bog postavio za Mesiju i Proroka i povijesne činjenice pokazuju da nikad nisu promijenili svoje gledište.

Apostoli:

"A učenici su se zadivili i rekli: “Kakav je to čovjek, da ga čak i vjetrovi i more slušaju?" (Mt 8:27) Njegovi ga učenici smatraju čovjekom jer čuda koja je činio su samo dokazivala da iza njega stoji Bog. Oni su znali da su neki proroci prije njega također činili velika čuda.

Apostol Petar:

"Ljudi Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega je Bog pred vama potvrdio silnim djelima, znamenjem i čudesnim znakovima koje je posredstvom njega učinio među vama, kao što i sami znate, tog čovjeka, predanog neprijateljima da bi se ispunilo ono što je Bog čvrsto naumio i unaprijed znao, pribili ste na stup rukom bezakonika i ubili ga. Ali Bog ga je uskrsnuo oslobodivši ga okova smrti, jer nije bilo moguće da ga smrt zadrži." (Dj 2:22-24) Isus je svima predstavljen kao čovjek tako da ni njegovo uskrsnuće to nije promijenilo. Da je Isus bio nebesko biće koje se utjelovilo onda bi Petar to posebno naglasio čime bi dao puno veću težinu onome što su Židovi učinili s Isusom kojega su mučili i ubili.

Apostol Pavle:

"Jer jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Krist Isus." (1.Tim 2:5) Isus je postao posrednik nakon smrti i uskrsnuća, nakon čega je i dalje ostao čovjek.

"Jer je odredio dan u koji je naumio suditi svemu svijetu po pravdi, preko čovjeka kojega je za to odredio, što je potvrdio pred svim ljudima uskrsnuvši ga od mrtvih." (Dj 17:31) Isus je bio i ostao čovjek i preko tog čovjeka će u budućnosti Bog suditi svijetu.

"Jer ako su zbog prijestupa jednog čovjeka mnogi umrli, Božja nezaslužena dobrota i njegov dar — koji je s nezasluženom dobrotom dan preko jednog čovjeka, Isusa Krista — u izobilju su darovani mnogima. A s darom nije kao s posljedicama grijeha jednog čovjeka. Jer presuda koja je uslijedila zbog jednog prijestupa dovela je do osude, a dar koji je uslijedio zbog mnogih prijestupa doveo je do toga da mnogi budu proglašeni pravednima. Jer ako je zbog prijestupa jednog čovjeka smrt kraljevala preko tog jednog čovjeka, koliko li će više oni koji primaju obilje nezaslužene dobrote i dara pravednosti živjeti i kraljevati preko jednoga (čovjeka), Isusa Krista.“ Zato, dakle, kao što je jednim prijestupom na sve vrste ljudi došla osuda, tako su i jednim činom opravdanja sve vrste ljudi proglašene pravednima i dobivaju život. Jer kao što su neposlušnošću jednog čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i poslušnošću jednoga (čovjeka) mnogi postati pravedni." (Ri 5:15-19) Isus je potpuno izjednačen s prvim čovjekom Adamom i ovdje nema naznake da je on po svojem postojanju iti malo drugačiji od Adama.

"Jer budući da je smrt došla po čovjeku, i uskrsnuće mrtvih dolazi po čovjeku. Jer kao što u Adamu (prvom čovjeku) svi umiru, tako će i u Kristu (drugom čovjeku) svi oživjeti." (Kor 15:21,22) Potpuno jasna i nedvosmislena misao u kojoj se Isusa može gledati samo kao čovjeka.

Židovi

"Tako su ih (apostole) doveli i postavili u dvoranu Sudbenog vijeća. A veliki svećenik ih je ispitivao i rekao: “Strogo smo vam naredili da ne učite u to ime, a, evo, napunili ste Jeruzalem svojim učenjem i hoćete na nas navući krv toga čovjeka!" (Dj 5:27,28) Isusovi neprijatelji nisu nikad čuli da se Isus predstavlja kao utjelovljeno nebesko biće pa su ga i oni smatrali samo čovjekom.

"Ne kamenujemo te zbog dobrog djela, nego zbog hule, zato što se ti, premda si čovjek, praviš bogom." (Iv 10:33) Čovjek se može praviti i graditi 'bogom' tako da i ova misao u židovskom rječniku jasno prikazuje Isusa kao čovjeka.

