BOŽJA SKUPŠTINA

 

Pitanja: Tko je sačinjavao Božju skupštinu? Zašto se tvrdi da Ivan Krstitelj neće ući u nebesko kraljevstvo? Tko sve može ući u nebesko kraljevstvo? Koju ulogu imaju Izraelci u Kristovoj skupštini? Da li je Bog odbacio tjelesni Izrael ili oni i dalje imaju ključnu ulogu u ostvarenju Božjeg nauma? Tko je predstavljao 'malo stado'? Tko je predstavljao 'druge ovce'? Kako je krivo tumačenje tih pojmova sakrilo pravu sliku kršćanske skupštine?


 

"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je sveti duh imenovao nadglednicima, da pasete Božju skupštinu" 

                               (Djela apostolska 20:28)

 

Ove riječi je apostol Pavle uputio imenovanim muževima koji su sačinjavali novo ustrojstvo Božje skupštine unutar svog izabranog naroda Izrael kojemu se se pridružili ljudi iz drugih naroda. Nadglednici su zauzimali nebeska mjesta upravljanja, ali to nije značilo da su trebali vladati nad svojom braćom. Izlijevanje svetog duha na apostole i prve Isusove učenike 33. g.n.e. na Pedesetnicu nije bilo popraćeno stvaranjem nove Skupštine, nego čišćenjem postojeće koja je bila u savezu s Bogom od dana kada je Bog s Izraelom sklopio savez nakon izlaska iz Egipta 1513. g.pr.n.e. Svrha izlijevanja svetog duha je bila postavljanje ove obnovljene skupštine u službu novog saveza kojeg je Bog sklopio preko Isusa Krista sa malim izabranim ostatkom vjernih Izraelaca. Do tada su članovi skupštine bili svi članovi Izraelske nacije koji su  ušli u savez sa Bogom, kako Leviti i svećenici, tako i svi pripadnici 12 plemena. Cijela nacija Izrael je bila Božji narod, Božje najdraže vlasništvo (5.Mo 7:6).

Bog je svećenike izdvojio od ovaca i postavio kao pastire u svom ‘toru’, tj. u svojoj Skupštini. No, povijest pokazuje da se svećenici kao najamni radnici često nisu brinuli za 'stado' nego samo za sebe. Budući da je to za sobom prouzročilo loše duhovno stanje cijelog naroda, Bog je na kraju narod doveo pred gotov čin. Poslao im je Ivana Krstitelja koji je trebao mnoge od Izraelovih sinova obratit njihovom Bogu i pripremiti mu narod koji će spremno dočekati njegovog Mesiju. To je bilo potrebno jer se Božji ‘tor’ nalazio u duhovno jadnom stanju. U njemu su samo pojedinci obožavali Boga na prihvatljiv način. Među njima je bio i Isus. On je također bio ovca doma Izraelovog, podložan vodstvu i pouci svećenika kao Božjih pastira (Lk 2:26,27,46,49). No, većina naroda je bilo duhovno gladna i nezbrinuta. Bili su rasijani kao ovce bez pastira (Mt 9:36). Njih je trebalo potražiti, izbaviti i dovesti nazad u Božji ‘tor’ (Iza 53:6; Mi 2:12; 4:6; Iv 11:52; Jk 1:1). Većina tadašnjih pastira je zanemarila svoju odgovornost. Božje ‘stado’ nisu izvodili na pašu niti su ih čuvali u okvirima Božjeg zakona (Mt 10:6). Zato je Bog pozvao Ivana Krstitelja da vrati raspušteni narod u ‘tor’. On je pozivao narod da se pokaju i krste za oproštenje grijeha i da se tako vrate svom Bogu. Svi oni koji su pokazali vjeru u Jehovu, ušli su ponovo kroz ‘vrata’ koja su predstavljala Mojsija u kojem su bili kršteni njihovi praočevi, a koja su uvodila Izraelce u predani odnos s Bogom. Krštenje u vodi je bilo potrebno da bi obnovili svoj odnos s Bogom. U taj poseban odnos su bili ušli kroz savez Zakona svojim tjelesnim rođenjem koje je bilo povezano s krštenjem u Mojsija (1.Ko 10:2).