 


Sve ove izjave spadaju u prvu grupu s doslovnim značenjem. Zato su prvi kršćani Isusa prihvatili kao čovjeka jer su samo to mogli dokazivati Svetim Pismom. Međutim, postoje i one izjave koje imaju simbolično, zagonetno i figurativno značenje i lako ih je prepoznati jer u sebi sadrže riječi i pojmove koje imaju dublje i skriveno značenje. U tu drugu grupu biblijskih stavaka možemo izdvojiti slijedeće:


 

2. grupa stavaka (figurativno, simbolično značenje)

Isus Krist:

"Nitko nije uzašao na nebo osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovječjega." (Iv 3:13)

"Nisam sišao s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao." (Iv 6:38)

"Vi ste odozdo, a ja sam odozgo. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta." (Iv 8:23)

"A što ako ugledate Sina čovječjeg kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" (Iv 6:61,62)

"Prije nego što se Abraham rodio, ja sam (grč. ego eimi)" (Iv 8:58)

"A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao" (Iv 17:5)

"Oče ... jer si me ljubio prije postanka svijeta." (Iv 17:24)

"Ovo govori Amen, svjedok vjerni i istiniti, početak Božjeg stvorenja." (Ot 3:14)

Ivan Krstitelj:

"To je onaj za kojega sam rekao: ‘Za mnom dolazi čovjek koji je ispred mene, jer je bio prije mene." (Iv 1:19-30)

Apostol Ivan:

"I riječ je postala tijelo i prebivala je među nama i gledali smo slavu njegovu, slavu koju je imao kao jedinorođenac od oca..."(Iv 1:14)

Apostol Pavle:

"...iako je bio u Božjem obličju, nije pomišljao na otimanje — da bude jednak Bogu. Naprotiv, odrekao se samoga sebe i uzeo obličje roba te postao sličan ljudima. Povrh toga, kad je obličjem postao čovjek, ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na mučeničkom stupu."(Flp 2:6-8)

"On je slika nevidljivog Boga, [prvorođenac svakog stvorenja]. Jer [u njemu] je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo uprave bilo vrhovništva bilo vlasti. Sve je stvoreno [po njemu] i za njega. On je prije svega i [sve postoji u njemu]." (Kol 1:14-17, NS, IŠ)

  


Sada imamo pregled dvije grupe biblijskih stavaka (redaka) koji opisuju Isusa i njegovu ulogu. Pitanje je koju ćemo grupu stavaka koristiti kao temelj i osnov, a koju kao nadogradnju. Nadogradnja uglavnom može imati figurativno i duboko skriveno značenje dok je temelj sam po sebi lako razumljiv i nedvosmislen. Stoga je jako važno vidjeti koja od izjava ima doslovno i osnovno značenje i prema njoj prilagoditi one izjave koje imaju simbolično, figurativno ili prikriveno značenje. Ukoliko ovim figurativnim izjavama dajemo doslovno ili osnovno značenje onda smo primorani stvarati svoje ideje s kojima bi pokušali zanemariti pravi smisao onih izjava sa doslovnim značenjem i tako ih prilagodili tim svojim idejama. Upravo su to učinili neki učitelji i teolozi krajem 1. stoljeća koji su ovim stavcima sa prenesenim značenjem nastojali dati osnovno tj. doslovno značenje. Kako bi izbjegli kontradiktornost u poimanju Isusa kao čovjeka počeli su te izjave koristiti za svoju ideju s kojom su Isusa prikazali kao nebesko biće koje je učinjeno čovjekom. Time su Isusa stavili u neke svoje okvire razmišljanja koje je bilo moguće objasniti filozofskim rječnikom i gledištem u povezanosti sa tadašnjim religioznim gledištima grčko-rimskog svijeta. Ukoliko prihvatimo činjenicu da je Isus zaista bio i ostao samo čovjek kao što to navode apostoli u svojim izjavama koje su imale osnovno značenje, onda ćemo biti navedeni da dublje istražujemo Pisma kako bi razumjeli sve one izjave koje u širem kontekstu imaju dublje, figurativno, simbolično ili zagonetno značenje.

U knjizi "Posljednji Adam" je svaka izjava koja je ovdje navedena u drugoj grupi biblijskih redaka, veoma lako objašnjena u duhu hebrejskog načina poimanja i izražavanja tako da imate priliku spoznati kako nije bilo potrebe Isusa stavljati u neki drugi kontekst i stvarati ideju o inkarnaciji kako bi se one objasnile. Moj prijatelj koji je pročitao knjigu je za ovu drugu grupu biblijskih stavaka sa prenesenim značenjem rekao: "Tu sam se zaista iznenadio jer sam u početku bio uvjeren da ih neću moći sagledati u novom svjetlu." Vjerujem da će te se i vi iznenaditi jer vjerojatno nikad niste ni pomislili da one kao nadogradnja još dublje objašnjavaju Isusovu ljudsku prirodu postojanja a ne nebesku. 

Isus (hebr. Jehošua) je zaista bio i ostao 'čovjek'. Kao 'čovjek' će uskoro doći kako bi Bog preko njega sudio i vladao svijetom. Bog je unaprijed odredio i najavio tog 'čovjeka' da bude posrednik između njega i nas i novi otac čovječanstva umjesto Adama. Da li to možete prihvatiti kao osnov vaše vjere? Da li treba dopustiti da ideologija i tradicija vjerske zajednice kojoj pripadate i nepotpuna spoznaja zamagle pravu sliku o Isusu, sinu čovječjem koji je učinjen sinom Božjim, Gospodinom i Kristom? 


U članku 'Čovjek novog stvaranja' pogledajte kako se može objasniti izjavu: "Sve je stvoreno [po njemu] i za njega." Naime, bit će vam zanimljivo spoznati kako možemo ovu izjavu razumjeti u kontekstu Biblije, a da ne remetimo činjenicu da je Isus bio samo čovjek.  


Komentar: Predođba o Isusu kao inkarniranom nebeskom biću je nastala u isto vrijeme kao i predođba o paklu kao mjestu vječnih muka. I jedna i druga predođba su uzete iz Biblije na isti način tako što su se izjave sa figurativnim značenjem koristile kao doslovne izjave (vidi Mt 25:46; Mk 9:47,48; Lk 16:22,23; 2.So 1:9; Ju 7; Ot 9:2,3; 14:10; 20:10). O paklu čitamo: 

Kada su oni koji su se izjašnjavali kao kršćani prihvatili vjerovanje u paklenu vatru? Dugo nakon vremena Isusa Krista i njegovih apostola. ”Petrova Apokalipsa (2. stoljeće n. e.) bilo je prvo [apokrifno] kršćansko djelo s opisima kažnjavanja i mučenja grešnika u paklu“, piše u francuskom djelu Encyclopædia Universalis. 

No među prvim crkvenim ocima bilo je razmimoilaženja u vezi s poimanjem pakla. Justin Mučenik, Klement Aleksandrijski, Tertulijan i Ciprijan vjerovali su da je pakao mjesto gdje gori vatra. Origen i teolog Grgur iz Nise zamišljali su pakao kao mjesto odvojenosti od Boga — mjesto duševne patnje. S druge strane, Augustin Hiponski zastupao je gledište da je patnja u paklu i duševna i tjelesna — a to gledište prihvatila je većina. ”Do petog stoljeća kruta dogma da grešnici neće dobiti drugu priliku nakon ovozemaljskog života te da se vatra u kojoj će gorjeti neće nikada ugasiti prevladavala je posvuda“, napisao je profesor J. N. D. Kelly. 

U šesnaestom su stoljeću protestantski reformatori poput Martina Luthera i Johna Calvina smatrali vatrene muke u paklu simbolom vječne odvojenosti od Boga. Međutim, predodžba o paklu kao mjestu mučenja ponovno je oživjela kroz naredna dva stoljeća. Međutim, nedugo nakon toga paklena vatra počela se gasiti. ”U dvadesetom stoljeću pakao je zamalo bio pokopan“, stoji u U.S.News & World Reportu. (Stražarska kula, 15.7.2002. str. 4)

Ovakva razmimoilaženja danas imamo i po pitanju stvarne prirode Isusa. Smatram da će u ovom 21. stoljeću biti sve više pojedinaca i grupa koji će zastupati gledište da je Isus bio i ostao samo čovjek, dok će velike institucionalne vjerske organizacije ostati vjerne svojem tradicionalnom gledištu koje je nastalo nedugo nakon vremena Isusa i njegovih apostola.