Zajednica tvrdi kako je Ivan Krstitelj pružio ljudima nadu da uđu u ‘nebo’ ili ‘nebesko kraljevstvo’ ali da on neće ući u njega jer je umro prije nego je ‘put’ u nebo bio otvoren. Pogledajmo kako je to objašnjeno:

“Isus je židovskom narodu tri i pol godine propovijedao dobru vijest o Kraljevstvu. Nakon što je Ivan Krstitelj bio uhvaćen, Isus je pokazao da i drugi mogu gajiti nadu u to da će se naći u tom Kraljevstvu (na nebu) kad je rekao: "Od dana Ivana Krstitelja sve do sada ljudi se svim silama žele domoći kraljevstva nebeskog, i oni koji se svim silama trude uspijevaju u tome" (Mat.11:12). Zanimljivo je da je Isus, kratko prije nego je govorio o onima koji će se "domoći" Kraljevstva nebeskog, rekao: “Zaista, kažem vam, među rođenima od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja, ali tko je manji u kraljevstvu nebeskom, veći je od njega" (Mat.11:11). Zašto je to mogao reći? Zato što su se tek nakon što je bio izliven sveti duh na Pedesetnicu 33.n.e. stekli svi uvjeti da vjerni Božji sluge u budućnosti postanu sudionici Božjeg nebeskog Kraljevstva (na nebu). Do tada je Ivan Krstitelj već umro (Djela 2:1-4). (Stražarska kula, 15.1.2008. st.r 20,21. st 4,5)

Ovakvo tumačenje zanemaruje činjenicu da su preduvjeti za ‘nebesko kraljevstvo’ postojali i prije Kristove smrti i uskrsnuća. U nebesko kraljevstvo se moglo ulaziti i prije nego je Ivan umro tako da je i on bio među onim ljudima koji su se ‘svim silama željeli domoći nebeskog kraljevstva’ i među onima koji je uspio u tome. Ako ulazak u to kraljevstvo nije bilo još otvoreno, onda Isus ne bi mogao reći kako farizeji svojim krivim učenjima ‘zatvaraju nebesko kraljevstvo’ tako da u to vrijeme koje je bilo u tijeku, ‘sami nisu ulazili u njega, a niti su to omogućavali onima koji su željeli ući’ (vidi Mt 11:12; 23:13). Te Isusove izjave, izrečene prije njegove smrti, nam govore da put u ‘nebesko kraljevstvo’ nije otvoren tek na Pedesetnicu 33. godine, i da samim tim nema nikakve veze sa nebom nego sa zemljom. Na Pedesetnicu je pomazana kršćanska skupština kao nova stvarnost preko koje je Bog otvorio mogućnost svim narodima da putem novog rođenja uđu i postanu sudionici nebeskog kraljevstva. "Ući u nebesko kraljevstvo" je značilo postati sudionik vječnog i neraspadljivog života kroz zalog svetog duha po kojemu postajemo Božja djeca u sastavu nebeskog kraljevstva (Mt 5:5; 1.Ko 15:50). Tako su ga razumjeli, ne samo njegovi apostoli, nego i svi koji su ga slušali. Čak i jedan bogataš koji je imao sve u životu, nije od Isusa tražio ulazak u to kraljevstvo kako bi otišao na nebo ili dobio onu vlast nad ljudima koju još nije imao. Da je zbog toga tražio kraljevstvo Isus bi ga po tom pitanju prekorio riječima: “Imaš sve, a još bi i vladao s neba“. No, on je tražio samo ono što je nebesko kraljevstvo moglo dati ljudima, a to je “vječni život“ na zemlji. Kad mu je bilo teško odreći se sadašnjeg bogatstva, Isus je rekao svojim učenicima: “Zaista, kažem vam, bogatome će biti teško ući u kraljevstvo nebesko. Opet vam kažem, lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u kraljevstvo Božje” (Mt 19:16-24). Očigledno je da je 'Božje kraljevstvo' istoznačnica za 'nebesko kraljevstvo', a da ulazak u nebesko kraljevstvo nije značilo ulazak u nebo. Krivim tumačenjem se Isusovim riječima daje krivo značenje što ćemo razmotriti u primjeru Ivana Krstitelja za kojega Zajednica tvrdi da neće naslijediti 'nebesko kraljevstvo'.